Drugo Hodočašće vjernika Sisačke biskupije u Svetište Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću održano je u subotu 28. rujna. Majci Milosrđa hodočastili vjernici su iz gotovo svih dijelova naše Biskupije zajedno sa svojim svećenicima. Molitvom i razmatranjem otajstava krunice vjernici su se pripremili za slavlje svete mise, a neki su iskoristili priliku za ispovijed.
Svečanu svetu misu u 11 sati predvodio je biskup mons. Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem, rektorom svetišta fra Dragom Brglezom i petnaestak svećenika.
U homiliji biskup je rekao kako je Marija, koja je kraljica apostola, naša je zaštitnica i pratilja u životu. „Ona je u našem crkvenom obiteljskom domu, u Crkvi, naša Majka Milosrđa, odvjetnica naša i naša zagovornica. Taj „hram svet u Gospodinu“ svet je upravo po svetosti Bl. Djevice Marije i svih svetih, svet je po svetosti naših djedova i baka, naših očeva i majki, naših branitelja, invalida, naših bolesnika i naših umirućih. Sve trebamo učiniti da svetost Hrama Božjega, Crkve, poraste i po svetosti djece i mladih. Oni su u najvećoj opasnosti, za njih posebno danas trebamo moliti jer njih napadaju i na njih vrebaju toliki utjecaji raznih zavodnika. Ne smijemo dopustiti da se oni izgube, a djetinjstvo i mladost je najosjetljivija dob i stoga se njima treba posvetiti najveća pozornost i pažnja da bi ih se zaštitilo i sačuvalo, da bi ih se usmjerilo pravim putem, putem dobrote, putem istine, putem ljubavi prema Bogu, Crkvi i domovini. Zašto su toliki mladi izgubljeni, ne znaju što im je smisao, opijaju se, ne uče, ne rade, i kada završe škole, nemaju posla pa lutaju i dangube, zašto se odaju neurednom životu i zašto – na kraju – odlaze iz Domovine kada su joj najpotrebniji? Sigurno je dio odgovora i u odgovornosti političara i svih nas, ali je i njihova odluka važna, a to bi trebala biti: i kada je teško, ja ostajem i borim se za dobro svoje domovine! Tako ćemo, kao što sv. Pavao kaže, svi postati prebivalište Božje u Duhu. To je prelijepa definicija Crkve, u kojoj prebiva Bog u Duhu Svetome. Marija, koja je začela po Duhu Svetome, bila je moliteljica s apostolima i sudionica silaska Duha Svetoga u znaku vatre i vjetra. Apostoli su upravo to trebali za svoje poslanje, da pronesu svijetom Radosnu vijest o Kristu raspetom i uskrsnulom: vatrenu gorljivost i snagu da poput vjetra prođu cijelim svijetom. To je učinio upravo Duh Sveti od njih. Zato je molila i bl. Djevica Marija, i zato je ona Kraljica apostola jer premda nije sama sudjelovala u poslanju naviještanja Evanđelja diljem svijeta, bila je apostolima neophodni oslonac i potpora, zaštitnica i snažna zagovornica kod uskrsnuloga Sina svoga, našega Gospodina Isusa Krista“.
Govoreći o evanđelju po Luki biskup je podsjetio kako ono završava s prikazom kako je silno mnoštvo… nagrnulo da sluša Isusa, te da ozdrave od svojih bolesti. I koje su mučili nečisti dusi, ozdravljahu. Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala. „Očito je Isus želio pomoći bijednicima svih vrsta, pa tako i bolesnima koji su ga željeli barem dotaknuti. A oni koji su ozdravljali pristupali su mu, to vidimo iz svih drugih prikaza Isusovih čudesa, s vjerom. Ili ako nisu vjerovali, Isus je svojim čudesima budio njihovu vjeru. Najvažnije je dakle vjerovati Isusu. Bez vjere ne bi bilo ni čudesa, niti je moguće doći k Isusu. I Marija je nazvana „zdravljem bolesnih, utočištem grješnika, utjehom žalosnih“. Ovdje, u ovom drevnom marijanskom svetištu u Kloštar Ivaniću postoji Knjiga čudesa, gdje su župnici upisivali uslišanja koja su vjernici zadobili ovdje po Marijinu zagovoru.Što nam to govori? Veoma jasnu i jednostavnu istinu: čudesa su moguć! Čudesa se događaju! Treba samo vjerom pristupati Bogu, ljudima i životu – i vidjet ćemo posvuda silna čudesa Gospodnja, dapače, sve će nam postati Božje čudesno djelo. Sve: i svaki dan koji nam je darovan – jer mnogima nije, mnogi će i danas umrijeti; i ovo lijepo sunce – za koje bi sv. Franjo Asiški rekao da je brat sunce nad svima po kome dan i svjetlo daješ nama; ono je lijepo, žarko i puno prosjajuje, Tebe, Previsoki, ono divno znamenuje. Zahvalimo Bogu danas i za zdravlje, naše i naših najmilijih, i molimo Boga i Marijin zagovor za čudo zdravlja svima koje nosimo u srcu; molimo za zdravlje i naših župa, naše Biskupije i naše domovine Hrvatske. Puno je još bolesti i velikih rana koje nisu zacijelile. Puno je laži koje vladaju našim javnim prostorom, puno optuživanja i nepotrebnog gubljenja energije u raznim sukobima i svađama. Sve to pridonosi da se gubi zdravlje čitavog našeg naroda, sve to stvara atmosferu da je puno teži život u našoj domovini negoli je to u stvarnosti. Zato također neki odlučuju otići jer im je teško podnositi te podjele i neprestana osporavanja. Sjećam se, kardinal Franjo Kuharić rekao je jednom kako je demokracija sposobnost slušanja drugoga. Ako se i ne slažem s drugim, to ne znači da ga treba ubiti, poniziti ili vrijeđati. Drugoga treba slušati, pokušati razumjeti i naučiti se živjeti u različitosti. U jednom ipak trebamo biti jedinstveni: upravo u vjeri u Isusa našega Gospodina i u ljubavi prema Majci Mariji, našoj zagovornici, posrednici Božjeg milosrđa. Majko Milosrđa, Isusova Mati, Kraljice apostola, isprosi nam zdravlje i osobno i zdravlje naših obitelji, našeg hrvatskog naroda i daj nam živjeti radosno navješćujući poput apostola Radosnu vijest spasenja. Amen“.
Hodočašće je završilo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom u poslijepodnevnim satima
