Homilija na Vazmenom bdjenju 2020. Ispis E-mail
Subota, 03 Travanj 2021 22:41
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Vazmenom bdjenju

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 3. travnja 2020.

 

Dragi katekumeni, draga braćo i sestre,

Ova liturgija Vazmene noći najljepše je slavlje koje ima Katolička Crkva. U njoj slavimo Isusovu pobjedu nad smrću, uskrsnuće koje je poput sjajna svjetla odagnalo noć zla i grijeha; u ovoj noći slavimo novi život koji se daje svima koji pođu za Kristom i prime sakramente krštenja, potvrde i pričesti da bi se tako u potpunosti sjedinili s Kristom umrlim i uskrsnulim, da bi tako postali novi ljudi; u ovoj svetoj noći je i vrhunac našeg života jer je čovjek pozvan biti s Bogom, običan smrtan stvor sa svojim besmrtnim Stvoriteljem, ujedinjen premda još u vremenu već sada u vječnosti.

Otajstva ovog života veća su od svega što znamo i jesmo, ona nas unose u novo postojanje koje nadilazi svako naše iskustvo i sve naše znanje. S Kristom uskrsnulim i mi započinjemo život uskrsnuća.

Sveti oci iz prvih kršćanskih stoljeća tumačili su uskrsna otajstva koja mi slavimo te ću vam prenijeti nekoliko misli koje zorno opisuju i vaš odnosno naš novi život započet u krštenju a koji imamo po Kristu, koji je za nas umro i uskrsnuo. Iz Jeruzalemskih kateheza:

„Bili ste za ruku privedeni k svetoj kupelji božanskog krštenja kao što Krist od križa ka grobu koji je pred vama. I svatko je bio pitan vjeruje li u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. I ispovijedali ste spasonosnu ispovijest i triput zaronili u vodu a onda i izronili, označujući time slikovito trodnevnu Kristovu sahranu. Kao što je naime naš Spasitelj tri dana i tri noći proveo u srcu zemlje, tako ste i vi u prvom izranjanju oponašali prvi Kristov dan u zemlji, a uranjenjem noć; pa kao što onaj koji je u noći ne vidi više, a tko je u danu ide u svjetlu, tako pri uranjanju niste vidjeli ništa, kao u noći; a pri izranjanju opet ste se nalazili kao u danu. I u taj isti čas umirali ste i rađali se, pa vam je ona spasonosna voda postala i grob i mati… O čudne li i nevjerojatne stvari! Nismo stvarno umrli, ni stvarno bili ukopani, ni stvarno na križ raspeti, niti uskrsnuli, nego oponašanje je u znaku, a spasenje u stvarnosti. Krist  je zaista bio raspet i zaista pokopan i stvarno je  uskrsnuo, i sve nam je to dano na dar, da sudjelujući u njegovim patnjama oponašanjem stvarno postignemo spasenje. O prekomjerne li čovjekoljubivosti! Krist je na neokaljane noge i ruke primio čavle i trpio, a mene, bez bola i muke po tom učešću on daruje spasenjem.“ (Božanski časoslov II, 436)

I još nas poučava sv. Ćiril Jeruzalemski o onome što se ima upravo zbiti s vama koji se noćas krstite:

„Kršteni u Krista i obukavši Krista postali ste suobličeni Sinu Božjemu. Bog koji nas predodredi za posinjenje suoblikova nas Kristovu tijelu u slavi. Postavši dakle dionici Kristovi  s pravom se zovete 'kristi' – pomazanici, pa je o vama Bog govorio: Ne dirajte u moje pomazanike. Postali ste kristi – pomazanici primivši protulik Svetoga Duha, i sve se na vama dogodilo slikovito budući da ste slike Krista. Pošto se on oprao u rijeci Jordanu i priopćio vodama božanski dodir, izlazio je iz vode kadli stvarno siđe na nj Duh Sveti – i slični počinu na sličnomu. A slično i na vas, pošto uzađoste iz kupelji svetih voda, dođe pomazanje, protulik onoga kojim bi pomazan Krist, to jest Duh Sveti…. Krist je pomazan duhovnim uljem radosti to jest Duhom Svetim koji se zove ulje radosti zato što je uzrok duhovnog radovanja; a vi ste bili pomazani pomašću pa ste postali Kristovi zajedničari i dionici.“ (ib., 446)

Tako tumače sveti oci krštenje i potvrdu: prvo je silazak u smrt Kristovu i ulazak u uskrsnuće, dioništvo u Kristovu životu; drugo je pomazanje Duhom Svetim koji nas ispunja radošću jer je najveća radost to što smo Božji.

Također za slavlje svete Euharistije tj. primanje sv. pričesti imamo tumačenje svetog Justina: „U euharistiji nitko nema pravo udjela osim onoga koji vjeruje da je istinito što učimo i koji se okupao kupelju otpuštenja grijeha i preporođenja i koji onako živi kako nam je Krist predao. Ne uzimamo to kao običan kruh ili obično piće, već kao što je po Riječi Božjoj utjelovljeni Isus Krist naš Spasitelj imao i tijelo i krv za naše spasenje, isto tako poučeni smo da po molitvi i zahvali koja potječe od njega ta euharistijska hrana, koja pretvorbom hrani našu krv i tijela, jest i tijelo i krv tog utjelovljenog Isusa.“ (ib., 510)

Euharistija je „izvor i vrhunac svega kršćanskog života“, kaže Drugi vatikanski sabor u Lumen gentium. Mi ne bismo mogli živjeti kršćanski, dakle, kao vjernici kada se ne bismo hranili Kristom živim, uskrsnulim u Euharistiji. Stoga je silno važno sudjelovati na nedjeljnom slavlju i blagovati Kruh života. Samo tako postajemo i sami nebesnici, preobraženi.

U bogatom čitanju Riječi Božje slušali smo: izvještaj o stvaranju iz Knjige postanka, opis izlaska iz egipatskog ropstva u Knjizi izlaska, proroštvo o novom duhu i novom srcu kod proroka Ezekiela, te poslanicu sv. Pavla Rimljanima (Rim 6, 3-11) o novosti života u Kristu koja je započela krštenjem i Evanđelje po Marku gdje se iznosi susret anđela sa ženama na grobu koji je prazan nakon što je Isus uskrsnuo (Mk 16, 1-7).

Uskrs je novo stvaranje. Kao što Bogu pripada život svega što postoji, tako još više je njegovo djelo dar uskrsnuća. Prvi je Krist koji je ustao od mrtvih, da bismo onda svi mi koji vjerujemo u njemu imali život vječni. To mi vjerujemo i zato znamo da naš zemaljski život ima smisla, koji je u njemu, našem Gospodinu i Spasitelju.

Dragi novokrštenici, krizmanici, draga braćo i sestre, naše krštenje i sakramenti krizme i Euharistije darovi su Božje ljubavi po kojima se pridružujemo Sinu Božjemu Isusu Kristu, našem Spasitelju. On je za nas umro i uskrsnuo, i mi s njime želimo umrijeti grijehu i zlu, a uskrsnuti na novi život. To neka bude trajna težnja svih nas koji vjerujemo u Krista, da i vjerujemo Kristu. A on je rekao da je zato i došao da život vječni dadne onima koji vjeruju. Anđeli su ženama na praznom grobu rekli: „Zašto tražite živoga među mrtvima? Nije ovdje, uskrsnu!“ I mi koji vjerujemo u živoga Gospodina tražimo život a ne smrt! On nije mrtav nego živ, da bismo i mi živjeli u njemu!

Molim, draga braćo katekumeni, za vas Gospodina Isusa da vas ove svete noći ogrne svojom milošću te ga uzljubite tako da ga više nikada ne ostavite. Molimo se, draga braćo i sestre, svi jedni za druge, da obnavljajući noćas naš krsni savez s Bogom ustrajemo u vjeri, nadi i ljubavi čitav svoj život.

Molimo se, svi zajedno, za sve pogođene bolestima, posebno aktualnom pandemijom, da ih Gospodin uskrsnuli ozdravi i obdari novim životom.

Molimo se, svi zajedno, za sve koji trpe zbog posljedica potresa koji je pogodio našu Biskupiju.

Neka nas sve Uskrsnuli Gospodin obasja svojim svjetlom i daruje nam mir. Amen. Aleluja!

 

Twitter