biskup sisački

Vlado Košić rođen je 20. svibnja 1959. godine u Varaždinu, od roditelja Ivana i Marte Košić r. Dombaj. Kršten je 31. svibnja 1959. u crkvi sv. Petra i Pavla u Petrijancu s krsnim imenom Vladimir Ivan. Odrastao je u Družbincu, u župi Petrijanec, gdje je završio osnovnu školu. Maturirao je na Interdijecezanskoj srednjoj školi za spremanje svećenika u Zagrebu, na Šalati, 1978. godine.

Teologiju je studirao na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, gdje 1985. godine diplomirao te je iste godine zaređen za prezbitera Zagrebačke nadbiskupije. Godine 1989. magistrirao je u specijalizaciji dogmatske teologije radom Traktat »De libero arbitrio et de gratia« Ivana Paštrića (1636.-1708.). Pastoralno je djelovao u Zagrebačkoj nadbiskupiji kao kapelan u Karlovcu-Dubovcu (1985.-1988.) i u Zagrebu-Španskom (1988.-1990.) te kao župnik Hrastovice (1990.-1995.) i Petrinje (1992.- 1995.), dakle u vrijeme Domovinskog rata, kada je i sam kao prognanik živio u petrinjskoj filijali u Mošćenici, uz samu crtu razdvajanja s okupiranim područjem.

Od 1995. godine radi kao asistent pri Katedri dogmatske teologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, gdje je 23. lipnja 1997. obranio doktorsku disertaciju Teolog Franjo Ksaver Pejačević (1707.-1781.) – značajke, pod vodstvom red. prof. dr. sc. Ivana Goluba. Na Sveučilištu u Zagrebu 28. studenoga 1997. promoviran je u doktora teoloških znanosti te je 1998. izabran za višeg asistenta, a 2003. za naslovnog docenta. Predavao je kolegije »Otajstvo Trojedinoga Boga«, »Kristologija« i »Mariologija« te izborne predmete i seminare. Područja njegova posebnog teološkog zanimanja su trinitarna teologija, pneumatologija i mariologija; povijest – osobito hrvatske – teologije i Crkve; ekumenizam i dijalog. Bio je mentor 10 diplomskih radova. Nakon redovne nastave na KBF-u (poslije 2005.) do danas na poslijediplomskim studijskim smjerovima na KBF-u predaje kolegije iz mariologije i ekumenske teologije.

Redovni je član, a od 25. siječnja 2001. i predsjednik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a Sveučilišta u Zagrebu (2001.-2015.), član je Odjela za kršćanski istok Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« i Društva za povjesnicu Zagrebačke nadbiskupije »Tkalčić«. Dopisni je član Papinske međunarodne mariološke akademije u Rimu (PAMI).

Sudjelovao je izlaganjima na više od dvadeset znanstvenih simpozija, konferencija i susreta u Hrvatskoj i inozemstvu. Posebno valja istaknuti da je kao predstojnik Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a organizirao mariološko-marijanske znanstvene simpozije u Splitu (2002.), Đakovu- Aljmašu (2005.), Dubrovniku (2007.), Oštarijama (2010.), Sinju (2013.) i Sisku (2015.) te je sudjelovao na mariološko-marijanskom simpoziju u Međugorju (2022.) kao i na mariološko-marijanskim kongresima PAMI-a u Rimu (2000., 2004., 2012.) i Lurdu (2008.).

Papa Ivan Pavao II. imenovao je 29. prosinca 1998. dr. sc. Vladu Košića pomoćnim biskupom zagrebačkim i titularnim biskupom Ruspe te je 6. veljače 1999., zajedno s mons. Josipom Mrzljakom, u zagrebačkoj katedrali zaređen za biskupa, a suzareditelji su bili kardinal Franjo Kuharić i apostolski nuncij mons. Giulio Einaudi. Biskupsko geslo mu glasi »Ljubav svemu se nada« (1Kor 13, 7). U Zagrebačkoj nadbiskupiji bio je generalni vikar te pastoralno odgovoran za Sisačko-gorski i Čazmansko- moslavački arhiđakonat (također je bio odgovoran i za Zagorski te Turopoljski arhiđakonat). Bio je predsjednik Povjerenstva za ekumenizam i dijalog Zagrebačke nadbiskupije te predsjednik Odbora za promicanje štovanja bl. Augustina Kažotića. Bio je na čelu ili sudjelovao u radu više povjerenstava Nadbiskupije. Od rujna 2001. godine bio je član, a od lipnja 2007. do veljače 2010. i veliki prepozit Prvostolnoga kaptola zagrebačkog. U ime nadbiskupa Josipa Bozanića bio je zadužen za zajednicu Cenacolo u Zagrebačkoj nadbiskupiji te je zajedno sa s. Elvirom sudjelovao u osnivanju prve komune, u Vrbovcu 2000. godine. Također, u ime zagrebačkog nadbiskupa, bio je odgovoran za Ekumenski susret mladih u Zagrebu, u organizaciji zajednice Taizé 2006./2007. godine, i na jednoj radionici je mladima održao predavanje o Domovinskom ratu.

U Hrvatskoj biskupskoj konferenciji  Vlado Košić vodio je nekoliko komisija, povjerenstava i odbora. Od travnja 1999. do rujna 2000. bio je predsjednik Odbora za sredstva društvene komunikacije. Godine 2003. bio je predsjednik Srednjoeuropskog katoličkog dana. Od rujna 2000. do 2017. je predsjedao Vijećem HBK-a za ekumenizam te je, između ostaloga, u rujnu 2007. predvodio hrvatsku delegaciju na Treći europski ekumenski susret u Sibiu (Rumunjska), kao i na pripremne susrete u Rimu i Wittemberg-Lutherstadtu (Njemačka). Od 2004. do 2014. obnašao je dužnost predsjednika Komisije HBK-a Iustitia et pax. Komisija je objavila više zapaženih izjava, između ostaloga, o principu određivanja morske granice sa Slovenijom, o naravi Haaškog suda i obrani optuženih hrvatskih generala, o čuvanju okoliša, posebno vode, o obitelji i dr. Od 2004. do 2014. bio je i predsjednik Upravnog vijeća Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve HBK-a. Bio je dugogodišnji član komisija HBK-a za odnos sa Srpskom Pravoslavnom Crkvom i u jednom mandatu član Komisije za Papinski zavod sv. Jeronima u Rimu. Od 2017., već u drugom mandatu, predsjednik je Vijeća HBK-a za nauk vjere, koje je do sada objavilo četiri dokumenta o aktualnim vjerskim pitanjima (kršćanska antropologija, karizmatski pokret, pandemija COVID-19 i potresi, sakramentalnost ženidbe).

Dne 5. prosinca 2009. papa Benedikt XVI. bulom Antiquam fidem ponovo je uspostavio Sisačku biskupiju te mons. Vladu Košića imenovao sisačkim biskupom. Vodstvo Sisačke biskupije preuzeo je 6. veljače 2010. Od tada je mons. Vlado Košić u svojoj biskupiji poduzeo različite inicijative i djelovanja.

Godine 2010. osnovao je pet novih župa: sv. Ivana Krstitelja u Lekeniku, sv. Ilije u Donjim Kukuruzarima, Preobraženja Gospodnjeg u Petrinji, sv. Ivana Pavla II. u Petrinji i sv. Antuna opata u Odri. Doveo je u biskupiju franjevce kapucine i svećenike Srca Isusova (dehonijance) te povjerio nekolika župa franjevcima (provincije sv. Ćirila i Metoda i provincije Bosne Srebrne).

Više puta je u pastoralnim pohodima obišao sve župe biskupije, posvetio mnoge crkve, čija se obnova završila poslije Domovinskog rata. Redovito je po župama krstio brojniju djecu (5. pa naviše u obiteljima), krizmao mlade i vodio različita pontifikalna slavlja, osobito obljetnice, u župama i samostanima Sisačke biskupije. Zaredio je 25 novih dijecezanskih svećenika i predsjedao na redovničkim zavjetima novih zavjetovanih redovnica.

Vlado Košić osnovao je više ustanova i zaklada: Caritas Sisačke biskupije (2010.), Zakladu za stipendiranje studenata fra Bonifacije Pavletić (2011.), Kaptol Svetog Križa (2012.), Zakladu za izgradnju crkve u Zrinu (2013.), koja je izgrađena i blagoslovljena 2019. (kardinal Josip Bozanić) i posvećena 2020. (biskup Vlado Košić) te Zakladu kardinal Franjo Kuharić za pomoć obiteljima s više djece (2015.). Utemeljio je i uredio Svećenički dom u Sisku (2019.) te otvorio biskupijski Dječji vrtić sveta Marija Magdalena u Selima (2016.).

Na području izdavaštva i kulture za vrijeme biskupstva mons. Košića u Sisačkoj biskupiji izašlo je u 14 godina 25 knjižnih naslova, među njima i Šematizam Sisačke biskupije (2019.), zatim 42 Službena vjesnika i 7 Direktorija. Organizirano je 206 predstavljanja knjiga (među njima akademika Josipa Pečarića, Ante Kovačevića, Zdravka Tomca, kardinala Josipa Bozanića, Jurja Batelje, Damira Borovčaka i dr.), 89 predavanja, 15 izložbi, 12 filmova. Objavljena je 591 biskupova homilija, 90 govora i 26 poslanica. Ukupno je na mrežnoj stranici Biskupije objavljeno više od 4.500 članaka.

Biskup Košić angažirao se u promoviranju biskupije i na znanstvenom području. Na njegovu inicijativu organizirano je 11 znanstvenih skupova, od kojih se ističu: simpozij o Sisačkoj biskupiji »Antiquam fidem«, povodom prve obljetnice ponovnog oživljavanja Sisačke biskupije (2010.), u organizaciji Sisačke biskupije i Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture RH i Grada Siska, zatim simpozij »Štovanje Bogorodice na području Sisačke biskupije«, povodom šeste obljetnice uspostave Sisačke biskupije (2015.), u organizaciji Sisačke biskupije i Hrvatskog mariološkog instituta KBF-a u Zgrebu te simpozij »Zbrinjavanje kozaračke djece i Dječje prihvatilište u Sisku 1942.-1943.« (2018.), u organizaciji Sisačke  biskupije, Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatskog katoličkog sveučilišta. Od prva dva simpozija objavljeni su zbornici radova Antiquam fidem (Zagreb, Glas Koncila, 2011.) i Štovanje Bogorodice na području Sisačke biskupije (Zagreb, KBF – Kršćanska sadašnjost, 2017.).

Na prijedlog mons. Vlade Košića podignuto je nekoliko kipova: sv. Kvirinu u Velikom Kaptolu u Sisku (2014.), kardinalu Franji Kuhariću u Petrinji (2015.), bl. Alojziju Stepincu pred katedralom (2018.) te kipovi hrvatskih mučenika u atriju Velikog Kaptola u Sisku – sv. Nikole Tavelića, sv. Marka Križevčanina, bl. Alojzija Stepinca, bl. Miroslava Bulešića i bl. Jule Ivanišević (do 2021.). U Hrastovici je podignuta bista bivšem župniku Vilimu Cecelji (2011.).

Od najnovijih inicijativa mons. Vlade Košića valja izdvojiti Sinodu Sisačke biskupije, koja je trajala od 2022. do 2025. godien, te osnivanje Katoličke osnovne škole u Sisku i Katoličke opće gimnazije u Popovači 2023. godine.

Mons. Vlado Košić je svoju pastirsku brigu za vjernički puk iskazivao i izvan područja svoje biskupije. Na poziv pojedinih biskupa i župnika slavio je mise i propovijedao u svim nad/biskupijama u Republici Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, osobito u svetištima i na misama za poginule hrvatske branitelje. Više puta je pohodio hrvatske katolike u Mađarskoj te je posjetio mnoge hrvatske katoličke misije u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, kao i hrvatske župe u Kanadi i Sjedinjenim Američkim Državama.