Homilija na posveti crkve u Sunji 22.7.2020. Ispis E-mail
Četvrtak, 23 Srpanj 2020 06:09
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na posveti crkve sv. Marije Magdalene u Sunji

Sunja, 22. srpnja 2020.


(Pj 3, 1-4a; 2 Kor 5, 14-17; Iv 20, 1-2.11-18)

Dragi župniče Ivane, dragi Sunjani i župljani ove župe svete Marije Magdalene, poštovani svećenici, cijenjeni župane, štovani župane, načelniče općine, dragi graditelji, obnovitelji i darivatelji za obnovu ove crkve, draga braćo i sestre!

Radostan je danas dan, dan posvete crkve svete Marije Magdalene u Sunji, koja se dugo obnavljala, već poslije Domovinskog rata za pokojnog župnika Josipa Kovača, zatim za vrijeme prijašnjeg župnika Bože Pinjuha i sada za Tvoje vrijeme, dragi župniče Ivane. To samo znači kako je teško stradala u ratu, kako je bila cilj razorne mržnje onih koji su htjeli zatrti svaki spomen na našu hrvatsku i katoličku prisutnost u Sunji i u drugim brojnim župama naše Biskupije i Domovine, te koliko je mnogo ljubavi, rada, molitve i darova – a također i vremena – bilo potrebno da se crkva temeljito i ovako lijepo obnovi.

To nas ispunja radošću jer ako mržnja može rušiti, ljubav koja je jača može graditi i obnavljati. Mi time ne pokazujemo niti naš prkos, niti našu nadmoć nad neprijateljima, nego samo svoju ljubav prema Bogu, Crkvi i našem narodu koji je već od 7. stoljeća došao ovamo i odlučio ovdje živjeti. I ne može uspjeti nikakva politika niti nasilje, nikakvi ratovi ni razaranje u naumu da izbrišu tu činjenicu: da je to naša zemlja, da je to domovina hrvatskih katolika. Za tu su slobodu ispovijedanja katoličke vjere naši stari umirali dok su ovu svetu grudu branili od  Turaka, pa potom od komunista da bi sada dali velike žrtve i obranili ju i od agresora Srba. Mi nikoga ne mrzimo niti to smijemo, mi opraštamo i u Kristovu duhu sve ljude, pa i neprijatelje grlimo, ali volimo i čuvamo ono što su naše svetinje i ne damo nikome da nam dira što najviše volimo.

Nekada su crkve, kao i bolnice i škole, bila mjesta koja su u ratovima služila kao utočište za civile i neprijatelji ih nisu dirali. To je bio znak nekog tada još viteškog ratovanja koji je poštivao neka humanitarna pravila. Ratovi u XX. stoljeću napustili su međutim taj civilizacijski doseg i mržnja, koja je vodila neprijatelje, željela je baš prvo razoriti naše svetinje, od kojih su crkve bile prve na meti. Ali crkve i kad su srušene žive u našim srcima, i ne može ih ništa uništiti dok mi postojimo, dok u nama živo srce bije.

Zato velika hvala župniku i njegovim suradnicima, svim darivateljima i izvođačima, svim župljanima koji su se svatko na svoj način uključili u ovu veliku obnovu te doveli do sjaja ove crkve kojim je ona zasjala. Sada kad ju posvetimo ona će biti Bogu darovana i bit će još sjajnija, jer vanjski sjaj samo treba odražavati onaj nutarnji naš stav ljubavi koju smo uložili i ulažemo u obnovu i održavanje naših crkvi.

Danas ovaj čin posvete izvršavamo na blagdan zaštitnice ove crkve i župe, svete Marije Magdalene.

Sveta Marija Magdalena velika je žena, vjernica, dapače učenica Isusova – toliko da ju je ovaj papa, papa Franjo nazvao i apostolicom… Doista, čuli smo u evanđelju da je ona prva vidjela uskrsnuloga Gospodina. Baš njoj dao je Gospodin tu čast, tu povlasticu i tu sreću da je od žene, koja je bila slomljena tugom i plačem, doživjela neizrecivu radost doživjevši susret sa živim Gospodinom koji je uskrsnuo!

O njoj govore i ostala pročitana biblijska čitanja. Ali i o nama. Jer sveci nisu samo zato stavljeni pred naše oči da im se divimo, nego i da ih nasljedujemo.

Tako Pjesma nad pjesmama (Pj 3,1-4a) pjeva o ljubavi zaručnice prema zaručniku, koga posvuda traži i tužna je dok ga ne nađe. Ovaj starozavjetni spis sigurno je ljubavna pjesma, mnogi misle da ga je ispjevao kralj Salomon misleći pri tom na ljubav prema kraljici iz Sabe koju je volio. Ali ta se knjiga našla u Bibliji zato što ona predstavlja nešto puno više i dublje. Tu je opisana čežnja, traženje i ljubav duše prema Bogu svome Stvoritelju. Tako se može s pravom reći i da je to pjesma o svetoj Mariji Magdaleni. Ona je sigurno gajila veliku ljubav prema Gospodinu Isusu. O tome svjedoče sva četiri evanđelja. Sveti Luka izričito veli da je Isus iz Marije Magdalene „izagnao sedam đavola“ (Lk 8,2). To nije protumačeno ali sigurno znači da je prije susreta s Isusom bila izgubljena i patila, da ju je mučio sotona i to u velikoj mjeri. Premda se ne kaže u čemu je to bilo, mnogi su kroz povijest pripisivali tu rečenicu svetoga Luke o Magdaleni kao naznaku da je bila grješnica, i to velika grješnica. A možda je bila samo jako bolesna. No, bilo kako bilo, ona je spašena kada je susrela Gospodina Isusa. I zato mu je bila neizmjerno zahvalna i više ga nije napuštala. Zajedno s drugim ženama, koje su služile apostolima od svojih dobara, kako veli sv. Luka (Lk 8,3), ona je ostala uz Isusa i kad je bio mučen i pribijen na križ.

O tome svjedoče evanđelisti: kad su se dakle apostoli – svi osim sv. Ivana – razbježali, na Kalvariji pod križem Isusovim ostala je majka Isusova Marija, te nekoliko žena od kojih je prva bila Marija Magdalena – tako pišu i Matej i Marko (Mt 27,56; Mk 15,40). Ona je bila i kod Isusova ukopa (Mt 27,61; Mk 15,47), kao i prva na grobu Isusovom „u osvit prvoga dana u tjednu“, tj. u nedjelju, kako navode sva trojica sinoptičkih evanđelista (Mt 8,1; Mk 16,1; Lk 24,10).

Evanđelist Ivan (Iv 20, 1-2.11-18) pak opisuje možemo reći najljepše svetu Mariju Magdalenu. I to je izvještaj o nazočnosti Marije Magdalene pod križem Isusovim (Iv 19,25), i kod posjeta Isusovom grobu „prvog dana u tjednu rano ujutro, još za mraka“ (Iv 20,1). Magdalenino traženje Isusa koji je umro, njezine suze i njezina tiha prisutnost na njegovu grobu svjedoče o velikoj ljubavi ove divne svetice. I njezina se čežnja ostvarila. Kao zaručnica u Pjesmi nad pjesmama tako i u Ivanovom evanđelju, ona ima tu sreću da joj se žalost okrenula u radost, da je dočekala i vidjela živog svoga Učitelja. „Rabbuni! - Učitelju“, rekla mu je, samo nakon što joj je on izgovorio ime „Marija!“ Gospodin sve nas poznaje po imenu, i zove nas. Čujemo li i mi njegov glas, kao današnja svetica? U buci mnogih glasova, u vlastitoj tjeskobi, žalosti, razočarenjima, u klonulosti i nemoći, čujemo li da nas on zove po imenu, da nas poznaje i voli?
„Rabbuni!“, recimo i mi danas našem Gospodinu, Isusu, Učitelju koji nas zove i koji je živ s nama, da nas oslobodi svih zloduha, svih nevolja, grijeha i bolesti, da nam otvori putove radosti i spasenja, da nas usliši u našim traženjima i privede u svoju slavu.

Lijepo je danas biti ovdje, u crkvi svete Marije Magdalene, dragi prijatelji! Crkva blješti i sja u svojoj raskošnoj ljepoti, a još više sja ona koja je u naslovu ove crkve i župe – sv. Marija Magdalena. Najviše dakako sja sam Gospodin Isus koji je ovdje s nama jednako kao i na dan svoga uskrsnuća kada se pokazao svetoj Mariji Magdaleni a onda i apostolima. Zašto je papa Franjo nazvao Magdalenu apostolicom? Jer apostol znači poslanik, onaj koji je poslan. A sam Gospodin Isus rekao je Mariji Magdaleni: „Idi mojoj braći i javi im: Uzlazim Ocu svomu i Ocu vašemu, Bogu svomu i Bogu vašemu!“ (Iv 20,17). Marija Magdalena bila je poslana. I mi smo poslani. Šalje nas sve sam Gospodin: da govorimo o današnjem danu svima, da prenosimo radost ove svečanosti, da ponajviše svjedočimo da je i danas s nama živi proslavljen Gospodin Isus, naš vođa i Učitelj.

I mi možemo sa svetim Pavlom reći: „Braćo: Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo… jedan za sve umrije, svi dakle umriješe; i za sve umrije da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu.“ (2 Kor 5, 14-17)

Smrt i život – u istoj rečenici! Kako je to moguće, pitamo se? Odgovor je: „ljubav Kristova“! Nju je osjetila sveta Marija Magdalena, nju možemo i mi danas, draga braćo i sestre, osjetiti i reći: „Dakle, je li tko u Kristu, nov je stvor. Staro uminu, novo, gle, nasta! (ib.)

Povjerujmo Gospodinu, kao što je to vjerovala sveta Marija Magdalena! Moguće je iz ruševina podići prelijepu crkvu! Moguće je iz grješnosti doći do svetosti! Moguće se iz tuge i nemoći uzdići u radost i sreću, iz staroga u novi život, život svetosti, život milosti, život ljubavi, radosti i mira. Neka nam u tome pomogne sv. Marija Magdalena. Amen.

 

Twitter