21. pro 2021.

Razorni potresi koji su krajem 2020. godine pogodili Sisačku biskupiju ostavili su za sobom ljudske žrtve, ruševine i neizvjesnost, a posljedice se na ovom području osjećaju još i danas. S jedne strane duboki strahovi i velika materijalna šteta, a s druge neprekidna djelotvorna ljubav i solidarnost. Od prvog dana Caritas Sisačke biskupije zajedno s preko 3000 volontera organizirao se i uključio u zbrinjavanje stradalih kako bi ublažio posljedice stradavanja.

Ljudsko lice dobrote

U prvoj fazi koja je trajala do travnja 2021. godine više od 5250 obitelji s 15450 članova primilo je pomoć. Tako je podijeljeno 900 tona donacija hrane, higijenskih potrepština, goriva, građevinskog materijala, grijalica, peći, agregata, namještaja, invalidskih pomagala, odjeće i obuće vrijednosti veće od 44 milijuna kuna. Posebno tu treba istaknuti i 337 654 volonterskih sati koje su volonteri iz cijele Hrvatske darovali u privremenom distributivnom centru kao i na terenu, ostavivši iza sebe ljudsko lice dobrote bez kojeg ništa ne bi bilo moguće. Tu je i donacija Hrvatskog Caritasa od 200 stambenih modula, a 20 dodatnih modula i mobilnih kuća postavio je Caritas Sisačke biskupije.

Konkretna dugoročna pomoć

Već i u fazi hitnih mjera kroz razgovor sa stradalima na terenu biskupijski Caritas Sisačke donio je strateški cilj da konkretnim mjerama zadrži ljude na ovom prostoru, u budućnosti podigne kvalitetu njihova života, kao i da pomogne revitalizaciji područja pogođenog potresom. Materijalna sredstva pristigla iz cijeloga svijeta usmjerena su kroz nekoliko projekata na gradnju, kupnju, sanaciju štete te opremanje kuća stradalih obitelji, te provedbu onih projekata koji će krajnjim korisnicima na ovom području pružiti konkretnu, dugoročniju pomoć.

Kao najranjivija skupina u posebno teškoj situaciji našli su se samci i starije osobe. Za takve stradalnike Caritas je izgradio i opremio 29 montažnih kuća koje će istima omogućiti dostojanstveni život. Zajedničkim snagama s Udrugom „Seljaci pomažu seljacima“ iz Austrije mislilo se i na potrebe stanovništva ruralnih područja. Kroz projekt „Kuća nade“ do sada su sagrađene 63 drvene kuće kako bi oni koji se bave poljoprivredom na primjeren način ostali u blizini svojih stradalih domova i na svojim imanjima te i dalje mogli obrađivati zemlju i brinuti se o stoci.

Jedna od takvih obitelji je ona Ljubice i Milana Lončarić iz Siska kojima je sagrađena montažna kuća. „Naša stara kuća toliko je bila oštećena da smo se bojali da se ne sruši na nas. Onda smo se obratili Caritasu i našem biskupu i hvala Bogu uslišena nam je molba te sagrađen ovaj dom. S kućom smo prezadovoljni, udobna je i topla i već šest mjeseci stanujemo u njoj. Nakon potresa 8 dana živjeli smo u šupi, a dok ova kuća nije bila gotova živjeli smo jedno vrijeme u Crikvenici te kod naše djece. Na kraju, najljepše nam je ovdje na svom gdje smo već 50 godina. Kako nam je kuća izgrađena u dvorištu pokraj stare kuće imamo osjećaj kao da smo oduvijek u njoj. Caritas nam je dao i vaučer za svari koje su nedostajale, a nešto smo kupili i sami. U ovoj situaciji dobiti krov nad glavom pravo je Božje čudo i zato hvala Sisačkoj biskupiji i svim djelatnicima Caritasa“, poručili su Ljubica i Milan.

(Ljubica i Milan Lončarić)

„Dom za 5+“

Kroz projekt „Dom za 5+“ obuhvaćene su stradale obitelji s petero i više djece. Zbog iznimne hitnosti za tri obitelji kupljene su kuće, a za dvije obitelji u tijeku je izrada potrebne dokumentacije te će se uskoro krenuti s gradnjom. Obitelji kojima su domovi mogli biti obnovljeni primili su vaučere za kupnju građevinskog materijala kako bi mogli pristupiti sanaciji.

Obitelji Berislava i Nade Jezerčić iz Babine Rijeke kraj Hrvatske Kostajnice, dobila je novi dom. S petero djece starosti od dvanaest do dvije godine, te jednim djetetom na putu, u potresu su ostali bez kuće koja, kako su rekli, ionako nije bila njihova. „Živjeli smo u kući APN-a i deset godina smo čekali da nam se riješe papiri. To nismo dočekali, a na žalost ostali smo bez nje. Ružno je to reći, ali čini se da se morao dogoditi potres da se neke stvari pokrenu. Sam Bog doveo nam je caritasove volontere kojima smo objasnili situaciju i odlučili su nam pomoći. Prvo smo četiri mjeseca bili u kontejneru, a živjeti s petero djece na tako malom prostoru nije bilo lako. Onda smo čuli da se prodaje ova kuća udaljena nekoliko stotina metara od našeg dosadašnjeg doma i Caritas ju je odlučio kupiti. To nam se činilo i nekako najbolje i najbrže, ali bez Caritasa sami nikada ne bi uspjeli. Već smo šest mjeseci u novom domu i hvalu Bogu ova kuća je sada naša i ne moramo se više brinuti hoće li nas netko istjerati“, zaključila je gđa Jezerčić poručivši kako vole ovaj kraj i odlučili su ovdje ostati i graditi budućnost.

(Obitelj Jezerčić, s. Smilja Čirko, Zrinka Juratovac)

Četveročlanoj obitelji Vjekoslava i Klementine Sušec iz Majskih Poljana kuća je u potpunosti srušena, a kako je posvjedočila gđa Klementina u trenutku kad su shvatili što im se dogodilo, svijet im se srušio. Morali su otići iz svog doma te su uz vlastite snage i pomoć Caritasa kupili i uređuju kuću u Glini koja je danas veliko gradilište „Kuća u Majskim Poljanama ima crvenu naljepnicu, ne znam što ju uopće drži više na hrpi. Od naknadnih potresa u potpunosti je uništena te je samo temelj puknuo na osam mjesta. Na žalost morali smo otići iz Poljana jer tamo više nema života. Ponajviše smo to učinili zbog djece, da im omogućimo normalan život. Prvi susjed nam je poginuo, drugi su odselili i u našoj okolici više nema apsolutno nikoga. Ipak nismo željeli otići iz Gline. Imali smo tisuću upitnika nad glavom što i kako. Čak smo razmišljali da se preselimo k mojima u Međimurje, ali odvagnuli smo da ostanemo ovdje. Kad su došli statičari i rekli da prije 2026. neće biti obnove odlučili smo kupiti kuću. Caritas nam je pomogao najviše od svih i najbrže od svih. Pomogli su nam novčano s kupovinom, ali i dobili smo vaučere za građevinski materijal i bijelu tehniku jer ova kuća je bila prazna s golim zidovima“, rekla je gđa Klementina zaključivši kako uz sve što se dogodilo nikad se nisu predali i vjeruju u bolje sutra.

(Klementina Sušec)

Vaučeri za povratak u dom

Vaučere su dobili i oni čije kuće nisu toliko stradale da bi se pristupilo rušenju već je uz mjere sanacije moguć povratak u njih. Tako je više od 200 obitelji primilo vaučere za kupnju građevinskog materijala, bijele tehnike, sanitarija i namještaja vrijednosti od 5000 do 150 000 kuna ovisno o oštećenju objekta. Kroz ovu akciju pomoć su dobili i Opća bolnica „Dr. Ivo Pedišić“ u Sisku te Vrtić Sv. Marije Magdalene u Selima.

Obitelj Zlate i Čedomira Borojević iz Knezovljana broji osmero članova u rasponu od godine dana do osamdeset godina. Ostavši bez kuće, koja je srušena, smjestili su se u mobilnim kućicama, a trenutno uređuju pomoćne prostorije. „To što nam se dogodilo je prestrašeno. Beba je imala samo 20 dana kada se dogodio potres, a živjeti u kontejneru nije humano. Nemoguće ga je zagrijati, a u ljetu je temperatura u njemu 38 do 40 stupnjeva. To je stvarnost svih onih koji su ostali bez kuće. Ostali smo na svome jer imamo OPG i svoje životinje za koje se brinemo. Kad ste u ovim kućicama nemate apsolutno ništa, peć, zamrzivač, nemate vodu i kupaonu, a uz pomoć Caritasa sada uređujemo pomoćne prostorije za kuhinju, kupaonu i jednu sobu. U biti dobili smo od Caritasa sve što nam je bilo potrebno da barem malo normaliziramo život u ovim teškim uvjetima“.

(Zlata Borojević)

U sličnoj situaciji je i četveročlana obitelj Marije i Žarka Žugaj iz Prekope kraj Gline. Nakon potresa kuća je dobila žutu naljepnicu te je za povratak obitelji u njihov dom bilo potrebno pristupiti konstrukcijskoj sanaciji. „Već nekoliko dana nakon potresa dobili smo kontejner Hrvatskog Caritasa, što nam je omogućilo da se mi i djeca vratimo kući. Kasnije zahvaljujući volonterima koji su nas obilazili dobili smo od biskupijskog Caritasa i vaučere koje smo iskoristili da kupimo materijal. Od te pomoći popravili smo krov te su sagrađena ojačanja i potporni stupovi kako bi se kuća učvrstila. Iako smo imali puno prilika i poziva da odemo iz Gline nismo to željeli jer smo tu rođeni i tu su nam obitelji“, zaključila je gđa Marija zahvalivši Caritasu što će ovaj Božić ipak dočekati u svom domu.

(Marija Žugaj)

Uz ove aktivnosti Caritas Sisačke biskupije je partner ili posrednik i u brojnim drugim akcijama koje su proteklih mjeseci bile usmjerene za pomoć stradalima i koje su omogućile krov nad glavom brojnim obiteljima. Uz to Caritas kroz svoje redovne aktivnosti brine i o stradalima koji se nalaze u privremenim stambenim modulima, mobilnim kućicama i kontejnerskim naseljima te će oni ovih dana primiti božićne pakete koji su pripremljeni uz pomoć donatora iz cijele Hrvatske.

U godini koja je iza nas nalazimo se u situaciji kada je i dalje najvažnije pružiti podršku, posvjedočiti solidarnost i konkretnu pomoć.

Pin It on Pinterest