Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na polaganju prvih redovničkih zavjeta Sestara Kćeri Srca Isusova

Lasinja, 7. listopada 2017.

/Čit.: Dj 1,12-14; Ps.=Lk 1,46-55; Lk 1,26-38/

Draga generalna poglavarice Sestara Kćeri Srca Isusova sestro Ivana, draga kućna poglavarice sestro Rafaela, drage sestre zavjetovanice, draga braćo svećenici, drage redovnice, poštovana rodbino naših sestara, dragi vjernici!

Danas je osobit dan za naše zavjetovanice, sestre Ružicu i Jelenu  /Marie Rose i Marie Helene/, za vaše obitelji i župe, ali i za sve nas ovdje prisutne, pa i čitavu našu Sisačku biskupiju, dapače i za čitavu Crkvu u Hrvatskoj i na svem svijetu. Jedinstven događaj polaganja prvih redovničkih zavjeta u družbi Sestara Kćeri Srca Isusova ovdje u Lasinji slavimo na blagdan BD Marije, Kraljice svete krunice. Dvije se mlade djevojke zavjetuju živjeti kao redovnice u ovoj zajednici sestara, kreću u svoj život novim putom, slijedeći – kako kažu u riječima zavjetovanja – Mariju „koja je imala čast biti uz Isusa dok je prinosio Svoju žrtvu…“ želeći i same postati „hostije /tj. žrtve/ čiste, svete i Bogu ugodne“.

Zašto je 7. listopada proglašen blagdanom Marije, Kraljice krunice? Postoji važan povijesni razlog, a to je slavna pobjeda kod Lepanta koju je 7. listopada 1571. izvojevala kršćanska vojska protiv turske flote te je tako zaustavljen prodor Osmanlija koji su željeli pokoriti Europu, vojno i duhovno. Pobjeda se pripisuje molitvi krunice na koju je pozvao cijelo kršćanstvo tadašnji papa sv. Pio V. te je u zahvalu za tu pobjedu današnji dan proglasio blagdanom Kraljice krunice.

Mogli bismo dakle reći da nas blagdan Marije, Kraljice krunice poziva na borbu, ali ne na borbu protiv bilo kojeg čovjeka nego na borbu protiv zla i đavla. U toj borbi pobjeđujemo ako smo zajedno s Marijom, Majkom našeg Spasitelja, ustrajni i ako poput nje dopuštamo da našu malenost ispuni Duh Sveti svojom veličinom, kako smo čuli u prvom čitanju – gdje sv. Luka izvješćuje kako je s apostolima na dan silaska Duha Svetoga bila nazočna i Marija, te u psalmu – što je pjesma Veliča iz evanđelja po Luki, Marijina pjesma zahvale i pohvale Bogu koji „pogleda na neznatnost službenice svoje“.

Krunica je moćna molitva. Bio sam nedavno u Fatimi gdje se obilježava 100 godina od događaja ukazanja Gospe koja je dječici Luciji, Hijacinti i Franji dala poruku za čitav svijet: molite svetu krunicu i činite pokoru! Ta je poruka i danas aktualna. Ne bjesni više ni prvi ni drugi svjetski ni domovinski rat, ali i te kako svijetu i svakom čovjeku treba duhovni mir, mir u slozi i dobroti, u istini i pravednosti, u prijateljstvu i ljubavi. Taj mir daje nam Gospodin Bog kada molimo krunicu, tu divnu molitvu koja je – kako bi rekao sv. papa Ivan Pavao II. – molitva srca, kontemplacija Kristova lica. Mi smo u molitvi krunice u Marijinoj školi duhovnosti i života. Ona je sudjelovala na eminentni način u Kristovu rođenju i dolasku na ovaj svijet – o čemu razmatramo u radosnom otajstvu krunice; ona je bila prisutna i u javnom Kristovu djelovanju – o čemu govori otajstvo svjetla; ona je bila na križnom putu i u smrti Kristovoj – koju razmatramo u žalosnom otajstvu krunice; ona je bila i dionica radosti zbog Kristova uskrsnuća – što je sadržaj slavnog otajstva krunice. Sve nas to osposobljava za prave duhovne vojnike Kristove, da s njime pobjeđujemo svakog neprijatelja i nadvladavamo sve zamke ovoga svijeta.

U evanđelju je opisan susret djevice Marije s anđelom Gabrijelom koji joj donosi Božju poruku da ju je Gospodin izabrao začeti i roditi Spasitelja, Sina Božjega. No, ona se smete i stade razmišljati, kaže evanđelje, tako da ju anđeo mora hrabriti: „Ne boj se, Marijo!“

I vama, drage sestre, Gospodin govori isto: Ne boj se! Ne bojte se! Našle ste milost u Boga, Bog vas je izabrao i darovao vam posebnu milost da ga možete slijediti u posebnom redovničkom staležu, prinoseći same sebe Bogu za Crkvu i osobito za svećenike.

Premda to mnogim ljudima ovoga svijeta to izgleda nemoguće, i čak besmisleno, nepromišljeno – izabrati takav način života u samostanu, u vječnom klanjaju i molitvi za Crkvu i svećenike, kad biste nasuprot tomu  mogle ostvariti svoj život u zajedništvu s mužem i djecom, kojih toliko nedostaje u našoj zemlji, te da biste ih odgajale u vjeri i pobožnosti. Toliko biste dobra mogle učiniti da ste ostale živjeti u svijetu. Zar i naš Gospodin nije rekao: „Ja idem Ocu, a vi ostajete u svijetu. Ali premda vi ostajete u svijetu, vi niste od svijeta“?

No vi ste izabrale ovaj put posvećenja, ili bolje rečeno: vas je Gospodin izabrao da živite i djelujete u zajednici klauzurnih sestara Kćeri Srca Isusova, da se posvetite Bogu na način koji razumiju oni kojima je dano. A nije svima to dano. Međutim, „tko ima uši da čuje, neka čuje!“, kaže Gospodin. Vi ste čule i odazvale se na njegov glas.

Pitate se, hoćete li moći ustrajati u ovakvom životu, je li to za vas? Odgovorit ću vam riječima samoga Božjeg  anđela koje je on rekao Mariji: „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“

„Ecce ancilla Domini, fiat mihi secundum verbum tuum – evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“ Marija pristaje na ponudu i poziv Gospodnji koji je primila po anđelu, Božjem glasniku. Biti službenica Gospodinova jest cilj svake redovnice, ali i svake vjernice. Dapače svaki vjernik trebao bi u svojem životu ostvariti taj ideal, da služi Gospodinu, da ostvaruje ono što Bog želi.

Podložiti se Božjoj volji velika je poniznost, izraz zrelosti života. To nije lako, reći: „Fiat mihi secundum verbum tuum – neka mi bude po Tvojoj riječi“, te riječi mogu izići samo iz predanog i poniznog srca. Predati svoj život u Božje ruke i znati da njegove ruke najsigurnije čuvaju naš život, imati povjerenja u njega i prihvatiti da je njegova volja za nas sveta, da se ona ima ostvariti, pa i kada nije u skladu s našom voljom – i da tada trebamo mijenjati svoju a ne njegovu volju – to je imperativ koji treba živjeti svaki kršćanin.

Riječ je Božja za nas zapovijed. No, nije lako jasno čuti Božju riječ da bismo ju poslušali i podložili se njegovoj volji. Zato je potrebno tražiti i osluškivati što nam on govori. A on govori u svojoj Riječi koja piše u Svetom pismu; on govori po poglavarima Crkve, u njihovim uputama i pravilima reda u koji ulazite, drage sestre; Bog govori u svetim sakramentima kada nas obdaruje samim sobom; Boga susrećemo u molitvi, a mi ga najglasnije možemo čuti u tišini; Bog nam govori i u našoj braći i sestrama, u njihovoj pažnji, ali i u njihovom nerazumijevanju, u prihvaćanju radosti ali i križa, u zajedništvu s drugima koji nas oblikuju; Bog nam govori i u svakodnevnim događajima, u povijesti i onome što se događa oko nas i s nama jer on je gospodar povijesti i Svedržitelj. Trebamo ga slušati da bismo ga čuli.

Želim vam, drage sestre, da putem kojim ste pošle hrabro nastavite. Da uvijek osluškujete Gospodina i njegovu riječ, da neprestano tražite njegovu volju i da se s povjerenjem predajete njemu za dobro Crkve i osobito nas svećenika kojima je potrebna vaša blizina i molitva.

Neka vam u toj borbi ustrajnost i pobjedu dade zagovor Presvete Bogorodice, Kraljice svete krunice i bl. Alojzija Stepinca.  Amen.