Sisački biskup Vlado Košić predvodio je na četvrtu adventsku nedjelju, 18. prosinca, misno slavlje u župnoj crkvi Presvetog Trojstva u Hrvatskoj Dubici. Koncelebrirao je domaći župnik Damir Kunić, a slavlju je nazočila i načelnica Općine Ružica Karagić te katolički skauti iz Jasenovca koji su u ovu župu donijeli Betlehemsko svjetlo.

U homiliji biskup je objasnio da je želio doći u ovu župu kako bi posjetio novog župnika i ohrabrio cijelu zajednicu, a nakon što je njihov bivši župnik zbog bolesti poslan na liječenje. Biskup je i izrazio zadovoljstvo sa svime što vidi, a posebno velikim brojem vjernika na misi te brojnom djecom i mladima.

U nastavku progovorio je o došašću i zašto je važno dobro se pripremiti za proslavu Božića poručivši kako upravo o tome govori i Božja Riječ. „Prvo čitanje iz Knjige proroka Izaije govori upravo o tome, a on je sam toliko puno pisao o Mesiji i dolasku Spasitelja da neki njegovu Knjigu proglašavaju petim evanđeljem. Danas smo čuli kako prorok dolazi kralju Ahazu i opominje ga budući da se ne želi Bogu povjeriti. Bog će zato dati znak svoje blizine i svoje potpore izabranom narodu tako što će djevica začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel, što hebrejski znači Bog s nama. Bog je u tom djetetu postao čovjekom i zato ga rađa djevica koja bez muža začinje i donosi na svijet Sina koji nije samo Sin čovječji već i Sin Božji. Tu dramu čuli smo i u opisu evanđelista Mateja. Kako je to Josipu moralo izgledati teško i neshvatljivo što se to zbiva s njegovom zaručnicom. Ona je ostala trudna po Duhu Svetom i iako mu je to rekla on to nije mogao razumjeti, želio je otići te ju ostaviti da svijet kaže kako je on kriv te ju na taj način osloboditi sramote. Tada u snu intervenira Bog te ga po anđelu nagovara da primi Mariju za svoju ženu jer ono što je u njoj začeto je doista je od Duha Svetoga i Sin je Božji. Od toga časa Josip uze Mariju za svoju ženu te je stupio na čelo svete nazaretske obitelji. Teolozi puno o tome raspravljaju i pišu da Bog nije htio poniziti ljudski brak i način kako ljudi dolaze na ovaj svijet već samo poručiti da je njegov Sin sav od Boga i da nije od zemlje već od neba. Zato su bile te okolnosti takve da je Marija začela bez muža i da je tako rodila Spasitelja svijeta koji je Sin Božji. To je otajstvo Božića, to je utjelovljenje Božje tako da Bog koji je potpuno nevidljiv i nama stran postaje vidljiv i jedan među nama, čovjek“, rekao je biskup dodavši kako se to utjelovljenje dogodilo po pristanku blažene Djevice Marije, ali i po sudjelovanju sv. Josipa.

Poručio je i kako je zanimljivo i paradoksalno da Bog dolazi nama u najjednostavnijim i najsiromašnijim uvjetima. „Rođen je na slami i u štali, a ne u kakvoj palači. On je Kralj, ali Kralj siromaha, odbačenih i onih koji su progonjeni. On prikazuje brigu za one najpotrebnije, najsiromašnije i najugroženije. Kako veliko srce ima naš Bog, a tako i nas uči da trebamo biti ponizni i zahvalni za svaku gestu prijateljstva i ljubavi te nas potiče tim svojim dolaskom da budemo njemu slični jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Ali nije stvoren da vlada svijetom i da drugima nešto naređuje nego da bude malen, da bude spreman prihvatiti siromaštvo da bude spreman prihvatiti progonstvo i odbačenost. Zato je na kraju Isus dobio krunu, ali ne zlatnu već trnovu i bio je raspet“, rekao je biskup te zaključio kako se to navješćuje već u samom otajstvu Božića.

Nakon mise u obližnjem Hrvatskom domu održano je predstavljanje knjige Hrvoja Kekeza i Krešimira Regana „Srednjovjekovna Dubica – obrisi grada na obalama rijeke Une.