Homilija na kandidaturi i lektoratu u Ivanić-Gradu 24.5.2021. Ispis
Utorak, 25 Svibanj 2021 06:18
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na primanju kandidature i lektorata Josipa Bulata i Darija Stankovića

Ivanić-Grad, crkva sv. Petra ap., 24. svibnja 2021.


Danas je, dragi kandidati za svete redove đakonata i prezbiterata, primatelji službe lektora, Josipe i Darijo, višestruko slavlje. Ipak, jedno je zajedničko: ovo je dan posvećen Mariji, Majci Spasiteljevoj – jer je danas i Marija Pomoćnica i Marija Majka Crkve, a ujedno i kroz čitav ovaj mjesec Marija Kraljica svibnja. Završili smo naime jučer vazmeno vrijeme proslavivši svetkovinu Silaska Duha Svetoga odnosno Pedesetnicu te je danas, na drugi dan Duhova, blagdan Marije Majke Crkve.

Čuli smo u čitanju iz evanđelja, kako je Isus svojem ljubljenom učeniku Ivanu s križa darovao Mariju kao majku riječima: „Evo ti majke!“ A Mariji je darovao Ivana govoreći: „Evo ti sina!“

Stari oci ovo tumače kao znak ljubavi Sina prema majci, budući da je već sveti Josip – koji se nigdje više u muci Isusovoj ne spominje – zacijelo bio umro, te je tako Isus želio da se – nakon njegove smrti  - netko brine za njegovu majku Mariju. Povjerio ju je ljubljenom učeniku. Ujedno je i Ivana izručio brizi svoje majke. „I od tog časa uze je učenik k sebi“, zaključuje Evanđelista (Iv 19,27).

Mariju se često naziva i Kraljicom apostola, Majkom svećenika… Pa i naziv Majka Crkve zapravo znači da ona ima posebno mjesto u službi i životu Kristovih svećenika. Premda ona sama nije bila dionica te ministerijalne službe, ona je bila velika potpora i živi spomenik prvim navjestiteljima Radosne vijesti.

Vidjeli smo ju jučer u događaju primanja Duha Svetoga. Apostoli su bili okupljeni oko nje, ona im je – nakon što je Isus uzašao na nebo – bila zorno podsjećanje na Isusa, a kako je bila i poslušna Službenica Gospodnja, ona je uspjela okupiti sve apostole u molitvi za dar Duha Svetoga.

Ta prva devetnica međutim nikada nije završila. Završila je na Duhove za prve Kristove apostole, ali traje za sve nas, njihove nasljednike i suradnike do kraja vremena. Zato je za nas na poseban način važno biti s Marijom, i to u molitvi. Ona želi svom dušom da se ostvari ono što je i njoj bilo navješteno, da po nama ljudima Gospodin čini velika djela, da  od koljena do koljena, tj. iz naraštaja u naraštaj dobrota Gospodnja bude nad onima koji se njega boje…

Prvo čitanje iz Knjige postanka (Post 3, 9-15.20) govori nam već o Mariji. Ona je ta žena, nova Eva, koja će roditi sina koji će satrti glavu zmaju tj. đavlu. Očito je naime neprijateljstvo koje je već na samom početku svijeta Bog stavio između poroda žene i zmije, te će iz te borbe Mesija, sin žene, izići kao pobjednik.

 

Lektor ili čitač Riječi Božje je onaj koji prenosi poruku koja je zapisana u Pismima, a tiče se našega spasenja. Bez te poruke ljudi ne bi imali nadu. Zato je važno kako čitate, dragi kandidati. Često slušam kako čak i dobro pročitaju pojedinci Riječ Božju, ali se vidi da ju tako izgovaraju da ju ne razumiju. A kako će zapaliti srca onih kojima se čita ako oni koji bi trebali prenijeti vatru i sami ne gore?

Darijo Stanković, iz župe sv. Mihovila arkanđela – Gradac na moru, je već primljen među kandidate za đakonat i prezbiterat Sisačke biskupije, u Petrinji u crkvi Preobraženja Gospodnjega 14.veljače o.g., zajedno s Ivanom Sandrinom i Karlom Pezićem. Sada primamo i Josipa Bulata, iz župe Josipa Radnika – Sisak, Galdovo, koji je kao i Darijo bio prije kandidat za redovnika – franjevca, ali i jedan i drugi su tako već započeli svoju pripravu za svećenički red. Zanimljivo je da ste obojica franjevačke duše, a ipak želite u dijecezanske svećenike. Ne bojte se, i ja imam nešto od franjevačke duše, jer sam franjevački trećoredac. Sveti je Franjo velik znak za sve nas, kršćane, poziv da se potpuno predamo Kristu. On je imao i poseban odnos prema Mariji, Isusovoj majci. Prvi je postavio božićne jaslice, i od tada se po čitavom kršćanskom svijetu Božić slavi s uprizorenjem betlehemske štalice. A tu je nazaobilazna Marija, Majka Isusova.

Danas nju zovemo i Pomoćnicom kršćana i Majkom Crkve.

Zapravo su Marija i Crkva jedno, pa se riječi u Vjerovanju: „začet po Duhu Svetom, rođen od Djevice Marije“ mogu zamijeniti riječima: „začet po Duhu Svetom, rođen od Crkve“. Marija je Majka Isusova, jer je rodila Glavu Crkve, Krista, a i Crkva je ona koja rađa jer po sakramentima krštenja i potvrde rađa nove kršćane, a oni su udovi otajstvenog Tijela Kristova. Otajstvo je to veliko, i zato je velika uloga BDM!

Imati čast službeno, tj. u ime Crkve, biti čitač – lektor znači prenositi ne svoje nego Božje Riječi ljudima. To je doista čast jer premda smo nedostojna, ali mi smo od Boga izabrana sredstva da baš po nama čuju Riječ oni koji je ne poznaju, a oni koji je poznaju da ju bolje i dublje upoznaju.

„Ali kako da prizovu onoga u koga ne povjerovaše? A kako da povjeruju u onoga za koga nisu čuli? Kako pak da čuju bez propovjednika? A kako propovijedati bez poslanja? Tako je pisano: Kako li su ljupke noge onih koji donose blagovijest dobra“, govori sv. Pavao (Rim 10,14-15).

Te se riječi Apostolove mogu primijeniti i na lektore. Oni donose blagu ili radosnu vijest koju treba čuti. Za to su oni odgovorni, da ju proživljeno prenesu, ne samo u liturgiji nego i u katehezi, u razgovoru s ljudima…

Marija je slušateljica Riječi Božje i donositeljica Božjeg Sina, Vječne Božje Riječi ljudima. Ona može biti i vama, i svima nama kršćanima, učiteljica jer ona zna da se prije negoli se Riječ navješćuje ta Riječ treba primiti u svoje srce, utjeloviti se u svom životu, roditi se iz vlastita tijela.

„Verbum caro factum est – Riječ je tijelom postala.“

Možda je to najdublja i najavažnija izjava koja govori o našoj vjeri. Bog sam postao je čovjekom, utjelovio se. A to ne bi bilo moguće bez Marije, bez njezina sudjelovanja. Čudo je to, ali svi mi živimo od čudesa Božje ljubavi, i od čudesa ljudske ljubavi, naših roditelja, prijatelja…
Čudesa Božje ljubavi nama dolaze osobito u Crkvi u kojoj neprestano u svetim sakramentima nanovo i nanovo dolazi sam Bog k nama ljudima. Mi kao vjernici doista od tih čudesa doslovno živimo i bez tog susreta s Bogom mi ne bismo imali smisla, naša bi misija bila završena, besplodna, uzaludna. Ona ima smisla samo jer je Bog Emanuel – Bog s nama, onaj koji se je jednom zauvijek s nama ljudima povezao.

Neka Marija bdije nad vama, dragi Josipe i Darijo! Neka vam Marija dade svoj blagoslov, pristup da uz nju možete promatrati lice Kristovo i postati poput nje njegovi učenici.

Neka nas sve zajedno današnji događaj učvrsti u istini Božjeg kraljevstva na zemlji, Kristova kraljevstva koje je među nama – po poslušnosti Duhu Blažene Djevice Marije, po Crkvi Kristovoj i po našem sudjelovanju u čudesima kojima se proslavlja Gospodin. Amen.