Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu 28. lipnja svečano misno slavlje u kapeli Majke Božje Lurdske u Hađeru, u župi Glini, tijekom kojeg je i blagoslovio ovu novoizgrađenu kapelu, a nakon mise i spomen obilježje za poginule mještane Hađera u 2. svjetskom i Domovinskom ratu. U koncelebraciji bili su upravitelj Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu mons. Juraj Jerneić, dekan Glinskog dekanta fra Goran Rukavina, bivši glinski župnik vlč. Alfred Kolić, domaći župnik vlč. Ivica Mađer, župnik iz Viduševca fra Juro Stipić, župnik iz Gora vlč. Paško Glasnović i vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar.
Uz brojne okupljene vjernike glinskog kraja, slavlju su prisustvovali i zamjenik županice Sisačko-moslavačke županije g. Ivan Nekvapil, izaslanik ministra branitelja g. Mladen Lončar, glinski gradonačelnik g. Milan Bakšić te g. Ivica Panđža, ispred Agencije za istraživanje i dokumentaciju ratnih zbivanja.
Ovo malo i ponosno mjesto na Banovini tijekom zadnjih stotinu godina pokazalo je snažnu vjeru te posebnu ljubav prema Gospi. Tako su vlastitu kapelu, koju su posvetili svojoj zaštitnici Majci Božjoj Lurdskoj, mještani Hađera počeli graditi još 1913. godine, ali zbog velikog siromaštva nije dovršena sve do 1928. godine, kada ju je i tadašnji župnik vlč. Paunović blagoslovio. Za vrijeme Drugog svjetskog rata, kapela je devastirana, a mještani su sami, uz pomoć svog tadašnjeg župnika Pere Bulata, unatoč protivljenju i prijetnjama tadašnjih jugo-komunističkih vlasti, obnovili 1958. godine. Kapela je ponovno je stradala u Domovinskom ratu kada su je pripadnici jugo-srpske paravojske početkom listopada 1991. godine u potpunosti srušili i uništili, pokušavajući uništiti svaki trag o rimokatoličkoj vjeri i identitetu tog naselja i njegovih stanovnika.
U Domovinskom ratu stradalo je 15-ero stanovnika Hađera, 14-ero hrvatskih civila, od kojih petero još nije pronađeno, niti ekshumirano, te jedan hrvatski branitelj, dok je u Drugom svjetskom ratu stradalo 28-ero stanovnika. U travnju 2012. godine stanovnici Hađera na vlastitu inicijativu ponovo kreću u obnovu, a kapela i podignuto spomen obilježje žrtvama čine jedinstveni religiozno-spomenički kompleks podignut u vjeri da niti jedna žrtva ne smije biti zaboravljena, prešućena ili marginalizirana, te da je svaku žrtvu potrebno dostojno zabilježiti.
U homiliji obraćajući se brojnim okupljenim vjernicima glinskog kraja biskup je rekao kako se danas ovdje slavi pobjeda i uspjeh zajedništva, sloge i jedinstva. „Kada se ljudi okupe i ujedine u jednom cilju i u tome uspiju, to je pravi razlog za slavlje. Zahvaljujem svima koji su se ugradili svojom žrtvom, radom i prilozima da se obnovi ova kapela koja je tu bila prije već gotovo 100 godina, a koja je pretrpjela i doživjela razaranje u Drugom svjetoskom ratu, a u Domovinskom ratu bila je potpuno uništena i do kraja srušena te ju je trebalo ponovo podići. Moram reći da ta inicijativa nije došla ni od koje institucije odozgo, ni od Biskupije ni države, nego od ljudi koji su sami željeli sagraditi ovu kapelu. Lijepo je to kada se jedno selo samo organizira i kada osjeća vrijednost prisutnosti crkvenog objekta koji svojom prisutnošću šalje veliku poruku“, rekao je biskup.
Govoreći o pročitanoj Riječi Božjoj biskup je podsjetio na riječi sv. Ivana apostola koji govori o Isusovoj smrti na križu. „Uz križ Isusov stajala je i njegova majka Marija.” Ta riječ ‘uz križ stajaše majka njegova Marija’, ne znači samo da je ona bila fizički blizu Isusova križa, nego da mu je i duhovno bila blizu. Ona se sama identificirala s mukom svoga sina, sama je patila. To je Majka žalosna koja pod križem trpi zajedno sa svojim Sinom. Mnoge su majke nažalost izgubili svoje sinove u Domovinskom ratu i znaju kakva je to bol kada majka i otac sahranjuju svoje dijete. Tako je i Marija koja nam je rodila Spasitelja stajala pod njegovim križem. Također, sama ta riječ da je stajala puno znači. Ona nije kleknula, nije pala na koljena ili od tuge se slomila, ona je stajala i izdržala je tu patnju junački. Sada je trpjela ono što je starac Šimun prorekao kada je maloga Isusa s 40 dana nakon rođenja donijela u hram, naime da će joj mač probosti dušu. Ali ipak je ona ostala stajati, jer je vjerovala u Isusovu pobjedu i Uskrsnuće i to da je Sin Božji, da ne može biti uništen i uklonjen s ovoga svijeta. Ona je vjerovala da je on taj koji po svojoj ljubavi, koju je najviše pokazao na križu, spašava čitav svijet“, poručio je između ostaloga biskup. “Zato i mi poput Marije trebamo i u teškoćama i u trpljenju vjerovati u pobjedu dobra, o čemu svjedoci i današnje slavlje blagoslova ove, nekad srušene a sad obnovljene, kapele”, zaključio je biskup.
Misno slavlje animirao je Mješoviti zbor župe Glina.
