24. kol 2013.

U prigodi Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima 20. stoljeća, u petak 23. kolovoza, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, misu zadušnicu za sve žrtve. U koncelebraciji bili su kancelar mons. Marko Cvitkušić, novi katedralni župnik preč. Marko Karača i vikar katedralne župe vlč. Ivan Faletar.

Govoreći o ovome danu, na početku homilije biskup je podsjetio na Prašku deklaraciju o zločinima komunizma i Deklaraciju Hrvatskog sabora o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990., te istaknuo kako su upravo te žrtve komunizma, fašizma i nacizma u središtu današnjeg euharistijskog slavlja. „Kada govorimo o potrebi da jednako oplakujemo sve žrtve, tada smo svjesni da su sva ova tri režima bila zločinačka. I ne trebamo isticati ni jedan više, ni drugi manje. Mi katolici imamo žrtve koje su pale od svih tih triju velikih zala, da spomenem samo neke: sv. Terezija Benedikta Edith Stein, sestra karmelićanka, ubijena je u Auschwitzu od nacista; sv. Maksimilijan Kolbe, svećenik redovnik, ubijen je također od nacista; i mi smo spominjali naše svećenike žrtve Drugog svjetskog rata i poraća, njih 22 svećenika iz naše Biskupije – jedan od njih, Mato Kolundžić ubijen je od ustaša. Ipak, treba reći da je ovaj dan obilježavanja žrtava totalitarnih režima za našu zemlju prigoda za suočavanje prvenstveno sa zločinima komunizma. Naime, ovaj režim još žestoko – na svoju trajnu sramotu – javno brane mnogi javni ljudi naše zemlje“, rekao je biskup.

Postavivši pitanje biskup tko je zapravo ubio tih 21 od 22 svećenika, biskup je odgovorio: „Bili su to upravo komunisti. Ali dok naši državni poglavari svake godine redovito odlaze – i to čitav državni vrh – na strašno stratište i mjesto velikog zločina Jasenovac, nitko od njih ne dolazi na obilježavanje tragedije u Bleiburgu i na križnom putu, a i tu je na žalost omjer žrtava otprilike, kao i ubijenih naših svećenika: 20 prema 1! Pa ako već ne žele u treću nedjelju svibnja poći u drugu državu, u Austriju, gdje je to ubijanje počelo, zašto ne dođu u Macelj, gdje se svake godine obilježava druge nedjelje lipnja mučenje i ubijanje civila i zarobljenika, među kojima i 16 svećenika? Ili zašto nitko ne dolazi u naš Zrin, gdje ćemo ove godine obilježiti 70.godišnjicu pokolja nad katolicima, doslovno uništenje župe i progon onih koji su preživjeli, tako da se ni do dana današnjega nitko od njih nije vratio – a nema ni kamo, jer je sva imovina svim stanovnicima Zrina oduzeta kao „neprijateljima naroda“ i ta sramotna odluka vrijedi još i danas, i poštuje ju i ova država, tako da nikom ne vraća oteto!? Nije li to krvarina, kako bi reklo Evanđelje – imovina stečena na krvi pobijenih? I mi vapimo već godinama – i nikom ništa! I to sve vlasti koje se mijenjaju tako ostavljaju, čuvajući stanje koje je rezultat zločina!“

U nastavku, biskup je i upozorio kako da je taj komunistički režim još uvijek u našoj zemlji žilav i na djelu u mislima, glavama, odlukama i postupcima tolikih koji vladaju i imaju različite odgovornosti, a o tome svjedoče i sljedeće činjenice: „ 1. Ukinuto je pokroviteljstvo Hrvatskoga sabora nad najvećom tragedijom koja je zadesila hrvatski narod, u čitavoj njegovoj povijesti, nad Bleiburgom – prošle godine, od aktualne vlasti; 2. Ukinut je Ured za istraživanja žrtava komunizma – prošle godine, od aktualne vlasti; 3. Pred sam ulazak u EU, točnije na posljednjoj sjednici Hrvatskoga sabora donesen je zakon kojim se onemogućuje suradnja s pravosudnim tijelima EU, premda je u 23. Pristupnom poglavlju to prije zajamčeno, naime postupanje prema tzv. europskom uhidbenom nalogu, a zašto? Da bi se zaštitilo komunističke ubojice koji su diljem Europe i svijeta u vremenu nakon Drugog svjetskog rata bezdušno pobili 67 Hrvata; i to je djelo aktualne vlasti; 4. Nikako da se preimenuju trgovi i ulice koji nose ime diktatora i zločinca, predsjednika Partije i bivše države, maršala koji je bez savjesti dao pobiti više stotina tisuća Hrvata; to je djelo koje je prijašnja vlast zadržala, premda na veliko protivljenje i akcije tzv. udruge Krug za trg; 5. Nikako da se odbace simboli komunizma – kao što su se odbacili simboli nacizma, fašizma i ustaštva, a pod tom istom zvijezdom počinjali su se zločini ne samo u Drugom svjetskom ratu i poraću protiv našeg hrvatskog naroda, nego se pod tom zvijezdom rušio i Vukovar, i Petrinja, i naš Sisak!“ Kao šestu točku biskup je istaknuo primjer iz Sisačko-moslavačke županije gdje se prošle godine u Banskom Grabovcu podigao spomenik četničkom ustanku protiv trojice Hrvata koji su tamo bili na službi i koji nisu bili niti vojnici niti fašisti. „To smo mi svi platili jer je spomenik podignula SMŽ, a pod pokroviteljstvom predsjednika Republike! Koji paradoks! Jednako kao i podizanje spomenika u Srbu, gdje se dogodio pokolj nad Hrvatima, ali se i dalje slavi tzv. antifašistički ustanak“, dodao je biskup i poručio kako naš vapaj nije nijekanje zločina fašizma ni nacizma.

Na kraju biskup je poručio i kako nam ne treba mržnja, ne želimo ju i ne smijemo misliti zle misli ni o kome. „Ne sjećamo se mi žrtava – mučenika za vjeru da bismo budili osjećaje protiv ubojica, ne! Mi smo kršćani i mi se moramo moliti ne samo za prijatelje nego i za neprijatelje! Mi želimo da se svima prizna istina, da se možemo moliti za sve žrtve jednako, da naša država ne brani nikoje zločine, da osudi komunizam i odrekne ga se, da u našoj zemlji ni jedna stranka više ne bude „partija“, da se odbaci diktatora i zvijezdu kao simbole zločina, da se zapravo ne veliča ni jedna zločinačka ideologija, da se nitko ne skriva iza zločinaca, da vidimo svi prije svega žrtve, a to su ljudi, naši djedovi, bake, naši očevi i majke, naša braća i sestre, koji su podnijeli teška mučenja i za koje molimo da im Bog udijeli vječni pokoj, a našoj Domovini vremeniti mir i svaki napredak“, zaključio je biskup.