Homilija na 10. godišnjici smrti Đure Brodarca 13.8.2021. Ispis E-mail
Srijeda, 14 Srpanj 2021 06:19
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 10. godišnjici smrti Đure Brodarca

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 13. srpnja 2021.

10. GODIŠNJICA SMRTI ĐURE BRODARCA, 13.VII.2021.

 

Draga braćo i sestre, rodbino, prijatelji  i poštovatelji pok. generala Đure Brodarca.

Okupljeni smo danas na ovu svetu Misu zadušnicu za pok. gen. Đuru Brodarca. On je svoj život posvetio obrani Domovine i na kraju umro na današnji dan prije 10 godina u osječkom zatvoru, pod optužbom da je skrivio ili nije sankcionirao ubojstva civila u Domovinskom ratu. Sjećam se da mi je on osobno govorio jednom zgodom kako to nisu bili civili jer su pucali iz svojih stanova i kuća na naše branitelje i civile po Sisku, a bio je to krvav rat u kojem se trebalo obraniti premda smo bili daleko slabije naoružani negoli srpski agresori. Znam da je optužnica sadržavala njegovu zapovjednu odgovornost za 24 ubijena srpska civila, a osobno mi je g. Ivica Orkan Pandža donio kopije potvrdi za 15-ero ubijenih vojnika tzv. Srpske krajine, čija su imena također bila ubrojena u te „civile“. Naš pokojni sisački pop Pero je u zadnjem intervjuu u Večernjaku optužio hrvatske vlasti da su prve počele progoniti srpske civile koji su se onda morali pobuniti protiv državnog terora i on je spomenuo brojku od 600 ubijenih srpskih civila u Sisku, premda je nedugo prije toga meni osobno rekao da ih je poginulo 200. Na kraju će biti istina da ih nije poginulo ni 10, a ni jednog nije ubio niti naredio ubiti pok. general Brodarac. Ipak pod pritiskom međunarodne javnosti i Haaškog suda, koji je svoje urede otvorio u Zagrebu, Splitu, Rijeci i Osijeku, trebalo je podizati optužnice protiv hrvatskih vojnika najvišeg ranga da bi se pokazalo ne samo da je hrvatska država kooperativna u osudi i progonu ratnih zločina, nego i da se što više krivnja svih strana u tom ratu izjednači pa da tako i međunarodna zajednica opere svoju nečistu savjest jer je dobrim dijelom zbog svog nečinjenja bila sukrivac velikih razaranja, ubijanja i protjerivanja hrvatskih ljudi te konačno okupacije četvrtine hrvatskog državnog teritorija.

Tako su na žalost, zbog pritiska međunarodnih čimbenika i zbog popustljivosti domaćih vlastodržaca nedovoljno odlučnih braniti istinu, gotovo svi naši zapovjednici u obrani Domovine bili izvedeni pred sud i kažnjeni za tzv. ubojstva srpskih civila: u Vukovaru T. Merčep, u Osijeku B. Glavaš, u Gospiću M. Norac, u Dubrovniku J. Bobetko, u Kninu A. Gotovina, M. Markač i I. Čermak, a u Sisku Đ. Brodarac. Jednako su tako u obrani istaknuti zapovjednici i predstavnici hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini izvedeni pred međunarodne i domaće sudove: D. Kordić, T. Blaškić i šestorica na čelu s tragično preminulim gen. S. Praljkom. Sjećam se da mi je u jeku tih hapšenja jedan uvaženi sudionik DR rekao prije negoli su optuženi Đ. Brodarac i V. Milanković: Sad je Sisak na redu!

To je dakle rađeno sustavno jer su tako gospodari rata htjeli poručiti: DR nije čist, svi su krivi. A nisu bili svi krivi jer nije moguće da branitelj svoje zemlje, doma i domovine bude jednak napadaču i agresoru. Ipak naši poslušni političari koji su sve bili spremni žrtvovati za ulazak u EU, pa i naše najbolje sinove, nisu ih branili nego su ih doslovno izdali.

Još je jedna zaokružena obljetnica ove godine: prije 30 godina započeo je naš obrambeni Domovinski rat. Moram priznati da sam malo razočaran što nema više i bolje organiziranih proslava tih obljetnica. Npr. u Glini je 26.lipnja obilježen početak srpskog napada na glinsku postaju hrvatske policije kada je poginuo i prvi hrvatski redarstvenik Tomislav Rom. Bio je to odmah drugi dan nakon proglašenja RH samostalnom državom. I u Glini na tom obilježavanju nije bio ni jedan predsjednik s državnog vrha. A svega prije par dana bila su dvojica u Brezovici. Postavio sam pitanje g. ministru je li važniji Domovinski rat ili partizani za modernu RH? Nije li današnja država RH stvorena upravo na temelju pobjede u Domovinskom ratu? I nismo li tu pobjedu izvojevali s hrvatskim grbom i krunicom, na kojoj je križ, a protiv crvene zvijezde? Ili je još uvijek vredniji taj crveni krvavi znak, pod kojim je stradao naš hrvatski narod i na Bleiburgu i Križnom putu, leži pobacan u bezbrojnim jamama – od Hude jame, Tezna, Maclja, do Jazovke i Čemernice, ali i u Vukoovaru, na Ovčari i Baćinu, simbolima stradanja naših hrvatskih vojnika i civila u Domovinskom ratu?

Ne bi nam se smjelo dogoditi da djeca i mladi ne znaju što se to ovdje prije 30 godina događalo, tko je bio agresor, a tko se branio i to goloruk, ali s velikim srcem. To veliko hrvatsko srce pobijedilo je jer smo bili na Božjoj strani, strani pravednosti i istine. U tome nam je pomogao i moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije, kojoj smo se osobito u molitvi krunice obraćani za pomoć i ona nas je čula i uslišila.

Danas se u Hrvatskoj slavi blagdan Majke Božje Bistričke. Svi znamo što znači nama Hrvatima Marija Bistrica, nacionalno svetište u koje se slijevaju stotine tisuća hodočasnika svake godine na marijanske blagdane ali i tijekom cijele godine, gdje je sveti papa Ivan Pavao II. blaženim proglasio Alojzija Stepinca 1998. godine.

Marija je naša duhovna majka, majka našega naroda. Nju zovemo od milja Kraljicom Hrvata, njoj pjevamo najljepše pjesme, njoj se utječemo u najtežim danima i strahotama naše povijesti i sadašnjosti, nju molimo za pomoć u našim obiteljskim brigama i problemima, nju vidimo kao nositeljicu Istine i Života.

Kad Knjiga Sirahova govori o Mudrosti, to možemo primijeniti na Mariju: ona je ta koju se „slavi i usred puka hvali“, ona je rodila Spasitelja koji nam se darovao u kruhu i vinu tako da onaj tko se njime hrani, još više za njim čeznu. Krist je rođen od žene, kako veli sv. Pavao Galaćanima, da nas otkupi te postanemo djeca Božja. Marija je ta koja prva vidi što nedostaje i zove Sina da pomogne, a nama kaže: "Što god vam rekne, učinite!"

Nama Hrvatima Marija je uvijek bila svjetlo, osobito kada nam je prijetio najgušći mrak. Nije li i u Domovinskom ratu, u kojem su naši branitelji nosili krunicu oko vrata, bila također prisutna osobita zaštita Marije? I mogli bismo reći: upravo zato smo pobijedili, obranili se i oslobodili. Ipak, uz ogromne žrtve. Među njima je i naš branitelj Siska gen. Đuro Brodarac, koji će sigurno u povijest ući uz bok slavnim vojskovođama Tomi Bakaču Erdödyju te slavnim ali i tragično stradalim Nikolom i Petrom Zrinskim kao i u naše dane gen. Jankom Bobetkom.

Mi Hrvati smo vojnički narod jer smo se neprestano morali boriti za svoj opstanak, a time i kao štit obrane čitave Europe i kršćanstva u njoj. Naš je doprinos tome nemjerljiv, o čemu govori i najnoviji zbornik Antemurale christianitatis.

Molimo Presvetu Bogorodicu za zagovor i pomoć našem napaćenom hrvatskom narodu. Molimo njezinu zaštitu za naš stradali Sisak i našu sisačku biskupiju. Molimo također danas osobito za pokojnog generala Đuru Brodarca, branitelja našeg Siska i hrvatske domovine. Amen.

 

Twitter