Homilija na početku Devetnice uoči Kvirinova 26.5.2021. Ispis E-mail
Četvrtak, 27 Svibanj 2021 06:39
Share

Dragi vjernici, danas, 26.svibnja – već tradicionalno – započinjemo devetnicu uoči svetkovine svetog Kvirina, zaštitnika naše Sisačke biskupije. Na današnji dan – također već tradicionalno – biskup dodjeljuje priznanja pojedinim vjernicima koje smatra posebno zaslužnima za Biskupiju. Devetnice se organiziraju kao priprava za velike blagdane; nedavno smo imali blagdan Silaska Duha Svetog, čemu je također, i to od samog početka, prethodila priprava kroz devet dana tj. devetnica. Najprije promotrimo što nam poručuje Riječ Božja.

U mudrosnoj literaturi SZ-a knjiga Sirahova (Sir 36,1. 4-5a.10-17) progovara nam o potrebi da se svim narodima navijesti veličina Božja: “ Nek spoznaju narodi da nema Boga osim tebe.“ Bog je neprestano bio uz svoj izabrani narod, vodio ga, spašavao i čuvao od zla. Ipak Židovi nisu mogli to svoje iskustvo prenijeti drugima, osim ponekad nekom pojedincu. A željeli su da svi narodi upoznaju pravoga Boga. To je uspio tek Isus, pravi Mesija, Krist koji međutim nije bio po volji većini jer je donio novu sliku Boga.

Isus u evanđelju putuje sa svojim učenicima u Jeruzalem i govori im da ga tamo čeka smrt, da će biti ubijen, ali da će treći dan uskrsnuti. Učenici ne mogu vjerovati što im to njihov Učitelj govori. Jedni su zaprepašteni, drugi prestrašeni. Ipak dvojica sinova Zebedejevih pitaju ga bi li oni mogli zauzeti u njegovu Kraljevstvu prva mjesta. Gospodin im odgovara da to nije njegova nego Očeva stvar. No, tu priliku koristi da ih pouči kako u njegovu Kraljevstvu neće biti odnosa vladanja i gospodovanja onih koji su gore i onih koji su dolje. Zapravo svi će biti uzdignuti i jednaki u nebeskom Kraljevstvu. Stoga se njegovi učenici trebaju truditi ne da gospodare nad drugima, nego da svima služe…

Gospodin Isus jasno kaže: „Znate da oni koji se smatraju vladarima gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Nije tako među vama!“ Očito je da je i tada, a tako je i sada, vladalo načelo: tko ima vlast, ima pravo tlačiti podložnike. Isus izričito kaže: „Nije tako među vama!“ U prijevodu Ivana Evanđeliste Šarića stoji: „Među vama neka ne bude tako!“ (Mk 10,43) Čini se da se ovako bolje izriče smisao ovih Isusovih riječi koje ne tvrde odnosno konstatiraju činjenicu da nije tako među apostolima, nego su rečene kao imperativ, tj. zapovijed: „Ne smije tako biti među vama!“ Žalosno je naime kada se mi kršćani ponašamo kao pogani, posebno u međuljudskim odnosima. Poznato je da pogani, koji Boga ne poštuju, gledaju samo svoje interese i ne poznaju potrebe svojih bližnjih niti ih žele zadovoljiti. Oni vide samo sebe i trude se ostvariti samo svoje vlastite želje. Ako se tko ispriječi njihovoj nakani, spremni su ga zgaziti i ne oklijevaju druge poniziti, dapače ako treba i uništiti. „Ne smije tako biti među vama!“ – govori nam Gospodin. A kako treba biti među nama?

On sam sebe daje za primjer: „Sin čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.“ (ib., 45). Ima li boljeg primjera? Ta sam Sin Božji je to učinio za nas, postao je naš sluga, dapače život je svoj položio za nas. Stoga „tko hoće biti prvi, neka bude svima sluga.“ Kakvo je to izokretanje stvari! Tko to može shvatiti, rekli bi neki. Ali samo je to ispravno: svima biti sluga, dapače rob! Ne tražiti što pripada meni, ono što daje meni čast, što ugađa mojoj taštini i čini me većim negoli što jesam, nego kako ugoditi bližnjemu, kako njega učiniti većim, kako njemu pomoći – pa i pod cijenu trpljenja, a ako treba i vlastitog života! To je Isusov put, samo je to put spasenja, put kojim treba ići kršćanin.

Naš Caritas Sisačke biskupije to je činio i čini, nakon razornog potresa u našoj biskupiji. Navest ću samo po koji primjer: kontejner-kućice dijelio je Caritas svima koji su imali za to uvjete, kako su se prijavili i kako su stizali kontejneri. I kad je nedavno Grad dijelio svoju pomoć stradalima, preskočio je one koji su u Caritasovim kontejnerima. A zanimljivo, u njima nisu samo katolici jer nam se došao požaliti jedan musliman koji nije dobio gradsku pomoć – samo zato što je u Caritasovu kontejneru. Misle naime oni da Crkva dijeli samo svojima, zato što to oni tako rade. A nije tako. Ili još jedan primjer. Došli neki iz jedne udruge u naš centar u hali „Uradi sam“, dok je tamo bilo naše Caritasovo skladište, i traže hranu i potrepštine koje bi oni odvezli na teren. Upitani, u koja bi mjesta odvezli tu pomoć, oni čitaju s popisa imena mjesta, na što im djelatnica Caritasa odgovara: mi smo već više puta sva ta mjesta obišli i odnijeli im pomoć. Dakle, isti princip: svaki pomaže samo svoje. Ali naš Caritas ne, on pomaže svima.

I još jedan primjer: za pravoslavni Božić naš je Caritas obišao upravo sela s većinskim pravoslavnim življem i odnio darove, posebno djeci. Pitao sam ih zašto su to učinili? Odgovorili su mi: željeli smo ih razveseliti.

Zar to nije lijepo? To nam služi na čast. Možemo reći da u tim primjerima slušamo našega Gospodina koji je rekao da među nama treba vladati duh služenja.

Evo, prešao sam već na drugu temu, na naš Caritas Sisačke biskupije. U proteklih gotovo pet mjeseci kroz njega je prošlo mnogo hrane, robe, higijenskih potrepština… dijelilo se svima koji su bili pogođeni potresom, koji su bili u potrebi. Zato ove godine želim posebno priznanje odati volonterima našeg Caritasa. Bilo je preko 3 i pol tisuće volontera koji su danonoćno kroz tri mjeseca radili u skladištu Caritasa i po župama i mjestima naše Biskupije. Ukupno su ostvarili preko 12 tisuća volontiranja, što znači da su neki dolazili više puta, dapače, čak gotovo i svaki dan. Na čelu te vojske, osobito mladih, dragovoljnih karitativnih radnika stajala je kao general sestra Smilja Pera Čirko kojoj ništa nije promicalo i koja je uspješno koordinirala taj veliki posao. Dakako sve je bilo pod budnim okom gđe Kristine Radić, naše ravnateljice Caritasa Sisačke biskupije i njezinih suradnika u upravi. Ipak, volontere treba posebno nagraditi, odati im priznanje i odlikovati zbog velike žrtve koju su prinijeli. Oni su upravo postali to što Isus traži da budemo: sluge bližnjima. Htjeli su biti blizu svima koji trpe. I uspjeli su. Time su svima nama osvijetlili obraz, jer su predstavljali ono najbolje u našoj Biskupiji, a to su dobri ljudi, ljudi koji se žrtvuju za druge, koji ne misle na sebe nego dobro čine bližnjima. Zato im zahvaljujem i ja, kao Biskup, i u ime čitave Biskupije. Kada bih nabrajao neka imena, ne bih sve spomenuo i s pravom bih ožalostio mnoge. Ipak, usuđujem se uz sestru Smilju spomenuti barem neke: vlč. Silvio, vlč. Janko, Patrik, Pero, Ante, Kristijan, Franjo, Jurica, Ester, Martina, Dunja, Mea, Mia, Ema, Jurica i Manuela, Luka, Ivan, Lovro, Lucija, Petra, Emil, Saša…

Istovremeno s velikom nesrećom i zlom, koje nas je pogodilo, odvijalo se veliko dobro i val ljubavi podigao se u mnogim srcima: u ljudima dobre volje u Domovini i u inozemstvu. Dolazila je pomoć, ali i ljudi. I to nam je najvažnije znati: mi imamo dobre ljude, dobre mlade i ne bojimo se budućnosti. Neka ih sve dobri Bog blagoslovi i sveti Kvirin zagovara!

Danas se također želim u ime naše Sisačke biskupije zahvaliti liječnicima koji su se borili i bore se za naše živote, za živote svih ljudi u teškoj pandemiji kakva vjerojatno nije pogodila čovječanstvo do sada u njegovoj povijesti. Od prošlog Kvirinovog – ali i već prije od blagdana sv. Josipa 2020.pa do danas – traje borba s tzv. virusom Covid-19, kolokvijalno zvanim korona-virus. U našoj sisačkoj bolnici predvodnik te borbe je dr. med. Tonka Jozić Novinc, specijalist infektolog, voditeljica Odjela za infektivne bolesti OB dr. Ivo Pedišić u Sisku. Zajedno s timom liječnika, medicinskih sestara i zdravstvenog osoblja ona se uspješno bori i spasila je velik broj života naših ljudi. Posebno bih istaknuo kako su naši liječnici vrhunski humanisti jer ona, i većina njezinog tima, premda su katolici pomažu s jednakom i profesionalnom brigom i ljudskom empatijom svakog pacijenta, bez obzira na njegovu vjeru ili naciju. Njoj treba pribrojiti i dr. med. Inoslava Brkića, specijalistu epidemiologa, ravnatelja Zavoda za javno zdravstvo SMŽ u Sisku, čijem stručnom vodstvu imamo zahvaliti za sve mjere koje su spasile mnoge živote i još uvijek se on, zajedno s timom u bolnicama, bori za svaki život bez obzira tko bio pacijent i odakle dolazio.

Te vrhunske kvalitete naših liječnika plod su upravo njihove katoličke vjere kojoj su odani i koja ih vodi kroz život. I u profesionalnom liječničkom pozivu oni se vode Isusovom zapovijedi ljubavi te njega slijede u tome da je najveća ljubav u polaganju života za druge, tj. u žrtvovanju za bližnje. Oni  to čine bez mrmljanja, dapače s ljubavlju i uvijek spremni na lijepi način i dobar pristup svakome koji je u potrebi.

Bogu smo zahvalni na ovim svjedočanstvima, i našega Caritasa, naših volontera, te naših liječnika, zdravstvenog osoblja i herojskih djela ljubavi prema bližnjima. I korona-kriza i potres dva su velika izazova koja su nas pogodila u godini 2020./2021. Stavili su na kušnju našu vjeru, ali i našu ljubav. I taj smo ispit položili, i još ga polažemo. A moje je, dragi vjernici, da vam kažem da to činimo s izvrsnom ocjenom. Dakako, tu će nam ocjenu na kraju života dati Gospodin, ali i ja već sada smijem i moram istaknuti one koji su primjer kršćanskog postupanja u izvanrednim okolnostima, kada neki gube glavu, a drugi vide u tome priliku da čine dobro bližnjima. Neka bude što više onih koji će slijediti ove dobre primjere!

Danas je i sveti Filip Neri, svetac za kojega vole reći da je bio veseli svetac. Igrao se s djecom i bio uvijek radostan. Neka i nama pomogne da nas nikakvo zlo ne uplaši, da uvijek ostanemo radosni jer smo Kristovi, a sveti Kvirin, naš zaštitnik neka nam izmoli da znamo i trpljenje podnositi s pouzdanjem i radosno jer znamo da ćemo s Kristom pobijediti. Amen.

 

Twitter