Blagdan bl. Alojzija Stepinca svečano je proslavljen u nedjelju 10. veljače u župama bl. Alojzija Stepinca u Budaševu i Kutinskoj Slatini. Misna slavlja predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s domaćim župnicima vlč. Nikolom Majcenom i preč. Dragutinom Papićem, svećenstvom i  uz prisutnost brojnih vjernika sisačkog i kutinskog kraja, štovatelja ovog hrvatskog blaženika.

U homiliji, govoreći o bl. Alojziju biskup je rekao kako vidljivo na mnogim područjima da je on suvremeni simbol stradanja hrvatskih katolika u 20. stoljeću. „Nadbiskup zagrebački postao je utjelovljenjem hrvatskog katoličanstva zbog nekoliko veoma važnih osobina, koje su stalna značajka svih hrvatskih katolika. Prvo, kardinal je Stepinac bio vjeran i odan pripadnik Katoličke Crkve. Bio je vjeran Isusu Kristu Gospodinu, bio je odan Svetom Ocu Papi. Bio je na prvom mjestu vjeran Isusu Kristu jer je u svemu nastojao slijediti našega Gospodina i njegovo Evanđelje. Osobito se odlikovao ljubavlju prema čovjeku, i to prema svakome čovjeku, bez obzira na razlike. Dapače, u teškim se vremenima progona raznih skupina ljudi borio upravo za njih, kao npr. za spašavanje progonjenih Židova. Znao je da se Isusov učenik treba odlikovati ljubavlju prema bližnjemu, i najbolje može prepoznati ‘bude li imao ljubavi prema svima’ (usp. Iv 13,35). Zbog odanosti Papi bio je i optužen i osuđen, jer – nije popustio pred pritiscima komunističkih vlastodržaca i – nije odijelio Katoličku Crkvu u Hrvatskoj od Rima. Nadalje, Alojzije je Stepinac bio posebno pobožan Blaženoj Djevici Mariji. Često je, i pješice, hodočastio na Mariju Bistricu i veoma gorljivo propovijedao o Mariji. No, najveći je svjedok vjere postao u vrtlogu Drugog svjetskog rata. U tom je vremenu bio kao gromobran – grmio je u zagrebačkoj katedrali protiv nacizma i njegovih rasističkih zakona. Poznata je njegova rečenica: ‘Za Katoličku Crkvu ne postoji druga rasa nego rasa djece Božje. I svaki čovjek, pa bio on uglađeni Europejac ili crni Afrikanac, imade isto pravo govoriti: Oče naš koji jesi na nebesima.’ (Propovijed 31.listopada 1943.) Dobro je poznato kako su ga tadašnje vlasti netrpeljivo gledale jer je hrabro protestirao i protiv rušenja židovske sinagoge u Zagrebu, i državne politike progona židovskih i pravoslavnih građana, i protiv logora u Jasenovcu. Zanimljivo je kako ga je opisao Ivan Meštrović u svojim memoarskim zapisima, kad npr. spominje svoj susret s njime na aerodromu u Rimu. Tu mu je nadbiskup povjerio nakanu svoga dolaska, a ta je bila donošenje Papi dokumentacije nacističkih i fašističkih zločina, počinjenih u Hrvatskoj. Pitao ga je tada Meštrović, ne boji li se on da će ga vlasti u Zagrebu zbog toga progoniti, na što je on odgovorio: znam da me ne vole ni lijevi ni desni, ali ja se ne bojim jer činim što je moja dužnost . I na kraju je pao kao žrtva komunista“, rekao je biskup  i dodao kako je kardinala Stepinca posebno boljela nasilna ateizacija hrvatskog društva poslije Drugog svjetskog rata, a na osobit način hrvatske mladeži, o čemu imamo bezbroj njegovih intervenata, pisama odgovornima i propovijedi. „Slična se situacija događa na području odgoja djece i mladih i danas u suvremenom hrvatskom društvu pa je Blaženikovo zauzimanje za vrijednosti čestita odgoja veoma aktualno i znakovito i za nas danas“, upozorio je biskup Košić.

Biskupova homilija u cijelosti

Biskup je poručio i kako je Katolička Crkva u Hrvatskoj u blaženom Stepincu imala i ima izvrsni uzor pastira i Kristova učenika, koji se nije umorio u zauzimanju za dobro svih ljudi, svim srcem vjerujući da je upravo vjera ono svjetlo koje je neophodno čovjekovoj duši da ga vodi kroz noći svijeta i dovede k pravom životnom cilju. „Kada slušamo ili čitamo riječi našeg Blaženika danas, kao da vidimo njegov vizionarski duh kojim je on smjerao i na naše dane. Zar nije i danas Crkva progonjena, zar se i danas ne uskraćuje pravo na odgoj djece roditeljima koji su vjernici u skladu s njihovim uvjerenjima? Ako ova naša današnja vlast misli da može potirati osjećaje većine svojih građana i računati na njihovu potporu, vara se i srlja u svoju propast. Neće međutim zbog toga propasti naša Domovina, u to smo sigurni. Roditeljima se neće zauvijek moći ukinuti njihova sveta dužnost i odgovornost koja im pripada po Božjoj odredbi i po svim međunarodnim i državnim pravnim normama. No, ovakvo ponašanje ignorancije i prezira prema vjernicima i Crkvi nanijet će mnogima puno zla, prije svega mlade duše djece i mladih ranit će zablude i zavesti neistine. Mnogi će pokleknuti, da bi poslije dugo i teško nosili terete kojih se neće lako riješiti. Zbog svega toga trpjet će društvo i ukupni naš narod. No, Bog će nam se sigurno smilovati. To vjerujemo i za to molimo zagovor bl. Alojzija Stepinca, kojega molimo da štiti svoj hrvatski narod, osobito našu djecu i mlade“, rekao je na kraju biskup.

Misnom slavlju u Kutinskoj slatini prethodio blagoslov spomen ploče na mjesnom groblju za 16 poginulih mještana u komunističkom režimu. Šestoro žrtava poginulo je tijekom drugog svjetskog rata, sedam nosi godinu smrti 1945., poslije ratnih operacija, a tri 1946. godinu. Zajedničko obilježje podigli su Mjesni odbor Kutinske Slatine i kutinska udruga ratnih veterana „Hrvatski domobran“, a blagoslovio ga je biskup Košić.

Župa Budaševo za blagdan svog zaštitnika pripremala se trodnevnom duhovnom obnovom koju je vodio o. Marko Glogović.