Susret redovnica i redovnika s područja Sisačke biskupije u povodu Dana posvećenog života i blagdana Svijećnice održan je u nedjelju, 1. veljače u Sisku. Svečano misno slavlje tom prigodom predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s povjerenikom za osobe posvećenog života fra Goranom Rukavinom, kancelarom Biskupije mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, župnikom iz sisačke župe sv. Josipa Radnika fra Rokom Bedalovom, župnikom iz Vrtlinske fra Ivanom Miškićem i župnikom petrinjske župe sv. Ivana Pavla II. fra Antom Barišićem.

U homiliji, obraćajući se posebno okupljenim redovnicima i redovnicama, biskup je podsjetio na poruku pape Franje povodom euharistijskog slavlja za početak Godine posvećenog života, te je istaknuo kako papa od njih očekuje da probude svijet i to svojim proročkim svjedočanstvom: radošću, hrabrošću i zajedništvom. Podsjetivši i na pismo kardinala Joaoa Braz de Aviza, pročelnika Kongregacije za UPŽ i DAŽ, biskup je istaknuo kako on predlaže da se redovnici i redovnice ove godine trebaju „sa zahvalnošću spomenuti nedavne prošlosti“, „s nadom prigrliti budućnost“ i „sa strašću živjeti sadašnjost“.

„Radost, hrabrost, zajedništvo, zahvalnost, nada i strast – trebale bi, dakle, biti odrednice svjedočenja osoba Bogu i Crkvi posvećenog života. Danas, kad uoči blagdana Svijećnice slavimo Dan posvećenog života u našoj sisačkoj katedrali, draga braćo redovnici i drage sestre redovnice, uprimo svoje oči duše u Krista Gospodina koji je ‘svjetlo na prosvjetljenje naroda’, da on nama uvijek svijetli, a mi da nosimo njega u svojim svjetiljkama koje se nikada ne smiju ugasiti. Kao što smo na početku, prije mise, prošli oko katedrale noseći zapaljene svijeće, tako i kroz život hodimo noseći Krista, svjetlo svijeta! Mi smo samo slabe svjetiljke, svijeće koje se troše i dogorijevaju, ali koje trebaju poslužiti Kristu-svjetlu, da on dopre do svih kutova svijeta, do svih ljudi, te da sve ljude dotakne svojom toplinom ljubavi i svojim svjetlom prosvijetli sve pameti i obasja sva srca. ‘Ali tko će podnijeti dan njegova dolaska?’, pita se prorok Malahija (Mal 3,2). Pitamo se i mi, zašto ljudi ne podnose njegov dolazak, ne žele ga, dapače izbjegavaju ga i klone ga se. A, on im želi donijeti samo dobro, mir i sreću. No mnogi ljudi očito ne žele da ih obasja sreća Kristova dolaska na način kako im to on nudi, kako im to nudi Crkva, već se nadaju vlastitom modelu sreće, žele graditi svoj život sami, misleći da mogu izgraditi svoju sreću bez njega. Stoga vi, osobe Bogu posvećenog života, trebate zračiti radošću, hrabrošću i ljepotom zajedništva da svi koji vas susreću upoznaju izvor vašeg života i požele i sami piti iz njega. Ima jedna pjesma koja izriče trajno pitanje koje postavljamo kad susretnemo sretnu osobu: ‘Kakva te to ljubav nadahnjuje, kojom srećom živiš ti, kakva te to svjetlost okružuje da pravim putem ideš ti?’ Naš odgovor je: to je ljubav Kristova, to je sreća koju nam on daje, to je svjetlost kojom me on prosvjetljuje, to je put u pravi istinski i sretan život“, rekao je biskup.

Govoreći o blagdanu Prikazanja Gospodnjega u hramu, pučki zvanog Svijećnica, biskup je istaknuo kako se on na Istoku od davnine naziva Blagdan susreta. „Doista, taj 40. dan poslije Kristova rođenja, Gospodin se susreo sa starcem Šimunom i proročicom Anom u jeruzalemskom hramu. Bogorodica Marija je, zajedno sa sv. Josipom, donijela dijete Isusa i prikazala ga, poslušna Mojsijevom zakonu, kao prvorođenca u hramu. Bog je sam tako pohodio svoj hram i tu se susreo sa svojim pobožnicima, onima koji su ga iščekivali. Šimunu je Duh objavio da neće vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjeg. Stoga je on sav radostan, prepoznavši u Isusu Mesiju, zapjevao svoj poznati himan Nunc dimitis servum tuum Domine, secundum verbum tuum in pace (‘Sad otpuštaš slugu svoga, Gospodine, po riječi svojoj u miru jer vidješe oči moje spasenje tvoje!’). U toj zahvalnoj pjesmi Bogu Šimun naziva Isusa ‘Svjetlom na prosvjetljenje naroda’ i ‘slavom puka svoga izraelskoga’“, rekao je biskup, te dodao kako su i Šimun i Ana bili su zapravo proroci, hrabri ljudi koji su se usudili govoriti o Isusu kao Mesiji, dok o tome židovi nisu željeli ni slušati ni govoriti. „I mi se danas susrećemo s odbijanjem Isusa, kao što je Šimun i navijestio Mariji da će Isus biti ‘znak osporavan’, a Mariji da će ‘mač probosti dušu’, čime je navijestio njezinu patnju s Isusovim trpljenjem jer Mesija je morao biti odbačen, ubijen. Baš mi, braćo i sestre redovnici i redovnice, braćo i sestre vjernici, danas također moramo biti proroci koji se ne boje, koji hrabro svjedoče o Kristu. Dapače, sa strašću! Tako će ova Godina posvećenog života imati ploda u našim srcima, obogatit će cijelu Crkvu i biti blagoslov za sav svijet i za sve ljude. Molimo se za to“, zaključio je biskup Košić.

Misi je prethodila molitva krunice, a susret je zaključen zajedničkim druženjem u prostorijama sisačkog Velikog Kaptola.