Homilija na Stepinčevo u Kutinskoj Slatini 9.2.2020. Ispis E-mail
Nedjelja, 09 Veljača 2020 17:39
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Stepinčevo

Kutinska Slatina, 9. veljače 2020.

 

Draga braćo i sestre,

Jučer u zagrebačkom HNK prikazan je film “Stepinac: Kardinal i njegova savjest”, dokumentarac Višnje Starešine, u kojem je među ostalima iznesena i istinita priča o djevojčici Renati Bauer koju je nadbiskup Stepinac spasio. Ona je bila Židovka i spašena je tako što su ju uzele sestre na Vrhovcu u Zagrebu u svoj samostan te ju dale u bolnicu Sestara milosrdnica u Vinogradskoj. Gotovo nevjerojatno ali istinito. Ni sama Renata, koja se kasnije prozvala Carmela, nije mnogo pričala o tom razdoblju u svom životu dok se nije u jednom istraživanju to otkrilo.

Ali takvih sudbina i istinitih priča zaista je mnogo.

I druga djeca, danas već stari ljudi od kojih su mnogi i umrli, posvjedočili su o kard. Stepincu da ih je spasio. Među njima je i dr. Esther Gitman, koja je rođena u Sarajevu 1939., te je s majkom kao malo dijete izbjegla u Dalmaciju, u talijansku zonu. Bila je već izdana naredba da se Židovi iz talijanske zone trebaju vratiti u njemačku zonu NDH, no intervenirao je bl. Alojzije koji je preko Svete Stolice tražio da se to ne učini jer im je život u opasnosti. Tako je spašena i mala Esther te dospjela preko Italije u Ameriku. Ona je napisala i doktorsku disertaciju o spašavanju Židova u NDH te posvjedočila: „Stepinac je model, uzor humanosti i ljubavi prema čovjeku bez obzira kojoj on vjeri ili rasi pripada. Njegove misli i ideje su bile pozitivne i uvjerena sam da će i nakon moje knjige mnogi spoznati koliko je Stepinac dobroga učinio za židovski i hrvatski narod.“ (BAS, 139)

Već na početku rata, a prije negoli je ratni vihor došao k nama, nadbiskup Stepinac je 31. prosinca 1938. osnovao Akciju (Komitet) za pripomoć izbjeglicama iz Njemačke, a to su bili najviše Židovi. Zbog tog pomaganja židovskim izbjeglicama Luis Breier, predsjednik američkih Židova i ravnatelj Američkog židovskog odbora, napisao je o nadbiskupu Stepincu 13. listopada 1946. ovo: „Ovaj veliki čovjek Crkve bio je optužen da je bio suradnik nacista. Mi Židovi to poričemo. Mi znamo iz njegove prošlosti, počevši od godine 1934. pa dalje da je bio istinski prijatelj Židovima, koji su u ona vremena stenjali pod Hitlerovim progonima i progonima njegovih slugana. On je bio jedan od rijetkih ljudi u Europi koji su se digli protiv nacističke tiranije, u doba kada je to bilo opasno… Iza Nj. Svetosti pape Pija XII., nadbiskup Stepinac bio je najbolji zastupnik progonjenih Židova u Europi.“ (BAS, 30)

Dr. Amiel Shomrony, tajnik zagrebačkog glavnog židovskog rabina Miroslava Šalom Freibergera, napisao je: „Nadbiskup Stepinac spasio je 10% židovskog pučanstva u Zagrebu. Ja sam podržavajući vezu između Židovske bogoštovne općine u Zagrebu i nadbiskupa Stepinca, svjedok da je on svakog mjeseca davao nadrabinu velike svote novaca za siromašne Židove; održao je prosvjedni govor protiv rušenja židovske sinagoge u Praškoj ulici u Zagrebu; nije čekao poziv za pomoć nego je samoinicijativno već 1938. osnovao Odbor za pomoć Židovima i nastavio je s tim radom nakon uspostave NDH i nakon poglavnikove zapovijedi, prijetnje da će se svaka intervencija u tom smislu smatrati sabotažom.“ (BAS, 135) A kad je započeo sramotni proces protiv Nadbiskupa g. Shomrony je bio u Izraelu i želio je doći i svjedočiti u korist optuženog Nadbiskupa, ali mu je bilo dojavljeno da mu se to neće dopustiti.

Mihael Montiljo, višegodišnji predsjednik Židovske vjerske zajednice Beth Israel u Zagrebu, dao je 1995. izjavu o bl. Alojziju: „Stepinac je najsvetija ličnost u Katoličkoj crkvi u Hrvata… On je reagirao kako može samo najpošteniji čovjek, kada su uveli žute vrpce kao obavezne znakove za Židove i posebno kada je srušena sinagoga u Zagrebu. Stepinac je reagirao vrlo oštro, osudivši u svojoj propovijedi u katedrali ustaške čelnike… Posebne zasluge pripadaju mu zbog spašavanja 55 starih Židova u staračkom domu Zaklade Lavoslav Schwarz jer je osobno organizirao njihovo prebacivanje na crkveno imanje u Brezovici, i tako ih spasio od sigurne smrti. Isto tako je spasio stotine Židova iz mješovitih brakova… Optužbe protiv Stepinca besmisleni su produkt velikosrpske propagande.“ (BAS, 137)

Poznato je kako je upravo nadbiskup Alojzije bio pomoćnik u zbrinjavanju i smještaju židovske djece iz Poljske u Hrvatskoj, najprije u Crikvenici a potom u Malinskoj na otoku Krku. Radilo se o dječjem domu u kojem su se početkom rata naselili poljski izbjeglice, najviše majke s djecom. Voditeljica doma dr. Marija Kujawska više je puta pismeno zahvaljivala Nadbiskupu za „neumornu dobrotu, koju nam Vaša preuzvišenost uvijek nanovo iskazuje“ (BAS, 99). Naime bl. Alojzije je više puta slao za njih novac da bi im se pomoglo. Pri odlasku iz Crikvenice u Malinsku dr. Kujawska je napisala Nadbiskupu ove riječi: „Ne želim napustiti Crikvenicu, a da nisam još jednom od sveg srca zahvalila Vašoj Preuzvišenosti u ime majki i djece za istinsku očinsku milost i spremnost za pomoć, koju smo u svakoj našoj teškoći primili od Vaše Preuzvišenosti. Da je unatoč teškoj sudbini naš život ovdje bio podnošljiv, u velikoj mjeri zasluga je Vaše Eminencije. Za to ćemo uvijek biti zahvalni.“ (ib., 102)

Zbog svojeg zalaganja za Židove i Srbe nadbiskup Stepinac nije bio prihvaćen od vlasti NDH, dapače, oni su ga prezirali, a poznato je da su mu ne samo prijetili nego čak i planirali ubiti ga. Pa ipak on je ostao sjajno svjetlo, svjedok prave kršćanske ljubavi prema čovjeku, prema svakoj osobi jer je vjerovao da je svaki čovjek dijete Božje. Poznate su njegove propovijedi, posebno na blagdan Krista Kralja, u zagrebačkoj katedrali – na poseban način 1942. i 1943., ali i njegovi govori akademskoj katoličkoj mladeži već prije 1941., u kojima je bl. Alojzije Stepinac nedvosmisleno i hrabro osudio rasizam, zalažući se za dostojanstvo svakog čovjeka: „Što da sudimo dakle o onima pojedincima, koji dižu glave, kao da ne postoji  više Bog na zemlji niti imade više mjesta zakonu Evanđelja? Zato je Katolička Crkva uvijek osuđivala, a i danas osuđuje svaku nepravdu i nasilje, koje se počinja u ime klasnih, rasnih ili  narodnosnih teorija.”  (25. listopada 1942.)

Već dana 26. listopada 1941. godine Stepinac je rekao: “Na jednu bih vas stvar želio danas napose upozorit ako želite biti pravi podanici Krista Kralja, a to je ljubav prema bližnjemu, ljubav prema čovjeku bez razlike kako se zvao. Pogibelj  je da i oni, koji se diče katoličkim imenom, da ne rečem čak i duhovnim pozivom, postanu žrtve strasti i mržnje i zaborave na zakon, koji je najljepša karakteristika kršćanstva—zakon ljubavi.“

Braćo i sestre, i čitanja V. Nedjelje kroz godinu /A: Iz 58, 7-10; 1Kor 2, 1-5; Mt 5, 13-16/ govore nam upravo o tim kršćanskim vrijednostima ljubavi prema bližnjemu kojima se vodio naš sveti Blaženik.

Tako u Čitanju Knjige proroka Izaije (Iz 58, 7-10) Gospodin poziva sve nas, svoje učenike: »Podijeli kruh svoj s gladnima, uvedi pod krov svoj beskućnike, odjeni onog koga vidiš gola i ne krij se od onog tko je tvoje krvi….dadeš li kruha gladnome, nasitiš li potlačenog,.« Doista, blaženi Alojzije je upravo to činio kad je u predratno i ratno doba pomagao izbjeglicama, davao hranu gladnima i novac za uzdržavanje židovskoj djeci i odraslima, spašavao od smrti i progona tolike Židove, da se s pravom i za njega mogu primijeniti riječi proroka Izaije: „tvoja će svjetlost zasjati u tmini i tama će tvoja kao podne postati“! Njegova svijetlost doista svijetli i danas jer – kako nam reče sv. Papa Ivan Pavao II. – on je postao kompas katolicima u Hrvatskoj. Njega i njegov primjer trebamo i mi slijediti.

U Pavlovoj pak Prvoj poslanici Korinćanima (1Kor 2, 1-5) sveti Pavao pripovijeda da Korinćanima nije govorio iz neke svoje mudrosti nego je naviještao „Isusa Krista, i to raspetoga. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim riječima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj, nego na snazi Božjoj. “ Zaista, svima nama koji naviještamo Gospodina i njegovo kraljevstvo temelj nisu ljudske riječi nego Božja milost i Božja snaga. Tako se proslavlja po nama Gospodin, ne mi. Nama ne pripada nikakva hvala jer smo „sluge beskorisne“, te možemo reći – sa sv. Ivanom Krstiteljem – da On, Gospodin, treba rasti a mi se trebamo umanjivati. Poniznost bijaše divna značajka karaktera bl. Alojzija. On nije tražio ništa, ni službu biskupa pa ipak, kad ju je primio, vršio ju je na način služenja. Njegovo je geslo kao mladomisnika bilo: „Bože, sačuvaj da bih se ičim ponosio osim križem Gospodina našeg Isusa Krista!“ (Gal 6,14) I najviše svojim životom i prihvaćanjem žrtve za druge on je posvjedočio te riječi.

U evanđelju po Mateju (Mt 5, 13-16) Isus poručuje svima nama, svojim učenicima: »Vi ste sol zemlje. Vi ste svjetlost svijeta.“ No, dodaje kako je zbog te uzvišene zadaće koju je dao svojim učenicima potrebna i njihova velika odgovornost. Jer „ako sol obljutavi, čime će se ona osoliti? Nije više ni za što nego da se baci van i da ljudi po njoj gaze.« Toga je naš Blaženik bio svjestan. Možemo zato slobodno reći da je bl. Alojzije Stepinac taj „grad na gori čija svjetlost svijetli pred ljudima da vide /njegova/ dobra djela i slave Oca koji je na nebesima

Svjetlost je sam Gospodin koji je i rekao: „Ja sam svjetlost svijeta“ (Iv 8,12). Premda on kaže i za nas da smo svjetlo, mi smo zapravo samo svjetiljke, poput mjeseca koji je svjetlilo ali nije izvor svjetla, koje trebaju nositi – u svojim glinenim posudama – to divno svjetlo, Krista Gospodina svima da on obasja sve duše i bude svima dostupan i vidljiv.

Molimo zagovor svetog našeg blaženika Alojzija, biskupa i mučenika, da poput njega i mi znamo prepoznati potrebe svoje braće i pomagati svima, bez obzira na narodnost, vjeru i rasu, da u ljudima koji trpe prepoznajemo svoju braću i sestre i priskočimo im u pomoć uvijek kada i kako možemo. Jer to je ta Božja svjetlost koju moramo poput njega širiti svijetom, bez obzira na tamu, zlo i đavla koji širi svoju mržnju i nemir, mi smo pozvani širiti ljubav i mir.

Bog neka nas sve blagoslovi i blaženi Alojzije nadahnjuje i čuva. Amen.

 

Twitter