Homilja na proslavi Dana bolesnika 2021. Ispis E-mail
Subota, 13 Veljača 2021 14:25
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilja na proslavi Dana bolesnika i Gospe Lurdske

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 13. veljače 2021.

 

Draga braćo i sestre,

Okupljeni smo danas u bazilici sv. Kvirina – jer zbog pandemije ne možemo obilaziti naše bolnice - da bismo ovom svetom misom proslavili Dan bolesnika koji pada na blagdan Gospe Lurdske.

Prorok Izaija (Iz 53, 1‐5. 7‐10) govori o patnjama kroz koje je prošao Sluga Gospodnji, tj. Mesija Krist Isus: „Ne bijaše na njem ljepote ni sjaja da bi se u nj zagledali, ni izgleda da bi nam se svidio. Prezren bijaše, od ljudi odbačen, čovjek boli, vičan patnjama, od kog svatko lice otklanja, prezren bijaše, obescijenjen. On slabosti naše ponije, naše boli uze na se, a mi ga držasmo udarenim, od Boga pogođenim, poniženim. Za naše je grijehe on proboden, za opačine naše satrt. Na njega pade kazna radi našeg mira, njegovom se modricom izliječismo.“ On, premda nevin, trpio je za nas grešnike. Njega nije samo pohodila bolest ili nepravda, nego su ga i ljudi odbacili, tako da su svi okretali lice od njega. Pa ipak, njegova je patnja bila i ostala izvor našeg izlječenja.

I Marija, majka Isusova, često se prikazuje u umjetnosti kao Virgo ili Mater dolorosa – Djevica, odnosno Majka žalosna. Ona je već na dan Isusova prikazanja u Hramu čula proročke riječi da će joj mač boli probosti dušu. To se osobito ispunilo na Kalvariji kada je stajala pod križem svoga Sina. Tu je s njim zajedno trpjela. No, njezina je patnja bila nagrađena jer je vidjela uskrsnulog Sina. Predaja kaže da ga je prva vidjela i to pjeva u drevnoj pjesmi „Regina coeli, laetare – Kraljice neba, raduj se!“

Sveti Luka (Lk 1, 39‐47) opisuje susret Marije i Elizabete. Obje trudne žene, majke: Marija nosi Isusa, Elizabeta Ivana Krstitelja. Kako je to lijepo istaknuo sv. Luka, u u Elizabetinoj utrobi Ivan je od radosti zaigrao i tako pozdravio Gospodina. A Elizabeta pozdravlja Mariju riječima: ʺBlagoslovljena ti među ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega?“ Elizabeta je tako prva Mariju nazvala Bogorodicom, tj. Majkom Gospodinovom. I još je naziva „blaženom“, zato što je povjerovala da će joj se ispuniti što joj je Gospodin rekao.

Marijin odgovor je pohvala Bogu: „Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome spasitelju!“ Marija na svemu Bogu zahvaljuje, a nije joj udijelio laku zadaću u životu. Sve ono što ju čeka ona prihvaća. To treba biti i naš stav: i u pandemiji i u potresu, u svakoj kušnji i nevolji trebamo Bogu zahvaljivati. On će dati zdravlje, ali najvažnije je da se po svemu što nam on šalje što više njemu približimo i hvalimo ga.

Papa Franjo uputio je svoju poruku uz ovogodišnju proslavu Dana bolesnika: Jedan je učitelj vaš, a svi ste vi braća (Mt 23, 8). Odnos povjerenja u temelju skrbi za bolesne.
On kaže kako je XXIX. svjetski dan bolesnika, koji se slavi 11. veljače 2021., na spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, „milosna prigoda da se posebna pažnja posveti bolesnicima i onima koji za njih skrbe bilo u zdravstvenim ustanovama bilo u obiteljima i zajednicama. Posebno mislimo na one koji, diljem cijeloga svijeta, pate od posljedica pandemije koronavirusa. Svima, a posebno najsiromašnijima i marginaliziranima, izražavam svoju duhovnu bliskost i jamčim im brigu i ljubav Crkve.“
Papa ističe kako „bolest uvijek ima lice, i to ne samo jedno: ona ima lice svakog bolesnika i bolesnice pa i onih koji se osjećaju zapostavljenima, isključenima i žrtvama društvenih nepravdi kojima im se uskraćuju njihova temeljna prava (usp. Fratelli tutti, 22). Trenutna pandemija razotkrila je koliko su naši zdravstveni sustavi neodgovarajući, a izašli su na vidjelo i nedostatci u skrbi za bolesnike. Starije, slabe i ranjive osobe nemaju uvijek pristup zdravstvenoj skrbi i ona nije uvijek osigurana na pravičan način...U pandemiji je, istodobno, došla do izražaja predanost i velikodušnost zdravstvenog osoblja, volontera, radnika i radnica, svećenikâ, redovnikâ i redovnicâ koji su profesionalno, požrtvovno i s osjećajem odgovornosti i ljubavi prema bližnjima pomagali, liječili, tješili i služili mnogim bolesnicima i članovima njihovih obitelji. To je tiho mnoštvo muškaraca i žena koji su odlučili ne okretati glavu na drugu stranu, nego pogledati u lice i vidati rane bolesnikâ koje su doživljavali bliskima zbog zajedničke pripadnosti ljudskoj obitelji.
Ta bliskost je, naime, dragocjeni melem koji pruža podršku i utjehu bolesnicima u njihovoj patnji. Kao kršćani, tu bliskost doživljavamo kao znak ljubavi Isusa Krista, Dobrog Samarijanca, koji je sa samilošću prilazio svakom čovjeku ranjenom grijehom. Sjedinjeni s njim djelovanjem Duha Svetoga, pozvani smo biti milosrdni poput Oca i ljubiti, na poseban način, svoju slabu, nemoćnu i trpeću braću i sestre (usp. Iv 13, 34-35). Tu bliskost doživljavamo ne samo kao pojedinci, nego i kao zajednica. Naime, bratska ljubav u Kristu rađa zajednicu koja može ozdravljati, koja ne napušta nikoga, koja uključuje i prihvaća prije svega najslabije.
U vezi s tim, želim podsjetiti – kaže Papa - na važnost bratske solidarnosti koja ima svoj konkretan izraz u služenju i može poprimiti veoma razne oblike, koji su svi odreda usmjereni na pružanje potpore našem bližnjemu. »Služiti znači brinuti se za slabe u našim obiteljima, našemu društvu, našem narodu« (Homilija u Havani, 20. rujna 2015.). U tome zalaganju svaki pojedinac je kadar »ostaviti po strani svoje zahtjeve i težnje, očekivanja i svoje želje za svemoćnošću pred konkretnim pogledom najslabijih. […] U služenju se uvijek gleda bratovo lice, dodiruje njegovo tijelo, osjeća njegova blizina čak dotle da ga se u nekim slučajevima i “trpi”, te traži promicanje brata. To je razlog zbog kojeg služenje nikad nije ideološko, jer se ne služi idejama nego osobama« (ibid.).“
Na neki način je potrebno da se “sklopi pakt” između onih kojima je potrebna skrb i onih koji ih njeguju; pakt zasnovan na uzajamnom povjerenju i poštivanju, iskrenosti, raspoloživosti tako da se nadiđu sve obrambene barijere, u središte stavi bolesnikovo dostojanstvo, štiti profesionalnost zdravstvenih djelatnika i održi dobar odnosa s obiteljima bolesnikâ.
Upravo taj odnos s bolesnom osobom nalazi nepresušan izvor motivacije i snage u Kristovoj ljubavi, kao što pokazuje tisućljetno svjedočenje muškaraca i žena koji su postigli svetost u služenju bolesnicima. Iz otajstva Kristove smrti i uskrsnuća izvire ljubav koja može dati puni smisao i bolesnikovu i stanju onih koji se za njega skrbe. Potvrdu toga nalazimo više puta u evanđelju iz kojeg se zorno vidi da ozdravljenja koja je učinio Isus nikada nisu magijski čini nego su uvijek plod susreta, međuljudskog odnosa u kojem je Božji dar, koji je ponudio Isus, odgovor na vjeru onoga koji ga prihvaća, što je sažeto u riječima koje Isus često ponavlja: “vjera te tvoja spasila”.“

Povjeravamo sve, dragi ravnatelji naših bolnica, dragi zdravstveni djelatnici i svi nazočni, braćo i sestre, koji smo i sami često pacijenti, sve povjeravamo – i liječnike i bolesnike našoj Majci i Kraljici, Presvetoj Bogorodici, koju u Lurdu častimo kao Zdravlje bolesnih, da nam ona izmoli potrebno zdravlje, ali i spremnost da ponizno prihvaćamo teškoće i trpljenja u životu, da budemo zahvalni na svakoj pruženoj pomoći, da se učvrsti zajedništvo i ojača povjerenje među nama.

Biskup Ivica Petanjak, predsjednik Odbora HBK za pastoral bolesnika, istaknuo je u svojem pismu kako se ovogodišnji Dan bolesnika slavi kao ni jedan do sada, u okolnostima pandemije koja često bolesne i stare izolira te moraju nositi svoju bolest i nemoć sami. Da ne bi bili osamljeni molimo se svi za njih, molimo se i za sve liječnike i liječničko osoblje, prizivajući Božju zaštitu i pomoć da svi osjete Božju blizinu upravo kada je najteže. Jer Gospodin je s nama kao naš Ozdravitelj, a Marija naša zagovornica u svim potrebama.

Neka nas ona sve zagovara. Amen.

 

Twitter