Dragi prijatelji, ne dajte se zastrašiti, već hrabro i dostojanstveno svi iziđite u nedjelju na referendum! Mi smo narod vjeran Svetom Ocu, a on nas potiče da se zauzimamo za kršćanske vrijednosti, osobito za dostojanstvo braka i obitelji! Ostanimo vjerni Kristu i Petru naših dana! Pokažimo da se nikoga ne bojimo, pa bili to i sami zlodusi koji nasrću na nas sa svih strana jer Krist ih je pobijedio!

Papa Franjo, kao nadbiskup Buenos Airesa napisao je 5. srpnja 2010. pismo tajniku Vijeća za laike Argentinske biskupske konferencije, koje je pokrenulo mimohod protiv ozakonjenje homoseksualnih brakova. U tom je pismu današnji Papa jasno izrekao što je brak a što istospolne zajednice, ističući kako razlikovati ne znači diskriminirati.

Evo tog pisma i Papinih rijeci:
“Komisija za laike Argentinske biskupske konferencije, ostvarujući pravo na slobodu koju imaju svi građani, pokrenula je inicijativu za organiziranjem manifestacije protiv mogućeg prihvaćanja zakona o braku među osobama istoga spola, naglašavajući istodobno potrebu da se djeci prizna pravo da imaju jednog oca i jednu majku, što je nužno za njihov rast i odgoj. Ovim pismom želim pružiti svoju potporu tom izrazu odgovornosti laikata.
Znam, jer ste mi to rekli, da taj događaj neće biti uperen protiv bilo koga, jer ne želimo suditi one koji misle i osjećaju drukčije. Nema sumnje da, više no ikad, uoči ove dvjestote obljetnice [Argentine] i sigurni da gradimo državu koja mora uključivati pluralnost i različitost svojih građana, zauzimamo jasan stav da se ne može smatrati jednakim ono što je različito i da je u društvenom suživotu nužno prihvaćati razlike.
Nije riječ o čisto terminološkom pitanju i formalnim konvencijama vezanim uz neki privatni odnos, već o vezi antropološke naravi. Bît ljudskog bića teži zajednici muškarca i žene kao uzajamnom ostvarenju, kao pažnji i brizi, kao prirodnom putu prema rađanju. To daje braku njegovo istaknuto mjesto u društvu i javni značaj. Brak prethodi državi i temelj je društva, te stanice društva koja prethodi svakom zakonodavstvu pa čak i samoj Crkvi. To je razlog zbog kojeg bi prihvaćanje zakona o kojemu se trenutno raspravlja značilo stvarno i teško antropološko nazadovanje.
Ne, brak muškarca i žene nije isto što i zajednica osoba istog spola. Razlučiti ne znači diskriminirati, naprotiv, to znači poštivati. Razlikovati radi raspoznavanja znači vrednovati na pravi način, a ne diskriminirati. U dobu u kojem se toliko insistira na bogatstvu pluralizma i kulturalnim i društvenim razlikama, doista je proturječno minimizirati temeljne ljudske razlike. Otac i majka nisu jedno te isto. Ne možemo učiti buduće naraštaje da je isto pripravljati se na jedan projekt obitelji preuzimanjem obaveze stabilne veze između muža i žene ili živjeti zajedno s osobom istoga spola. Pazimo da nam se ne dogodi da, dok pokušavamo progurati jedno tobožnje pravo odraslih koje se u tome krije, ne ostavimo po strani prioritetno pravo djece – koja jedina moraju biti privilegirana – da mogu računati na modele oca i majke, da imaju jednog tatu i jednu mamu.
Povjeravam ti jednu zadaću: neka s vaše strane, i u govoru i u srcu, ne bude agresivnosti ni nasilja protiv bilo kojeg brata. Kršćani se ponašaju kao služitelji istine, a ne kao njezini gospodari. Molim Gospodina da vas u tome prati svojom krotkošću, onom krotkošću koju traži od svih nas. Molim Te da moliš za mene i da i od drugih to tražiš. Blagoslovio te Isus, čuvala te sveta Djevica«. Želio sam ovo prenijeti i zbog onih koji izvrću Papine riječi i tumače ih posve krivo i protiv nakane Pape.

Pratim ovu kampanju protiv referendum i – s jedne me strane to žalosti, a s druge strane, raduje. Žalosti me što se vlast ponaša tako neprimjereno, što ponižava svoj narod umjesto da ili podupre volju naroda ili se drži neutralno, ovi vladajući su se direktno i to nasilno – ne birajući sredstva – stavili na čelo toj kampanji. Vjerojatno su to ljudi koji ne trebaju narod, odnosno narod njima samo smeta, bilo bi ga najbolje ukinuti – jer njih ništa ne veže s njihovim narodom. I tu se pokazuje da sam imao pravo kada sam ovu vlast – na primjeru nasilja koje je primijenila na braniteljima u Vukovaru – nazvao protunarodnom. Nije li to indikativno: narod hoće jedno, a ovi se iz svih sila trude da ih ponize, da im prilijepe lažne etikete, da se suprotstave, pa se tu zajedno stavlja i Crkvu, tumači se Evanđelje vjernicima (od njih nevjernika!). Sve je to veoma šizofreno i čudno. No, to me ujedno i veseli – jer oni će izgubiti, a narod će slaviti jer će pobijediti oni koji će zaokružiti ZA. Čovjek se pita, kako to da su svi najutjecajniji mediji tako unisono u službi ove protunarodne vlasti? Očito su i sami ili zavedeni, ili ucijenjeni. Da, to je veoma žalosno da danas – u tzv. demokraciji – nazočimo pritiscima, čak i prijetnjama, pa i zabranama nastupa pod cijenu gubljenja posla, npr. u školama gdje je ministrovim ukazom zabranjeno iznositi svoj stav, kao da su ljudi guske bez mozga pa im ministar mora reći što će misliti i govoriti. No, premda je puno razloga za žalost u ovoj kampanji, ima i puno, još vise razloga za radost. Pa, ljudi, ovo je prvi referendum koji su tražili i dobili sami građani! To do sada još nisu imali: priliku reći što misle, a da to ne odluče umjesto njih vladajući. To je toliko lijepo i veliko da bi stvarno svaki građanin morao biti svjestan da mora sudjelovati u tome. Zato bih potaknuo sve, koji čitaju moj status, odnosno do kojih dođu ove moje riječi: svi iziđite na referendum! I svima koji su s vama recite da iziđu, i pomozite im, ako su i bolesni i nemoćni, vi iz dovedite. Neka svi sudjeluju, neka pokažu da naš narod ima neke vrijednosti, da vjeruje u njih, da nikoga time ne vrijeđa, ali da će svoje vrijednosti braniti i čuvati! Krist Kralj vlada, Krist pobjeđuje, Krist Kralj vječno kraljuje!

+Vlado Košić, biskup sisački