Na blagdan blaženog Alojzija Stepinca sisački biskup Vlado Košić predslavio je euharistijsko slavlje u župi Blaženog Alojzija Stepinca u Budaševu u Sisku i u župi Blaženog Alojzija Stepinca u Kutinskoj Slatini zajedno s brojnim svećenicima i vjernicima štovateljima blaženog Aljzija Stepinca.
U prigodnim propovijedima biskup Vlado je kazao kako se mi ove godine u Hrvatskoj veselimo posjetu Pape Benedikta XVI. On je u svojem odgovoru na poziv HBK odgovorio da želi doći na prvi puta sazvan Nacionalni susret hrvatskih katoličkih obitelji te da se želi pomoliti na grobu Blaženog Alojzija Stepinca. K tome, ove se godine ponovno pripremamo i za održavanje 5. po redu Hrvatskog socijalnog tjedna, a koji su – njih do sada četiri – bili održani upravo pod vodstvom Blaženog Alojzija prije Drugog svjetskog rata. Sve su to odrednice o kojima bismo trebali ove godine razmišljati slaveći blagdan našeg velikog prijatelja i zaštitnika Stepinca istaknuo je sisački biskup.
FOTOGALERIJA IZ BUDAŠEVA
FOTOGALERIJA IZ KUTINSKE SLATINE
U svojim propovijedi biskup Vlado je istaknuo kako je Blaženi Alojzje gajio sinovski odnos prema Svetom Ocu, rimskom biskupu Papi. On je znao da je Crkva potpuna samo s Papom na čelu. U tom je smislu ostao vjeran Svetom Ocu i kada su bezbožne vlasti poslije Drugog svjetskog rata tražile da on Crkvu u Hrvatskoj odvoji od Rima. Radujemo se njegovu dolasku u našu Domovinu i molimo da njegov dolazak sve nas učvrsti u vjernosti Svetome Ocu i Katoličkoj Crkvi, poput bl. Alojzija koji je bio spreman i trpjeti za tu povezanost.
Nadalje biskup Vlado je izložio nekoliko primjera u kojima se blaženi Stepinac zalagao za obitelji u kojima se redovito moli i koje su otvorene životu, te je podsjetio kako se ove godine nastavlja s održavanjem socijalnih tjedana u našoj Domovini, upravo nastavljajući na posljednji, održan 1940. kojeg je predvodio blaženi Alojzije Stepinac. Hrvatski su biskupi izabrali kao temu socijalnog tjedna „Kultura rada“. Zašto? Zato što je rad došao u krizu. Neki kažu da te kulture nije ni bilo, i to već desetljećima, jer se odnos prema radu i životu od poštenog rada bio uvelike pokvario u bivšem komunističkom sustavu, a ni danas se još nije stvorio pravi odnos prema ovom prevažnom pitanju. Što su glavne postavke kršćanskog promišljanja o radu? To imamo već od pape Lava XIII. i njegove enciklike „Rerum novarum“, a onda i kasnije u enciklikama pape Ivana XXIII., Pavla VI., te napose Ivana Pavla II. koji je napisao tri socijalne enciklike, a također i pape Benedikta XVI., čija je posljednja enciklika „Caritas in veritate“ socijalna enciklika. Što oni uče o radu?
Rad za Crkvu nije ni sam sebi svrha, poput nekog „božanstva“ da se njemu čovjek klanja i podloži – kako su zastupali i zastupali neki materijalisti i kapitalisti, a nije ni Božja kazna da po radu ropski ispašta za svoje grijehe. Rad je naprotiv sredstvo po kojem se čovjek ostvaruje. Radom čovjek iskazuje i ljubav prema svojim bližnjima – kada roditelji zarađuju za svoju obitelj, svojim radom svjedoče svoju brigu za članove svoje obitelji, osobito za svoju djecu. No, zato treba doista ispravno vrednovati rad, tako da s jedne strane, vlast svima omogući zaposlenje, a s druge strane da radnici doista rade a ne da izigravaju svoje obveze – čemu je na žalost pogodovalo društvo s bivšim sustavom, te su mnogi naučili da primaju plaću, a da zapravo ne rade. Sam je Kardinal Stepinca prednjačio u neumornom radu: postoje čitavi tomovi njegovih propovijedi i pisama, prijevodi i mnoge odluke, od osnivanja Caritasa do pokretanja socijalnih tjedana; posjeti župama, osnivanje župa i gradnja crkvi, a prije svega zauzimanje za potrebne – napose u ratu, i to bez obzira na vjeru i narodnost, neumorno pomaganje svima istaknu je sisački biskup u svojim propovijedima na blagdan bl. Alojzija Stepinca.
I jedna i druga župa ima je trodnevnu duhovnu pripremu. U Budaševu vodio ju je fra. Ivan Pavić, slavljenjem svete mise i organiziranjem duhovnih susreta tokom tri dana dok je u Kutinskoj slati prvi dan euharistijsko slavlje predvodio Marko Karača, kutinski dekan, drugi dan Darko Rogina, župnik vikar u Kutini, a treći dan Marian passerini, član Družbe Sinova Bezgrešne. AS
Homilija
