Sisački biskup Vlado Košić krstio je u subotu, 10. listopada 2026., u župnoj crkvi sv. Petra apostola u Ivanić-Gradu maloga Niku, peto dijete u obitelji Kristijana i Daniele Ružević.

Na početku misnog slavlja biskupa je pozdravio domaći župnik vlč. Branko Koretić, izrazivši radost zbog još jednog krštenja u župnoj zajednici. Tom je prigodom istaknuo kako je tijekom posljednjih osam do devet godina u župi bilo 34 krštenja djece iz brojnih obitelji, među kojima 20 krštenja trećeg djeteta, sedam četvrtog, četiri petog te po jedno krštenje šestog i sedmog djeteta u obitelji. Zahvalio je biskupu na dugogodišnjoj podršci obiteljima s više djece, kao i Sisačkoj biskupiji koja ih prati konkretnom pomoći i brigom.

U homiliji biskup je izrazio radost zbog krštenja maloga Nike, istaknuvši kako je sakrament krštenja veliko otajstvo i neizmjeran Božji dar po kojem čovjek postaje dijete Božje i član Crkve. Podsjetio je kako su crkveni oci krštenje nazivali vratima Crkve jer po njemu čovjek ulazi u zajedništvo s Kristom. Međutim, naglasio je, nije dovoljno ostati na vratima, nego je potrebno ići dalje, prema oltaru, živjeti vjeru i trajno rasti u zajedništvu s Bogom.

Tumačeći evanđeoski ulomak u kojem Isus na riječi žene koja blaženom naziva njegovu majku odgovara: „Još blaženiji oni koji slušaju riječ Božju i čuvaju je!“, biskup je istaknuo kako svetost proizlazi iz slušanja i vršenja Božje riječi. Upravo je Blažena Djevica Marija primjer takve vjere i poslušnosti Božjoj volji. Naglasio je kako Isus time ne umanjuje važnost svoje majke, nego upozorava na dubinu duhovnog zajedništva koje se ostvaruje vjerom, slušanjem Božje riječi i njezinim provođenjem u život. Pozvao je stoga vjernike da, poput Marije, izgrađuju zajedništvo s Bogom koje je dublje i trajnije od samih krvnih veza.

Govoreći o obitelji, biskup je istaknuo kako se Crkva raduje svakom novom životu te sa zahvalnošću gleda na roditelje koji velikodušno prihvaćaju dar djece. Podsjetio je kako biskupi krste peto i šesto dijete u obitelji kao znak posebne blizine Crkve i potpore roditeljima otvorenima životu. Upozorio je pritom kako takva otvorenost danas često nije dovoljno prepoznata ni vrednovana u društvu, zbog čega Crkva želi tim obiteljima pružiti posebno ohrabrenje i podršku. Naglasio je kako pritom nije riječ samo o demografskom pitanju ili brojnosti djece, nego prije svega o svjedočanstvu vjere, nade i povjerenja u Boga, od kojega svaki život dolazi kao dragocjeni dar.

Osvrnuvši se i na Isusov razgovor s Nikodemom o novom rođenju, biskup je pojasnio kako čovjek krštenjem ulazi u novi život milosti i postaje dijete Božje. Ta je milost neizmjeran dar koji čovjeka prati i u njemu raste, a po Duhu Svetome kršćani su pozvani živjeti zapovijed ljubavi prema Bogu i bližnjima. Upravo bi ih ta ljubav, poručio je, trebala razlikovati u svijetu i voditi na putu prema vječnosti.

Na kraju homilije biskup je roditelje podsjetio na njihovu odgovornost u kršćanskom odgoju djece, pozvavši ih da vlastitim primjerom, zajedničkom molitvom i sudjelovanjem u euharistiji svoje dijete uvode u život vjere. Posebno ih je potaknuo da maloga Niku, kada počne govoriti, nauče moliti Očenaš te ga prate na putu prema primanju ostalih sakramenata i zrelom kršćanskom životu.

Zaželio je na kraju da mali Niko raste u Božjoj milosti, vjeri, zdravlju, mudrosti i svakom dobru, na radost svojih roditelja, obitelji i cijele Crkve.