„Doista, nisu li i današnji hrvatski vođe slijepi? Kako to da se toliko trude samo oko nekih zločina, a one najbrojnije ne vide i ne kažnjavaju? Nije li to grijeh propusta? Ima li u tome namjere? Možemo li zaključiti da našom zemljom još uvijek zapravo vladaju ti dobro umreženi tzv. bivši koji ne dozvoljavaju da se „njihove“ dira, dok se sve „druge“, pa bili to i najveći domoljubi i najzaslužniji ratni heroji progoni, zatvara i ponižava? Ne govore li nam o tome primjeri generala Brodarca, ali i generala Gotovine? Osobno sam od jednog najvišeg dužnosnika naše države čuo priznanje: „Istina je, sve se žrtve ne tretiraju jednako“. A zašto? Poručimo danas i mi, dapače viknimo da se čuje do neba: zašto su jedne žrtve vrednije, a druge manje vrijedne? Neka jednom već prestane taj selektivni pristup žrtvama i odnosimo se jednako prema svima! Svi koji su stradali zaslužuju naš pijetet, molitvu i poštovanje! Upravo zato, što se ni do dana današnjega službene institucije ne odnose jednako prema svim žrtvama, mi ističemo posebno žrtve komunizma – koje su još uvijek zaboravljene – i upozoravamo na zločinačku narav tog totalitarnog sustava, moleći za žrtve mir i vječni pokoj svim žrtvama koje su stradale na bilo kojoj strani od nehumanih totalitarnih režima, kazao je mons. Vladko Košić, sisački biskup na Dan Spomena žrtava totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća 23. kolovoza u homiliji na misi zadušnici za sve žrtve u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa.
U prigodnoj homiliji je istaknuo kako se danas: „Sjećamo u prvom redu pobijenih na Bleiburškom polju i Križnom putu – gdje su se saveznicima predali hrvatski vojnici koje su Britanci nemilosrdno izručili partizanskoj jugoslavenskoj vojsci, premda je po ženevskoj konvenciji bilo zabranjeno da se neprijateljskoj vojsci izručuju zarobljenici. Među vojnicima bilo je i mnoštvo civila, žena i djece, ali i svećenika, redovnika, bogoslova i sjemeništaraca. Neobilježene grobnice diljem Slovenije, zatim Hrvatske te napokon Bosne i Hercegovine broje se u više tisuća, a žrtve u više stotina tisuća. Samo Maceljske šume kriju u više od 20 neobilježenih i prikrivenih grobnica oko 12 tisuća žrtava.“ kazao je biskup Košić te dodao:“ “Gdje se god zakopa u hrvatsku zemlju izviru kosti. Hrvatska je jedina postkomunistička zemlja koja ni nakon 65 godina nije odala dužnu počast žrtvama”, tim je riječima jedan saborski zastupnik obrazložio zašto su u saborsku proceduru uputili poseban zakon kojim bi se obilježili grobovi žrtava komunističkih zločina nakon završetka Drugog svjetskog rata.“
Na žalost, po dolasku na vlast, komunisti su nastavili nemilosrdno ubijati sve s kojima se nisu slagali, ne samo izravne nego i neizravne neistomišljenike kao potencijalne protivnike režima. Poznat je popis A. Bakovića s više od 600 od komunista pobijenih katoličkih svećenika, redovnica i bogoslova. Naš blaženik Alojzije kard. Stepinac, i sam mučenik komunizma, rekao je još na montiranom sudskom procesu: „Pogriješili ste što ste pobili toliko svećenika. To vam narod neće nikada zaboraviti.“ Kad govorimo o žrtvama komunizma, pitamo se: zašto nemamo gotovo ni jedne spomen-ploče na području naše Sisačke biskupije, a ima nebrojeno mnogo žrtava. Spomenimo samo šumu Jelnik kod Banskog Grabovca gdje su, sve poslije Drugog svjetskog rata, pobijeno i bačeno u jamu 25 žrtava. Među njima je i Vjekoslav Venko, župnik iz Dubice, strijeljan 9. kolovoza 1946. premda mu na montiranom sudu nije dokazana nikakva krivnja, kazao je biskup Košić.
Biskup je tada iznio tužnu sudbinu ubijenih 15 svećenika od strane komunista i partizana koji su rođeni ili djelovali na današnjem području Sisačke biskupije, te samo neke primjere zločina koje su počinili pripadnici tzv. osloboditelja, nakon 1954. godine po raznim gradovima Hrvatske. Od svih grobišta u Hrvatskoj (a do sada je poznato da ih ima oko 800)najviše je lokacija upravo u našoj Sisačko-moslavačkoj županiji, njih 119, na kojima je evidentirano 108 masovnih i 11 pojedinačnih grobnica, za koje se pretpostavlja da kriju čak 45.000 žrtava! Od svih njih dosad su ekshumirane samo dvije u kojima je pronađeno 15 tijela, istaknuo je biskup Košić, te se zapitao: „kako je moguće, da se u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj umjesto obilježavanja grobova i odavanja pijeteta žrtvama tih najmasovnijih zločina protiv hrvatskoga naroda – danas ponovno slave zločinci: od Srba, Banskog Grabovca doGornje Velešnje – i to pod najvišim državnim pokroviteljstvom? Kako to da u slobodnoj i demokratskoj državi Hrvatskoj za sve te zločine nitko još nije kazneno-pravno odgovarao, dok se istovremeno s toliko strasti proganjaju navodni počinitelji ratnih zločina na strani branitelja Hrvatske tijekom Domovinskog rata?“
AS
