Misu večere Gospodnje, spomen ustanovljenja euharistije, na Veliki četvrtak 17. travanja katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku predvodio je sisački biskup Vlado Košić u koncelebraciji s kancelarom mons. Markom Cvitkušićem, katedralnim župnikom preč. Markom Karačom, župnikom u miru preč. Alojzijem Petranovićem i vikarom vlč. Ivanom Faletarom, a služili su đakoni Danijel Jurić i Vjekoslav Uvalić.

U homiliji preč. Karača je podsjetio kako je na Posljednjoj večeri Isus učinio tri najvažnije stvari za postojanje i život crkve: oprao je učenicima noge i tim činom dao zapovijed ljubavi, a na Posljednjoj večeri ustanovio svećenički red i Sv. misu. Govoreći o gesti pranja nogu rekao je kako je Isus za volju služenja bio spreman založiti i svoje dostojanstvo, ugled i čast kao Gospodin i Učitelj. „Pranje nogu zorno pokazuje da iz ljubavi prema drugome treba biti spreman i kleknuti, sagnuti se, postati pred njim mali, da mu iskažeš uslugu, koju on ni ne traži niti mu pada na um da je od tebe očekuje. To znači biti spreman uzeti na sebe jaram drugoga, tuđi teret, ograničenost, bijedu“, rekao je preč. Karača te u nastavku progovorio o ustanovljenju svećeničkog reda i Kristovim riječima „Ovo činite meni na spomen“. „Te riječi izgovorene nad kruhom i vinom znače uprisutnjenje Isusove smrti i uskrsnuća. Isus proslavljeni, postaje zbiljski prisutan među svojim vjernicima po tom spomenu – činu. Mi katolici vjerujemo da zajednica krštenih ne može valjano slaviti Euharistiju kao spomen čin bez zaređenih predstojnika. Isusove riječi nad kruhom i vinom može valjano izgovarati u tom svetom činu samo svećenik. U tim riječima ocrtava se i sakrament svetog reda. Zato ove večeri slavimo i ustanovu svećeničkog reda. Bez svećenika kršćanska zajednica ne može potpuno živjeti i svjedočiti spasenje koje Krist nudi“.

Govoreći o ustanovljenju Sv. Mise propovjednik je rekao kako je neodvojiva zajednička veza Božjeg naroda, Kristove Crkve i Euharistije, te kako Krist nije ustanovio svoju Crkvu pravnim aktom. „Krist je stvorio zajednicu iz skupine svojih pristaša, prijatelja u kojoj su dvanaestorica, posebno Petar, ali i Marija imali posebnu ulogu. Ta Crkva postaje stvarna i vidljiva u svakoj pojedinačnoj kršćanskoj zajednici, a njeno slavljenje stvara zajednicu. Euharistija je sakrament zajedništva. Slavljenje nedjeljne mise nije samo vršenje dužnosti, niti samo pobožnost, a niti jedan sat tjedno posebno posvećen Bogu, nego odlučan znak života onih koji se drže Krista. Euharistija je disanje bez koga ne može živjeti kršćanska zajednica“, zaključio je preč. Karača.

Nakon propovijedi, a prema drevnoj tradiciji liturgije svetog Trodnevlja, biskup Košić oprao je noge dvanaestorici muškaraca, svećenicima, bogoslovima i laicima. Po završetku pričesti, posvećene hostije su prenesene u svetohranište na pokrajnjem oltaru Svetog Josipa nakon čega se biskup s koncelebrantima te okupljenim vjernicima zadržao u tišini i molitvi.