Izjava povodom kolokvija “Za budućnost Hrvatske”
Sisak, 01. ožujka 2014.
Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve Sisačke biskupije povodom održanog kolokvija „Za budućnost Hrvatske“ u Sisku, 01.03.2014. godine na kojem je otvoren dijalog između znanosti, struke, politike, civilnog sektora i zainteresiranih pojedinaca o pitanjima važnim za budućnost Hrvatske, a oko kojih je nužno postići suglasje, donosi slijedeću izjavu:
Recentne demografske trendove u Hrvatskoj nemoguće je zaustaviti i preokrenuti u pozitivnom smjeru bez promišljene sustavne dugoročne državne intervencije, od lokalne zajednice do središnjih državnih institucija. U Hrvatskoj treba postići opće suglasje glavnih političkih, gospodarskih, društvenih i vjerskih aktera oko dugoročne politike razvoja stanovništva koja bi bila obvezatna za sve nositelje političke vlasti.
Usvajanje jasne populacijske, obiteljske i socijalne politike preduvjet je ravnomjernog regionalnog razvoja. Današnji stanovnici sela suočeni su s visokom nezaposlenosti, lošom infrastrukturom te općenito lošijim životnim uvjetima u odnosu na grad. Novi egzodus stanovnika sela može se spriječiti jedino povećanjem zaposlenosti i povećanjem kvalitete života na selu.
Poljoprivredna obiteljska gospodarstva proizvode hranu na tradicionalan način čija je samodostatnost temelj suverenosti svake države. Oni čuvaju hrvatski prostor živeći i radeći na selu, ali čuvaju i obitelj na kakvoj je sazdano hrvatsko društvo, stoga zaslužuju posebnu potporu i zaštitu države.
Relativno dobro očuvan okoliš, visoka kvaliteta pitke vode, najčišće more na Mediteranu strateške su prednosti Hrvatske za njen budući razvoj. Zalažući se za stavljanje prirodnih resursa u funkciju razvoja ali se pri tom protiveći njihovoj privatizaciji, Hrvatska ima priliku razvoj bazirati na svojim prirodnim posebnostima i poticanju onih gospodarskih aktivnosti koje otvaraju nova radna mjesta, štite socijalnu sigurnost zaposlenih i štite okoliš.
Nužno je osigurati zakonske okvire koji će spriječiti da Hrvatska ostane bez svojih šuma i šumskog zemljišta, poljoprivrednog zemljišta, javnih cesta i javnog vodnog dobra, te nepokretnih kulturnih dobara jer su one vlasništvo hrvatskog naroda.
Prioritet hrvatske vanjske politike, prije i više od svih, mora biti konkretni napor – u bilateralnim odnosima, u institucijama EU i multilaterali svijeta – za očuvanjem opstanka hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, kao i za obnovom Države i Društva u čitavoj i cjelovitoj BiH, za što je potrebno osigurati sva nacionalna i ljudska prava autohtonih stanovnika BiH, koji su prije rata u razdoblju 1992.-1995. tamo živjeli, posebno hrvatskog naroda koji je najugroženiji u BIH, te provesti temeljite izmjene nepravednog Daytonskog ustava i diskriminacijskih zakona.
Vodeći računa o vlastitoj odgovornosti za svoj narod i svoju zemlju, Hrvatska kao punopravna članica Europske unije dobila je novi politički i gospodarski okvir djelovanja u našoj tisućljetnoj pripadnosti europskom kulturnom i civilizacijskom krugu u kojem treba promicati zaštitu općeljudskih vrijednosti.
Zaštita obitelji i prava roditelja na odgoj djece u skladu s kršćanskim vrijednostima, zaštita braka između muškarca i žene, zaštita života od začeća do smrti te sloboda govorenja i djelovanja u skladu sa vlastitom kršćanskom savješću moraju biti naša trajna briga.
Vukovar zbog svoje žrtve u Domovinskom ratu mora biti trajna svetinja prema kojem se hrvatska država i čitavo hrvatsko društvo trebaju odnositi na poseban način, štiteći ga i poštujući njegove žrtve.
Imajući na umu sve one čiji su životi ugrađeni u temelje neovisne i samostalne RH, političke snage koje stavljaju na prvo mjesto dobro ljudske osobe, svih ljudi i svakog čovjeka, opće dobro vlastitoga naroda, morale bi na ostvarenju zaštite nacionalnih interesa dijalogom pronalaziti najbolja rješenja.
