Predavanje “Trostruki logor Jasenovac” održao je u utorak 22. travnja u sisačkom Velikom Kaptolu tajnik Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac, novinar i istraživač Igor Vukić, a predavanju su nazočili sisački biskup Vlado Košić, kancelar Biskupije mons. Marko Cvitkušić, nekoliko svećenika i veći broj vjernika.
Na početku predavanja Vukić je pojasnio svoju obiteljsku povezanost s logorom Jasenovac i zašto se upustio u istraživanje ove za mnoge tabu teme. „Potječem iz obitelji koja je porijeklom iz sela Gradina koje se nalazi preko puta mjesta gdje je bio logor Jasenovac, a i moj otac, baka, prabaka i pradjed su prošli kroz ovaj logor nakon bitke na Kozari, te su kasnije preseljeni u Pakračku Poljanu. Znao sam od ranije neke stvari, ali sam zbog njih, zadnjih nekoliko godina, odlučio intenzivno istražiti što se tamo događalo i utvrditi realnu sliku. Naročito nakon što su se počele pojavljivati neke informacije da ona službena verzija nije točna nego postoji neka druga slika logora i brojki, a koju tek treba utvrditi.
Govoreći koja su to tri logora Jasenovac iz naslova, Vukić je istaknuo kako je riječ o tri povijesna razdoblja. „Prvo je razdoblje od 1941. do 1945. godine tj. logor u vrijeme NDH, zatim je riječ o partizanskom logoru od 1945. godine koji je bio namijenjen zarobljenicima vojnicima NDH, istaknutim građanima pa i svećenicima, a treći logor je onaj poslijeratni u kojem su završili infobiroovci nakon sukoba Tita i Staljina, prije nego su internirani na Goli Otok. Dakle postoje dokumenti da je logor u Jasenovcu zatvoren tek 1951. godine.“
Predavač se posebno osvrnuo na preuveličavanje broja žrtava ističući kako je on daleko manji od službenog popisa. „Do 1990. godine učili su nas da je u Jasenovcu stradalo 700 000 zatočenika. Ta brojka je čak i u to doba komunizma preispitivana i bilo je jasno da ona ne drži priču, a nažalost neki se te brojke drže i danas. U Hrvatskoj je danas na snazi jedna službena brojka od 80 000 stradalih te postoji i popis s imenima koji promovira Memorijalni muzej Spomen-područja Jasenovac. Analizirajući izjave bivših zatočenika, dokumente, razgovarajući s bivšim zatočenicima mi smo u našoj Udruzi došli do zaključka da je taj broj daleko manji, a to ćemo dakako utvrditi u našem istraživanju. Brojka od 80 000 jednostavno se ne podudara s onime što se tamo može vidjeti“, rekao je Vukić i dodao kako toj tezi puno pridonose i rezultati ekshumacije iz 1964. godine kada je pronađeno tek nekoliko stotina žrtava. Predavač je ustvrdio i kako je popis žrtava u logoru Jasenovac rađen na osnovi popisa iz 1964., koji je pak nastao nakon što je Njemačka pristala platiti ratne reparacije Jugoslaviji, te se tada ta brojka maksimalno uvećavala i na popisu su završili ljudi koji uopće tamo nisu bili.
Vukić je progovorio i o istaknutoj netočnoj brojci od 20 000 imena djece s popisa. „Doista nitko od preživjelih logoraša koji su o tome govorili odmah poslije rata, kao i onih koji su izjave dali kasnije ne spominje da bi toliki broj djece bio u logoru. Postoje dokumenti da je skupina od 12 000 djece prošla kratko kroz logor, a to je bilo jedino nakon bitke na Kozari. Jedna od tih skupina bila je smještena i u Sisku, a druge u Jastrebarskom i okolici Zagreba. Caritas i država zbrinuli su djecu i po obiteljima, a čak su i novine objavljivale oglase pozivajući obitelji da preuzmu djecu na skrb. Tih 12 000 djece je prošlo kroz logor, neki su i umrli od bolesti, međutim nije postojala namjera niti se dogodilo da je djecu netko namjerno ubijao“.
Vukić je poručio i kako je želja Društva za istraživanje trostrukog logora Jasenovac samo utvrditi realnu sliku logora. „Nadamo se da će ta slika pomoći razumijevanju među ljudima na ovom području. U tom logoru nije bilo niti namjere niti provedbe genocida ljudi druge nacionalnosti, osim što je pod Njemačkim pritiskom NDH deportirala židovsku zajednicu. To je nešto što nitko ne negira i što je definitivno loše, te o tome govore i ljudi i arhiv. Najvažnija goruća točka je to je li Jasenovac bio mjesto stradavanja Srba tj. pravoslavnih stanovnika NDH. Mi već sad možemo ustvrditi da u logor nitko nije dovođen samo zato što je Srbin ili da je zbog toga bio ubijen. Oni Srbi koji su dovođeni u logor bili su tamo zbog svoje protudržavne djelatnosti, bilo da su bili partizani, četnici ili članovi neke druge subverzivne skupine. Obični pravoslavni stanovnici NDH nisu bili na naj način tretirani, živjeli su kao i ostali“, zaključio je Vukić.
Predavanje je završeno zanimljivom raspravom na temu.
