Blagdan sv. Antuna Padovanskog, suzaštitnika župe, svečano je proslavljen u srijedu 13. lipnja u župi sv. Antuna Pustinjaka u Odri Sisačkoj. Svečano misno slavlje predvodio je vlč. Ivan Dodlek, prefekt u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu, u zajedništvu s kancelarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušićem, domaćim župnikom vlč. Mladenom Vukom, te brojnim svećenicima Sisačko-katedralnog i Sisačko-pešćeničkog dekanata.

U svojoj propovijedi vlč. Dodlek je istaknuo kako su uz nedjeljna misna slavlja i ovakvi susreti izrazito važni za župu gdje ona javno, kao zajednica krštenih u ime Isusa Krista, može pokazati da vjeruje i da živi po Evanđelju. Naglašava i da bismo mogli slaviti Kristovo uskrsnuće i biti zajednica u Kristu, potrebno nam je da znamo tko smo mi kršćani i što je bit kršćanstva. Kao jedan od mogućih odgovora na to pitanje ističe strah Božji, a o kojem govori i Sirah u prvom čitanju. “Imati strah Božji, a znamo da je on jedan od sedam darova Duha Svetoga, ne znači drhtati pred Bogom nego za kršćanina znači da je Bog samo milosrđe. Prema čovjeku koji se toliko puta u povijesti pokazao nevjernim i oholim, Bog se uvijek iznova pokazao vjernim i milosrdnim. I suprotno našem naravnom djelovanju, koje po
prirodi odgovara na zlo zlom, Božje djelovanje uvijek je drugačije. Na zlo i nepravdu Bog uvijek odgovara milosrđem i praštanjem. Da nije tako, izabrani narod bi odavno nestalo i nikad ne bi došao u Obećanu zemlju.”

Vlč. Dodlek ističe i kako strah Božji znači biti svjestan prvih ljudi i napasti oholosti koja se pokazuje među ljudima svaki dan, našim bogovanjem nad drugima. “Ne pokazuje li sve ovaj nedostatak straha Božjega, svaki dan u našoj vladavini nad drugima. Nisam li svaki dan onaj koji se raduje barem
ponekad tuđoj nevolji, nisam li onaj koji se drži sucem i pravednikom nad drugim. Nisam li onaj koji nije spreman pristupiti svojem bližnjemu i dati mu ili moliti ga za oproštenje. Ne prepoznajemo li u ovim našim svakodnevnim ponašanjima oholost, zavist, srditost“. Propovjednik se pita nisu li to izdanci prvoga grijeha i zaključuje kako nam je upravo zbog toga potreban strah Božji, te naglašava kako to nije strah od samoga Boga koji će nas kazniti nego to je strah koji neće dopusti se čovjek pravi Bogom, te mu neće dopustiti da boguje nad drugima. “Ne želimo se staviti na mjesto Boga već
želimo djelovati poput Boga, a Bog djeluje tako što daje da njegovo sunce sjaji i nad pravednicima i nad nepravednicima, nad dobrima i nad zlima. Jer Bog je samo milosrđe”, ističe na kraju.

Na kraju misnog slavlja vlč. Vuk je predao zahvalnicu osamdeset dvogodišnjem zvonaru i čuvaru crkve u Odri, Miroslavu Fritzu, za kako je istaknuo dosljednost u vjeri prema Isusu Kristu i Crkvi, te dugogodišnju brigu oko crkve sv. Antuna, od najranije mladosti do starosti. Vlč. Vuk je iskoristio ovu prigodu i da pozove brojne okupljene hodočasnike na prezbiterijsko ređenje župljanina Damira Cekovića, a koje će se održati 23. lipnja u Sisačkoj katedrali.

Proslava je završena uz zajedničke agape i koncertom ženske klape Kolapljanke.