mons. Vlado Košić, sisački biskup
Predavanje na izbornoj skupštini HDKN
Zagreb, Sv. Duh, 24. siječnja 2013.
Hrvatski katolički novinari u Hrvatskoj danas – u svjetlu poruke pape Benedikta XVI. za 47. Svjetski dan društvenih komunikacija
Poštovani predsjedniče HDKN, gosp. Neno Kužina, poštovani i dragi članovi HDKN!
Ovo moje obraćanje vama, u prigodi pripreme za 47. Svjetski dan društvenih komunikacija (SDDK), koji će se održati 12. svibnja o.g., podijelio sam na dva dijela:
– Aktualno stanje hrvatskih /katoličkih medija
– Poruka Pape Benedikta za 47. SDDK
Kad govorim o općem aktualnom stanju hrvatskih medija, imam na pameti sljedeće momente:
– To stanje umnogome ovisi o okolnostima u kojima se odvija rad naših medija.
– Na općem planu te su okolnosti sljedeće: na djelu je agresivna ateizacija svih segmenata hrvatskoga društva, koju provodi trenutna politička opcija na vlasti, ili kako bi to nazvao kardinal Bozanić: na djelu je „nova kulturna revolucija“; hrvatska medijska scena je (uglavnom) jednostranačka, i to isključiva i netolerantna; mediji su dakako odraz naše stvarnosti: oni su podložni političkim i vlasničkim pritiscima, cenzuri i autocenzuri (primjer: županica SMŽ – na primanju 10.XII. u Sisku – političari „drže u šaci“ medije, nametnuli su im svoje blokade i „filtere“).
– Riječ „medij“ latinska je riječ (doslovno „medium“) koja znači: sredstvo. Mediji dakle trebaju posredovati – što znači prenositi informacije o važnim događajima i zbivanjima, ljudima i javnim službama u društvu, što znači da su mediji most između tih ljudi i događaja (o kojima izvješćuju) i onih ljudi koji su čitatelji, slušatelji i gledatelji tih izvještaja, vijesti, reportaža, emisija, intervjua i sl. Međutim, to nije jednostavno jer MEDIJI NISU SLOBODNI. Oni su u rukama bilo onih vlasnika koji imaju prvenstveni cilj zaradu, odnosno profit ili su pod diktatom pojedinih političkih stranaka i politički utjecajnih pojedinaca, koji žele sebe i svoj rad prikazati privlačnim i dobrim onima koji ih preko medija prate. No, da bi postigli svoj cilj – preko medija – ti naredbodavci istinu koja bi trebala biti svetinja ili nepotpuno i izvrnuto prenose ili tako tumače da zavaraju slušatelje, gledatelje i čitatelje te ne odražavaju pravu stvarnost kakva ona doista jest. Postoje dva glavna puta ili modela: zakon ZRCALA, što znači da mediji trebaju odražavati vjernu sliku stanja društva, te zakon TIJESTA, što znači da se stvarnost pokušava „mijesiti“ odnosno da mediji sami kreiraju javnu percepciju istine. Ja često znam reći na kraju vijesti, kada spiker kaže odjavu: slušali ste vijesti … ma ne, kažem, nego slušali smo izbor iz vijesti, a koji je priredio taj i taj. Postoji i treći put, koji bih ja nazvao zakon ANĐELA, što označuje da se vijest prenosi kao radosna vijest i da se dublje proniče u stvarnost – npr. anđeoski navještaj Isusova rođenja. Takvi anđeli biste trebali biti vi.
– Uloga MEDIATORA /tj. posrednika je presudna! Sve ovisi o ljudima: kad je novinar dobar čovjek, kad se on vodi ispravnim i etičkim načelima, tada i njegov rad nije sijanje zla niti izokretanje istine. Važno je da novinari budu humani, da budu ispravno orijentirani, da se ne dadu zanijeti velikim mogućnostima medija.
– U sumornom aktualnom stanju medija u Hrvatskoj i katolički mediji imaju specifično mjesto. Prvo, ono se održava u tome da se katoličke medije (i dakako njihove djelatnike) DRUŠTVENO MARGINALIZIRA. Uzmimo samo primjer novinarke Karoline Vidović Krišto (emisija Slika Hrvatske), te ukidanje emisije Hvaljen Isus i Marija! na HR. To su primjeri u kojima katolički novinari rade u javnim medijima (HTV i HR). Građani bi trebali izboriti da se na javnim medijima ne provodi medijska politika samo jedne, vladajuće garniture političara jer vlasnik tih medija su svi građani. Svi mi svojim novcem financiramo te medije i oni bi trebali biti servis svima, i to ne samo da budu svima dostupni njihovi uradci, već i da svi mogu ravnopravno sudjelovati u politici njihova rada, zastupljenosti tema i davanju pozornosti onim događajima i osobama koje smatraju važnima svi građani. Recimo, kad je u Sisku 5. svibnja prošle godine bio Susret hrvatske katoličke mladeži – osim izravnog prijenosa HTV-a – u samim informativnim emisijama te iste HTV, ali i u drugim javnim medijima nije bilo ni slova. A kad je prije nekoliko dana na Trgu P. Preradovića u Zagrebu bio skup osoba homofilne orijentacije, to se najavljivalo u najgledanijoj informativnoj emisiji, drugom Dnevniku HTV-a, te se potom o tome također izvješćivalo u Dnevniku s dugim prilozima, izjavama sudionika, premda je broj sudionika bio oko 100. Gdje je tu zastupljenost istih mjerila?
– Međutim, kao drugo što želim reći jest da bih ja vas želio ohrabriti, dragi katolički novinari, i istaknuti kako je moguće učiniti puno dobra i u našim katoličkim medijima, u kojima većina od vas djeluje. Naša su glasila, radio-postaje i novine manje utjecajne od nacionalnih bilo javnih bilo privatnih komercijalnih medijskih kuća, ali nisu bez utjecaja. Imamo tu niz dobrih primjera. Zar se često ne citira GK i u društvenih medijima? Zar se i biskupe ne prenosi – dakako, često djelomično i zlonamjerno, vadeći im rečenicu iz cjeline i konteksta – ali često i u javnim medijima, pa ako svoju riječ kažu samo na HKR-u ili na svojim stranicama biskupije ili na svojoj facebook-stranici? (I ja sam tako prošao, posebno prošle 2012. godine: propovijed u Zrinu 9.9.; poziv na molitvu za oslobođenje generala MM i AG, te njihovo oslobođenje 16.11.). No, velike akcije – kao što je to akcija Caritasa „Za 1000 radosti“ ili „Tjedan solidarnosti s Crkvom i ljudima BIH“ također dobivaju pozornost javnosti. A onda i pitanje Zdravstvenog odgoja koji je na silu uveden u škole, pri čemu su predstavnici Crkve poduprli roditelje i njihov zahtjev da se uvaži pravo da oni budu prvi odgojitelji svoje djece… Tu su i izjave pojedinih tijela HBK, kao npr. J&P; kao na svoj način i ekumensko djelovanje Crkve, što prate najprije naši katolički mediji, a onda to preuzimaju i javni mediji. U tom prezentiranju javnosti naših vijesti i izvještaja, poruka i događaja iz Crkve važno je kako ćete vi, katolički novinari, formulirati to što prenosite. Ako vi istaknete prave naglaske, uvidite poentu i ukažete na ono bitno, ako k tome znate to i tako istaknuti da se to i vidi i čuje, tada će to primjetiti i drugi novinari, a onda i javnost. I tu se obistinjuje ono što prije rekoh: mediji trebaju prave mediatore. Štono bi rekao Njegoš: „u rukama Mandušića Vuka svaka je puška ubojita“, tj. ovisi o novinaru, a ne toliko o mediju, hoće li polučiti pravi cilj.
– Osobito je danas važno stoga razvijati vlastite medije, novine, radio, sutra možda i TV, a dakako, danas sve više i – internet.
– O tome govori i Papina poruka za 47. SDDK (12.05.2013.), a objavljena danas, na dan sv. Franje Saleškoga. Poruka ima naslov: “Društvene mreže: vrata istine i vjere; novi prostori evangelizacije“. Ukratko bih prenio neke Papine misli iz spomenute poruke:
– Papa kaže kako su te nove društvene mreže svojevrsna nova „agora“, dakle jedan javni i otvoren trg na kojem osobe razmjenjuju ideje, informacije, mišljenje, i gdje mogu uspostaviti nove odnose i oblike zajedništva.
– Riječ je o prostorima koji, kada se dobro i s ravnovjesjem vrednuju, pridonose dijalogu i raspravi, ako se provodi s poštovanjem, pozornosti za privatno, odgovornost i posvećenost istini, mogu osnažiti veze jedinstva među osobama i učinkovito promicati sklad ljudske obitelji. – Dakle, Papa je svjestan dobrih plodova i mogućnosti za dobro koje pružaju društvene mreže, ali uvijek ističe uvjete da bi se to moglo ostvariti, naime više puta ponavlja „kada, ako…“ Razmjena informacija može postati prava komunikacija, povezanosti mogu sazoriti u prijateljstvo… To je mogućnost, ističe Papa, jer ne radi se samo o informacijama i idejama, nego je u konačnici riječ o komunikaciji samih sebe.
– Društvene mreže pružaju važne izazove da se govori i o istini i o vrijednostima. Dakako, u tom se dijalogu mora voditi argumentirana i logična rasprava, a važno je i da se vjernici mogu ovom mrežom služiti i da s drugima podijele Isusovu poruku, odnosno Radosnu vijest.
– Na društv. mrežama se ne komunicira samo riječ, nego i slika i zvuk. Za navještaj Evanđelja ima tu puno prostora: ikone, pjesme, simboli; umjetnici i glazbenici… No, najvažnije je svjedočenje – što treba doći do izražaja i „u izboru, davanju prednosti onim sudovima koji su sukladni Evanđelju“.
– Premda je na networku moguće reagirati emotivno i grubo, sjetimo se kako Ilija nije Boga susreo u potresu ni u oluji, nego u „blagom lahoru“, što bi kard. Newmann nazvao „nježnim svjetlom“.
– Društvene mreže mogu biti ne samo instrument /oruđe evangelizacije, nego i čimbenik čovjekovog razvoja. Gdje su vjernici udaljeni i izolirani, DM im mogu ojačati osjećaj učinkovita jedinstva s općom zajednicom. Papa citira 1 Kor 13,11: „kad bih sve jezike govorio, i ljudske i anđeoske, a ne bih imao ljubavi, bio bih mjed što ječi i cimbali što zveči“. Važna je iznad svega ljubav!
– „Bilo na koji god način“, kaže Papa, „kada smo blizu drugima, pozvani smo obznaniti ljubav Božju sve do kraja zemlje! “
To je upravo naša kršćanska zadaća, to neka bude osobito i vaša zadaća, dragi katolički novinari!