Crkva slavi danas Cvjetnicu, ili nedjelju muke Gospodnje. U današnjem liturgijskom slavlju slušat ćemo i razmatrati Gospodinovu muku.

Sva četiri evanđelja donose izvještaj o Gospodinovom uspinjanju na Golgotu, živo prate Isusa na njegovu putu prema razapinjanju i smrti, a što je uzdignuće u slavu.

Krist nas poziva da mu se osobno i životno pridružimo, da u molitvi i razmatranju otkrijemo važnost i značenje njegove Muke za svijet, da otkrijemo onaj najdublji smisao našeg kršćanskog postojanja, koje u Muci i uskrsnuću Isusovu ima svoj izvor, temelj i sigurnost našeg spasenja.

Na križu Isus moli za svoje progonitelje. »Oče, oprosti im, ne znaju što čine!« (Lk 23, 34). Njegov primjer slijedit će svi kršćanski mučenici, počevši od sv. Stjepana prvomučenika.

Umirući, Isus je povikao iza glasa: »Oče, u ruke tvoje predajem duh svoj!« (Lk 23, 46) Tako umire svaki vjerni učenik. Smrt Isusova je već početak njegove slave. Nije sam ni napušten. Satnik kad vidje što se zbiva, stane slaviti Boga. Sav svijet, koji se zgrnuo da vidi taj prizor, kad je vidio što se zbiva, vraća se »bijući se u prsa«. Podalje su i Isusovi znanci i žene koje su s njim išle iz Galileje (Lk 23, 47-49).

Pogled na Raspetoga, u molitvi i razmatranju, s ljubavlju i vjerom, mora nam u ovim danima biti ne samo pobožna vježba, već i čvrsta odluka da nasljedujemo Isusa. Samo noseći svoj križ na svom križnom putu za Isusom, sudjelujemo u Kristovoj patnji, muci i smrti, koja tada i za nas postaje nada sigurne slave u raju. Amen.

preč. Marko Cvitkušić, kancelar Biskupije