Hrvatski socijalni tjedan, peti po redu održan je u sjedištu Hrvatske biskupske konferencije u Zagrebu od 21. do 23. listopada. Na skupu je sudjelovalo tristotinjak sudionika, od čega šezdesetak predavača raznih struka iz cijele Hrvatske, koji su pod različitim vidovima razmatrali temu „Kultura rada u Hrvatskoj”.
Posljednjeg dana, u nedjelju, 23. listopada predstavljen je konačni tekst završne deklaracije te je iznesen osvrt na sam skup.
Mnogobrojne susljedne krize koje pogađaju hrvatsko društvo potvrđuju antropološku činjenicu da je rad prije svega etičko-moralna i duhovna, a ne tek ekonomska kategorija. Društvena istraživanja otkrivaju da Hrvatska spada u zemlje s najnižim povjerenjem u institucije u Europi. Ako želimo razvijati hrvatsko društvo u svim njegovim dimenzijama, a posebno kulturu rada u Hrvatskoj, takvo stanje je neodrživo, kaže se na početku deklaracije, te se ističe kako se u toj situaciji želi da se Hrvatska država snažnije, konkretnije, vodeći računa o najslabijima, uključi u rješavanje pitanja i problema vezanih uz rad: nezaposlenost, zlostavljanje na radu, zaštitu radničkih prava, redovitu isplatu plaća, poštivanje vlastitih blagdana, stvarno poštivanje radničkog prava na odmor, poticanje društveno odgovornog poduzetništva i vrijednosti rada, promišljanje rada budućnosti, uklanjanje „rada na crno” i uvjeta koji do njega dovode, stabilnost rada u poljoprivredi, promociju odgoja za rad i dobrovoljni rad.
U deklaraciji se ističe važnost razvoja duhovnost rada, vraćajući radu njegov pravi smisao i vrijednost. Također je istaknut i razvoj poduzetništva koji počiva na tri jednostavna načela pravedan profit za vlasnike poduzeća/poduzetnike; pravedna plaća za radnike i pravedan porez za državu. Kako bi se riješio problem nezaposlenosti, ističe se u deklaraciji, potrebno je djelovati u nekoliko smjerova: poticajima za zapošljavanje pridodati i poticaje za cjeloživotno obrazovanje radnika, medijski promovirati poslodavce koji zapošljavaju teško zaposlive skupine, povećati sredstva za mjere politike zapošljavanja te maksimalno se usredotočiti na korištenje sredstava EU u području zapošljavanja. Uz to se upozorava i na hitnost eliminiranja dugotrajne nezaposlenosti, koja je višestruko štetna za pojedinca i društvo, kao i na potrebu promišljanja državne imigrantske politike.
Kao narod i politička zajednica ne smijemo odustati od odgoja za rad. U potrošačkoj, zabavljačkoj kulturi nije lako odgajati za rad, stoga je u odgoju za rad potrebno ojačati ulogu obitelji. To znači nužno povezivanje bitnih čimbenika u odgoju: djeca, roditelji, škola, odnosno učitelj, a za vjernike – vjerska zajednica, odnosno Crkva, ističe se u deklaraciji, te naglašava kako je obitelj u Hrvatskoj još uvijek funkcionalna institucija i na nju se potrebno više osloniti i više joj pomoći budući da je njezin doprinos društvu od nezamjenjive važnosti.
Sudionici skupa posebno inzistiraju na zakonima koji će učinkovito štititi radnika te njihovoj provedbi, koja će omogućiti stvarno poštivanje radničkih prava. Također je upozoreno na važnost promišljanja o ruralnim područjima te se naglašava važnim razviti sustav potpora – novčanih, obrazovnih i organizacijskih – koje će uspješnije pridonijeti razvoju poljoprivredne proizvodnje, kao i podsjećanje na problem manjka radnih mjesta za žene, što potiče njihov odlazak i dugoročno je i višestruko štetan za sveukupni razvoj Hrvatske.
Uključivanje u dobrovoljni rad, novi odnosi povjerenja koji se na taj način između ljudi ostvaruju, uvećavaju društveni kapital, a samim time i sposobnost društva za razvoj i otvaranje novih radnih mjesta. Dobrovoljno djelovanje postaje svjedočanstvo jednog drugačijeg modela društva i zajedništva koje se ne temelji samo na utilitarističkim načelima, već postaje podloga na kojoj nastaju i temelje se neprofitne organizacije najširih oblika. Promicanjem dobrovoljnog rada potiče se aktivnije sudjelovanje građana u društvenom životu, pri čemu i umirovljenici temeljem svoga iskustva mogu dati svoj doprinos. Stoga bi, u vidu razvijanja klime pogodne za razvoj dobrovoljnosti, odgoj za dobrovoljno djelovanje trebao postati sastavnim dijelom cjelokupnog obrazovnog sustava.
Ističe se i hitnost demontiranja sustava upravljanja koji je tijekom totalitarnog režima bio projektiran da građane nadzire, a ne da im služi.
U području zakonodavstva traži se da hrvatski zakonodavac počinje ozbiljno uređivati hrvatsko društvo polazeći od dobrih hrvatskih praksi, postojećeg sustava vrijednosti, kulture i tradicije koju valja čuvati i razvijati, a ne ignorirati. U takvom bi okruženju bilo moguće razvijati novu kulturu rada u Hrvatskoj, koja će biti primjerena vremenu, ali koja neće zanemariti da je svaki rad prije svega ljudski rad koji se čovjeku ne smije oduzeti. Na kraju, u deklaraciji se naglašava i važnost socijalnog pastorala koji potiče vjernike da promiču svekoliku humanizaciju osobnih i društvenih, gospodarskih, kulturnih i političkih zbilja hrvatskog društva. Ovo zalaganje nadilazi samo tradicionalno karitativno djelovanje u Crkvi, jer uključuje edukaciju i preventivu, a ne samo ublažavanje društvenih problema. Od vjernika se očekuje solidarna i dragovoljna zauzetost već u njegovoj župi, ali i šire, u prakticiranju društvene dimenzije vjere, kaže se na kraju deklaracije.
Osvrt na deklaraciju koja je bila odraz kako pripreme, tako i samog Tjedna, dao je predsjednik Programskog odbora V. hrvatskog socijalnog tjedna sisački biskup Vlado Košić. On je zahvalio sudionica na odazivu i spremnosti sudjelovati na skupu, predavačima i voditeljima foruma. Podsjetio je kako se promicanje socijalnog pastorala obraća prvenstveno vjernicima, Crkvi. Želimo da to bude i cjelokupna javnost, ali polazeći od sebe, ne izuzimajući sebe, Crkvu, vjernike želeći senzibilizirati tu socijalnu osjetljivost i odgovornost za socijalna pitanja u društvu, posebno po pitanju kulture rada u našim savjestima, ali i crkvene zajednice i svih struktura u Crkvi.
U duhu deklaracije, biskup Košić je izrazio osobnu želju da radnici u crkvenim institucijama budu najzaštićeniji u našoj državi. Da upravo mi damo primjer kako trebaju biti poštivana prava rada, kako se razvija kultura rada, treba štiti radnike na njihovim mjestima u našim crkvenim institucijama.
Također biskup Košić je podsjetio kako se u samom uvodu govori se o povjerenju. „Rekao bih da sam osjetio da je atmosfera, da je taj osjećaj jednog ozračja bio ozračje povjerenja i suradnje i zajedništva. To je i više nego neki znanstveni skup na kojem smo se okupili poslušati rasprave, nego da smo mali priliku i osobno se susresti i izmijeniti iskustva i s povjerenjem pratiti ono što se govori i sudjelovati u raspravama”, istaknuo je biskup, te rekao kao kako se u tom ozračju povjerenja stvara ono što je nužno i za prenošenje tog raspoloženja na čitavu zajednicu i Crkve i države u kojoj živimo da bi se kultura rada unaprijedila.
U tom kontekstu biskup je upozorio na sintagmu ‘nova kultura rada u Hrvatskoj’. Riječ je o kulturi u jednom novom vremenu i novim okolnostima te u smislu novih i većih odgovornosti u društvu koje mi vjernici osjećamo u novim okolnostima da smo pozvani njegovati, jer u konačnici sama kultura znači njegovanje, odnos prema radu. U tom smislu je tu i država posebno apostrofirana, i ona je adresat ove naše deklaracije. Biskup se kratko osvrnuo na teme foruma, na čemu se temelji sam tekst deklaracije. (IKA)
