Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 9. ožujka u župnoj crkvi Sv. Marije Magdalene u Donjoj Kupčini misu za vlč. Ivana Držaića župnika ove župe na početku II. svjetskog rata, stradalog mučeničkom smrću 15. studenoga 1942. godine. U koncelebraciji bio je domaći župnik mons. Franjo Ćuk, a služio je đakon Željko Kovačević. Prije mise biskup je na župnoj kući blagoslovio novopostavljenu spomen-ploču za ovog svećenika, prvog u Zagrebačkoj nadbiskupiji ubijenog od partizana.
U homiliji biskup Košić tumačio pročitanu Božju riječ o Isusovim iskušenjima u pustinji koja ujedno predstavljaju početak njegovog javnog djelovanja, te je podsjetio na tri tipične đavolske kušnje: kušnju kruha, kušnju časti i kušnju vlasti, ali i kako ih Gospodin odbija Riječju Božjom.
Podsjetivši na Isusovo čudo umnoženja kruha i ribe biskup je rekao kako je to učinio samo kao znak, a kada su ga ti ljudi htjeli uhvatiti i zakraljiti, pobjegao je pred njima jer nije im tako želio davati hranu, nego ih je samo na taj način upozorio da im on želi i jedini može dati kruh s neba. „Poruka Kristova odbijanja kušnje kruha za nas znači da ni kruh, ni bilo koje jelo ni odijelo, odnosno ukupno sve materijalne stvari koje nam za naš zemaljski život trebaju, nisu toliko važne koliko Božja riječ kojom se trebamo puno više hraniti negoli kruhom, jer – mi nismo samo tjelesna nego prije svega duhovna bića“, rekao je biskup te dodao kako zloporaba pretjerane brige za zemaljski kruh završava u krajnosti koja se zove korupcija. „Čovjek stječe materijalna dobra, pa kad ne može legalno, krade i otima, samo da ima. I to uvijek više. Nikad mu dovoljno! Zato je spreman doslovno izgubiti dušu, dati dušu đavlu. Zar nije to upravo takva bolesna gramzljivost, koja ne zna za nevolje bližnjih, koja ne pozna solidarnost ni dijeljenje materijalnih dobara s drugima koji su potrebniji? To Isus želi iskorijeniti i zato nam pruža primjer kako pobijediti đavla koji postavlja zamku čovjeku, aludirajući na njegove prirodne potrebe ali ih tumači u dramatičnom i maksimalističkom smislu – tj. da bez toga čovjek mora umrijeti, da je samo više i uvijek više potrebno, itd.“
Biskupova homilija u cijelosti
U nastavku biskup je podsjetio na život vlč. Držaića, koga su 15. studenog 1942. godine partizani s još nekim župljanima odveli u šumu, gdje su ga ispitivali i mučili. Ljudi su njihova tijela dobili tjedan dana kasnije mrtve za ukop, a župnik je imao 18 uboda od bajuneta.
Biskup se i zapitao kako to da je župnik Držaić ubijen i kakvo je to zlo i zločin učinio, te je rekao: „Vjerujte: nikakav zločin. Kao razlog da bude ubijen bila je ubojicama dovoljna samo činjenica: on je bio katolički svećenik. Pa u kakvom to svijetu onda mi živimo, kad je jedan svećenik – koji propovijeda Evanđelje, koji okuplja djecu, mlade, obitelji i sve ljude da ih odgaja kao Božju djecu, kao one koji trebaju vršiti Isusovu zapovijed ljubavi, kao one koji su se dužni nositi s teškoćama da bi ih nadvladali s Božjom pomoću, u strpljivosti i nošenju križa – pa kako to da to nekoga smeta, da takav čovjek doživljava sudbinu da ga jednostavno neki ne vole i ne samo žele ukloniti, nego ga i fizički muče i ubiju? Da, to nije dobar svijet, to nije Božje kraljevstvo, to je kraljevstvo ovoga svijeta, to je vlast zloga. No, Bog je na kraju pobjednik.“
Spomenuvši se mnogih kršćanskih mučenika kroz povijest, između ostalog i biskupa Kvirina, sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina, bl. Alojzija Stepinca, s. Jule Ivanšević i Miroslava Bulešića biskup Košić je između ostalog rekao kako su kršćanski mučenici uvijek davali život samo kao svjedočanstvo ljubavi. Nikad nisu ni malo nikoga mrzili. Nikada, pa ni svoje mučitelje! Kad bi se međutim za nekoga moglo pronaći i malo neke mržnje, oni ne bi postali kršćanski sveci mučenici. Oni su se za svoje mučitelje molili. „Eto, mi vjerujemo da je moguće da se i zločinci obrate, mi se molimo za sve ljude, pa i za one koji čine zlo, za ubojice, za nesretnike koji su izgubili ljudskost i pali tako nisko da druge mrze i ubijaju. Tome na žalost vodi kada se popusti đavolskim napastima. Jer ako se ne može steći toliko kruha, slave i vlasti koliko i kako se želi, druge koji tome smetaju, progoni se i ubija. To su činili i čine svi totalitarni režimi, posebno u XX. stoljeću – kako je to lijepo istaknuo uskoro sv. Papa Ivan Pavao II. – tri najveća zla: fašizam, nacizam i komunizam“, rekao je biskup te još na kraju poručio: „Mi želimo štovati naše mučenike, osuditi svaki zločin, i graditi našu budućnost ne na mržnji nego na ljubavi, kakvu su upravo pokazali toliki mučenici, i zbog koje su stradali – a među njima, nadamo se da će jednom biti zlatnim slovima upisano i ime: Ivan Držaić, svećenik i mučenik koga molimo da i nama isprosi kod Boga snage i hrabrosti da ljubavlju pobijedimo svaku mržnju i zlo“.
