Dana 17. siječnja župa sv. Antuna Pustinjaka u Odri Sisačkoj proslavila je svog nebeskog zaštitnika. Samoj proslavi prethodila je trodnevna duhovna priprava koju je predvodio vlč. Ivan Čorić đakon u župi sv. Kvirina u Sisku, a teme priprave bile su „Čovjek“, „Bog“ i „ Vjera“. Trodnevna priprava završena je Euharistijskim klanjanjem.
Na sam dan proslave misu poldanjicu predvodio je p. Mirko Sadak župnik iz Trnovčiće u Zagrebu, a na sv. Misi koncelebrirali su svećenici iz dekanata: preč. Dragutin Papić, župnik iz Sela, vlč. Damir Ceković, župnik iz Petrinje, vlč. Ivan Grbešić, župnik iz sisačke župe Pohoda BDM, vlč. Krešo Bulić, župnik iz Budaševa i domaći župnik vlč. Saša Jozić, a ispovijedao je vlč. Branimir Motočić, župnik iz Pešćenice. Kod oltara posluživali su đakoni Tomislav Vojvodić i Igor Borić.
Pater Mirko u svojoj propovijedi je rekao: „Sv. Antun je govorio i o svojoj borbi s napastima. Ovakve misli savladao je vjerom da je sve ostavljeno ništavno u usporedbi s beskonačnim blaženstvom koje Bog daje po Duhu Svetom što je prenosio i svojim učenicima….Stjecanje novca i uživanje u njemu smatraj kratkotrajnom maštarijom. Jer, kakva je korist stjecati ono što se ne može ponijeti u duhu? Nije li bolje stjecati ono što možemo ponijeti sa sobom: kreposti, pravednost, mudrost, hrabrost, prosuđivanje, ljubav i vjeru? U današnjem svijetu mnoge zanimaju samo materijalne stvari i zato žive vrlo površno i nikako ne pronalaze vremena za bilo kakav duhovni život. I zato mnogi samo vegetiraju na duhovnom području, svodeći svoju vjeru na nekoliko običaja, koje treba obaviti, samo reda radi. Nema tu dubine, nema autentičnosti, a onda nema ni ljepote i čime danas možemo svjedočiti? Kako može davati primjer i poticaj drugima mlakim i površnim životom? Braćo i sestre! Danas se nalazimo u krizi, prije svega svih tradicionalnih vrijednosti, pa tako i krizi vjere i duhovnosti. Prije je život bio drugačiji, jednostavniji i kvalitetniji. Danas su svi u žurbi od posla do kuće i uz put obavljanja još puno stvari. A sve to je zamka, u koju se mnogi hvataju. Jer vidimo da je život danas, unatoč svim blagodatima civilizacije puno teži. Ljudi se premalo druže, međusobno kontaktiraju, posjećuju, jer nitko nema vremena za drugoga, pa čak ni za sebe. Zbog takvog načina života puno toga trpi, a najčešće trpi duhovni život, jer se premalo moli, premalo živi vjera, premalo se njeguje obiteljski život. Puno toga danas odvlači pažnju od onoga što je bitno i uistinu važno za čovjeka. No, suvremeni način života ne možemo promijeniti, ali trebamo si znati postaviti ispravnu ljestvicu vrijednosti i za ono što je važno uvijek naći vremena.“
Nakon sv. Mise okupljeni hodočasnici učinili su zavjetni ophod oko kipa sv. Antuna.
Večernju misu predvodio je p. Artur Makara župni vikar u Kutini u zajedništvu s generalnim vikarom Sisačke biskupije mons. Markom Cvitkušić i domaćim župnikom vlč. Sašom Jozićem. Kod oltara je posluživao đakon Ivan Čorić, a na raspolaganju za ispovijed bio je p. Tomasz Cybula župnik iz Ilove.
Pater Artur u svojoj propovijedi rekao je kako je teško naći kršćanskog sveca koji bi bio toliko čašćen kao sveti Antun opat. „Oko njega su isprepletene brojne legende, čak i uzrečice i poslovice. Njega pobožni puk zaziva u svakoj potrebi, posebno u bolesti, bilo ljudi bilo domaćih životinja, nadasve svinja, jer je on zaštitnik domaćih životinja. Umjetnici svetog Antuna prikazuju i dočaravaju na razne načine: sa štapom; sa slovom T (Tau); sa svinjama; sa zvonikom; s vatrom „herpes zoster”; s krunicom; sa štapom i knjigom itd. Možda nema sveca katoličke Crkve koji je u povijest toliko oslikavan pod različitim vidovima kao sveti Antun opat“.
Nakon večernje sv. Mise i zavjetnog ophoda oko kipa sv. Antuna hodočasnici su se podružili kod crkve na otvorenom uz kuhano vino, čaj te pečene ribice, nakon druženja kod crkve uzvanici su se zaputili u župni ured gdje je blagoslovljena župna kuća te smo uz stol prijateljstva zaključili našu proslavu.