Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u ponedjeljak 25. lipnja svečano misno slavlje u crkvi Sv. Ilije proroka u Maji i posvetio tu u Domovinskom ratu od strane srpskih okupatora granatiranu i srušenu, a sada obnovljenu crkvu. U svečanosti posvete uz domaćeg župnika preč. Alfreda Kolića i župnog vikara Ivana Faletara sudjelovali su i generalni vikar biskupije mons. Josip Ćorić, upravitelj Svećeničkog doma sv. Josipa u Zagrebu i bivši župnik mons. Juraj Jerneić te brojni svećenici, bogoslovi i sjemeništarci Sisačke biskupije.
Govoreći u homiliji o simbolici i značenju crkve, biskup Košić istaknuo je kako je za hrvatski narod crkva svetinja nad svetinjama te simbol nas i našega identiteta kao vjernika. “Istina je da je crkva srce. Dirnuti u crkvu znači dirnuti u srce našega naroda, ali isto tako obnoviti srušenu crkvu i posvetiti je znači vraćanje tog srca i ponosa. Da ovdje imamo svoju svetinju koja nam neizmjerno mnogo znači i da se ovdje identificiramo s ovim svetim tlom na kojem se stoljećima molilo i gdje su se stoljećima primala sveta otajstva, krštenja, svete potvrde, pričesti, gdje su vjernici primali oproštenje grijeha u ispovijedi, gdje su se blagoslivljale ženidbe, slavile mise zadušnice za pokojne i na taj je način čovjek rastao u svojoj vjeri i snažio se u svom duhu”, istaknuo je biskup i dodao da će pomazanjem i posvetom crkva postati kao živo biće, kako nije važna samo zidana crkva, nego još više je važno to što ona predstavlja, živu zajednicu vjernika te je čestitao svima koji su se ugradili u gradnju i obnovu te crkve. “Posebno čestitam onima koji su trpjeli i preživjeli tragedije i strahote rata, a ostali su ponosni i čvrsti u svojoj vjeri i upućivali su molitve da se zlo završi, pravda zadovolji, da se vrati hrvatski narod na svoja vjekovna ognjišta u sve krajeve koji su bili razoreni i okupirani, da zaliječimo rane tih strašnih događaja okupacije i rušenja, da sagradimo srušeno i da sagradimo ono duhovno, zajedništvo. Radosno predajemo ovu posvećenu crkvu, ali živu zajednicu treba i još i dalje izgrađivati. Upravo to jedinstvo koje Crkva označuje treba graditi jer previše ima podjela u našem narodu.”
Biskup je vjernike pozvao da se ne umore graditi mostove i činiti dobro, da pridonesu svojim poštenjem, zalaganjem i radom, odgojem i podizanjem potomstva te osobito duhovnim životom i molitvom izgrađivanju jedinstva našeg naroda. “Narod koji je razdijeljen je kao srušeni hram. Isus je rekao da mogu srušiti hram Njegova tijela, mogu ga raspeti, mogu ga ubiti, ali on će uskrsnuti treći dan. Evo, mi smo doživjeli da je bilo moguće ubiti, da je bilo moguće razoriti ovu crkvu i rastjerati ovaj narod, ali on se okupio. Sada treba izgrađivati te veze i rasti u svome ljudskom, nacionalnom i crkvenom zajedništvu.”
Na kraju se sudionicima slavlja obratio župnik Kolić, koji je rekao kako je da bi se završila obnova te građevine bio potreban ljudski um, darežljivo srce i vrijedne ljudske ruke, istaknuvši broje zaslužne institucije i pojedince, a posebno župljane Maje. Tijekom obnove crkva je dobila vrlo vrijedan inventar kao što su novi oltar, ambon, svetohranište i krstionicu, rad akademskog kipara Ivana Kujundžića. Klupe, dar Zagrebačke nadbiskupije, a dolaze iz Nadbiskupskoga bogoslovnog sjemeništa te Križni put iz crkve u Viduševcu. Unutarnje uređenje osmislio je prof. Ivan Antonović. Završna etapa u obnovi unutrašnjosti crkve iz 1825. godine je skora restauracija oltara sv. Marije Magdalene iz 1684, a darovanog toj crkvi iz zagrebačke katedrale godine 1882.
.
