Homilija na hodočašću u Mariju Bistricu 2019. Ispis E-mail
Subota, 17 Kolovoz 2019 16:38
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na 10. hodočašću Sisačke biskupije

Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke, 17. kolovoza 2019.

/Zbirka misa BDM br. 32/

 

Draga braćo svećenici, đakoni, časne sestre, bogoslovi, sjemeništarci, dragi hodočasnici Sisačke biskupije, dragi vjernici!

Svima vama zahvaljujem, draga braćo i sestre, na dolasku u ovo nacionalno marijansko svetište, a posebno svećenicima, župnicima i kapelanima koji su organizirali ovo hodočašće po našim župama i zajednicama. Ovo je 10. hodočašće Sisačke biskupije u Mariju Bistricu, dakle naš mali jubilej.

Ove godine mi ovim hodočašćem u Mariju Bistricu započinjemo proslavu 10. godišnjice naše Sisačke biskupije. Stoga sam odlučio da ovu godinu ne posvećujemo nikojoj posebnoj temi, nego je naprosto nazovemo Godinu Biskupije. U toj ćemo godini imati priliku Bogu zahvaliti za dar biskupije, utvrditi ono što već imamo ali se i još bolje međusobno nastojati organizirati u svim našim djelatnostima koje imamo kao Crkva, kao biskupija.

Sama proslava 10. godišnjice bit će na dan ponovne uspostave Sisačke biskupije, koja je bila 5. prosinca 2009. Taj dan bismo željeli predstaviti knjigu „Šematizam Sisačke biskupije“, na kojem radi već više od godinu dana tim koji sam ustanovio, a pod vodstvom generalnog vikara mons. Marka Cvitkušića. U to su uključeni i drugi suradnici, kojima zahvaljujem. To će, nadam se, biti naša iskaznica, zatečeno stanje naših institucija, naših župa, župnih crkava i kapela, naših svećenika, redovnika i redovnica, naših vjeroučitelja… Svi ti podaci ostat će za povijest: kako je izgledala naša Sisačka biskupija 2019. godine.

Sigurno da trebamo razmišljati o ulozi biskupa, koje su njegove odgovornosti i dužnosti, da bismo bolje svi surađivali. Također tu su naši svećenici, župnici, župni vikari, đakoni. Da bismo svi dobro surađivali, potrebno je da se usuglasimo, da budemo usklađeni, u harmoniji.

Poseban bih naglasak htio staviti na naše župe. Treba više govoriti o značenju župnih zajednica, o njihovoj zadaći u evangelizaciji. Na čelu svake župe je župnik ili upravitelj župe, dijecezanski ili redovnički svećenik, koji po dekretu biskupa ima svu ovlast: posvećivanja, propovijedanja i upravljanja - posvećivanja Božjeg naroda, tj. podjele svetih sakramenata; evangelizacije i katehizacije, tj. naviještanja Evanđelja; također okupljanja zajednice, tj. vodstvo u pastoralnom djelovanju. Pri tom je važna suradnja u dva smjera: s biskupom, pod čijim vodstvom se odvija sva sakramentalna, evangelizacijska i pastoralna djelatnost u Biskupiji, i s vjernicima koji nisu samo primatelji svećeničkih usluga nego i suradnici u različitim aktivnostima u župi.

Tako ćemo posebnu pozornost staviti na naša Župna pastoralna vijeća, kao i na Župna ekonomska vijeća, koja mora imati svaka župa. Ako nema ili im je mandat prošao, treba ih ustanoviti odnosno obnoviti mandat. U pastoralnom vijeću neka budu vjernici, predstavnici svih dijelova župe i svih aktivnosti, tako da zajedno sa župnikom mogu surađivati u svim pothvatima i aktivnostima koje se organiziraju u župi i biskupiji.

Jedna od veoma važnih aktivnosti je karitativna djelatnost koja mora postojati u svakoj župi. Znam da se to i događa, posebno u adventskom i korizmenom vremenu kada vjernici prikupljaju darove kojima će obradovati svoje potrebnije članove župne zajednice. No, potrebno je to i formalno organizirati tako da svaka župa ima Župni Caritas. Na njegovom čelu treba biti vjernik laik, kao predsjednik, koji se s ostalim članovima, i dakako pod vodstvom župnika, brine za pomaganje u župi onima kojima je to potrebno. Ponekad to nisu samo prigodni darovi za Božić i Uskrs, nego treba priskočiti u pomoć i u drugim prigodama. Sada je recimo pred vratima početak školske godine. Župni   Caritas bi trebao znati za one obitelji koje ne mogu same priskrbiti sve što je djeci potrebno u školi te poduzeti akcije da se pomogne bilo u školskom priboru, bilo u knjigama, bilo u odjeći, obući…

Biskupijski Caritas koji veoma dobro radi i pomaže velikom broju potrebnih ljudi, treba biti koordinator rada župnih Caritasa.

Do kraja ove građanske godine trebamo u svim župama imati ŽPV, ŽEV i ŽC da bismo u 2020. godini, do ljeta, mogli osnovati i Biskupijsko pastoralno vijeće, koje bi činili predstavnici čitave Biskupije. To bi bio još jedan znak povezanosti i zajedničke brige za sve naše vjernike, uvažavajući posebnosti svakog kraja i župe. Tu bismo mogli raspravljati o svim pitanjima koja se susreću u našem crkvenom životu, po našim župama, a od zajedničkog su interesa za sve vjernike. Na primjer, očekujemo od Zagrebačke nadbiskupije, koja je održala Drugu biskupijsku sinodu, da objavi dokument zaključaka pa bismo to mogli i mi razmatrati, pogotovo što su i naše župe sudjelovale u početku tog procesa održavajući skupove vjernika i šaljući svoje prijedloge za sinodu u Zagreb. Tako bismo mogli razgovarati o odnosima biskupa – župnika – vjernika, i u tolikim drugim pitanjima pojasniti prava biskupa, svećenika i vjernika. Također su zanimljiva i svima nama važna pitanja organiziranja slavlja sakramenata. U to spada i briga i molitva za duhovna zvanja, ali i slavlja ređenja naših mladomisnika. U tu svrhu imamo Povjerenstvo za pastoral duhovnih zvanja, na čemu zahvaljujem našem povjereniku, a sve vas, draga braćo i sestre, potičem na molitvu za nas svećenike, u sva tri stupnja – đakone, prezbitere i biskupa - te za nova svećenička i redovnička zvanja. Također je važna naša briga za misije i misionare, molitva i pomaganje onima koji su na prvoj crti naviještanja Evanđelja po čitavom svijetu. I na toj brizi zahvaljujem našem ravnatelju za misije.

Ne bismo smjeli zaboraviti ni Ured za kulturu, Ured za promicanje socijalnog nauka Crkve, kao ni Zakladu fra Bonifacija Ivana Pavletića za stipendiranje studenata iz naše Biskupije te Zakladu kardinala Franje Kuharića za naše brojne obitelji. Imamo dakako i Ured za odnos s javnošću, Dijecezanski muzej, Obiteljsko savjetovalište, povjerenstvo za ekumenizam i dijalog, Pastoral osoba posvećenog života, povjerenstvo za pastoral Roma, Pastoral branitelja, Povjerenstvo za hrvatski martirologij, Pastoral crkvenih pokreta, zajednica i udruga, Pastoral osoba s invaliditetom, Pastoral zatvorenika, Povjerenstvo za crkvenu glazbu, Pastoral vatrogasaca, Pastoral lovaca i ribolovaca…

Premda ne mogu o svemu tome više reći, barem želim nabrojiti naše djelatnosti da vidimo što sve dobra već imamo, ali i da vas, braćo i sestre, potaknem da budemo još bolji u svim tim djelatnostima. Recimo trenutno naša Sisačka biskupija ima 15 bogoslova, jednog đakona pred svećeničko ređenje, 7 sjemeništaraca, te više redovničkih pripravnica i pripravnika.

Velik je problem u našoj Biskupiji val iseljavanja koji je pogodio zadnjih godina čitavu Domovinu, a posebno naše krajeve Banovine, Posavine, Pokuplja i Pounja. Mi u Crkvi dakako ne možemo otvarati nova radna mjesta niti utjecati da država smanji poreze a poveća plaće, ali se možemo brinuti posebno za naše obitelji. U tu svrhu imamo i Povjerenstvo za pastoral braka i obitelji. Sve više je mladih brakova koji se raspadaju. Stoga treba poboljšati pripravu za brak, poučiti mladence da je to važan životni korak koji se ne može učiniti bez potrebnih uvjeta koje ne smijemo izostaviti ako želimo da katolički brak bude ono što je Isus za njega rekao: Što Bog združi čovjek da ne rastavlja!

Odnos prema djeci, pitanje je našeg opstanka. Sve manje rođenih, a sve više umrlih, nije problem samo u Sisačkoj biskupiji, nego na žalosti i u čitavoj Domovini ali i u Europi. Kao da današnje obitelji sve manje vole djecu, kao da žele živjeti samo za sebe i svoju komociju, nisu spremne na žrtvu. Potičem stoga sve obitelji koje mogu imati djecu da se ne boje prihvaćati brojno potomstvo jer djeca su blagoslov, i za roditelje, i širu obitelj, za župu, za biskupiju i za čitavu Domovinu. Širimo ozračje radosti zbog brojne djece, veselimo se djeci, podupirimo rađanje i kršćanski odgoj djece! Kako su lijepa krštenja petog i brojnijeg djeteta u obitelji!

Otvorili smo biskupijski dječji vrtić Sv. Marije Magdalene u Selima, ali bilo bi dobro kada bi svaki dekanat imao barem jedan katolički dječji vrtić. Bilo bi lijepo, i ja o tome sanjam, kada bismo mogli otvoriti i koju katoličku osnovnu školu… što nam je za sada nemoguće, zbog materijalnih razloga – jer još moramo graditi u Domovinskom ratu od srpskih agresora porušene župne crkve (u M. Solini i Hrv. Kostajnici), pa čak i u Drugom svjetskom ratu srušenu crkvu u Zrinu – potičem posebno naše drage vjeroučitelje i vjeroučiteljice, kojih imamo hvala Bogu lijepi broj, da pod vodstvom č. sestre predstojnice Katehetskog ureda nastave svoje vrijedno poslanje, ne samo predavati vjeronauk u osnovnim i srednjim školama, te kao odgojitelji/ce u vjeri u dječjim vrtićima, nego svojim životom svjedočiti o ljepoti kršćanskog života te surađivati što više sa svećenicima da bi se djeci i mladima dalo dobre temelje za budući život. Moram pohvaliti Katehetski ured na velikom zalaganju i uspješnoj koordinaciji svih djelatnosti naših vjeroučitelja. Oni su naše veliko bogatstvo.

Morat ćemo se posvetiti i starijima. Njih imamo sve više, a mladih sve manje. Mogli bismo stoga njima posvetiti sljedeću pastoralnu godinu poslije Godine Biskupije, no stariji i bolesni trebaju bez obzira na to biti  neprestana briga sviju nas. Bilo bi dobro kada bismo mogli otvoriti i koji katolički dom za starije osobe. Radost mi je reći da su u Kutini braća Družbe Sinova Bezgrješne otvorili Ivanovu kuću te se pripremaju podići Centar za osobe oboljele od demencije, posebno od Alzheimerove bolesti.

Također bih u ovoj Godini Biskupije najavio i hodočašće u Rim 2020., kao zahvalu za 10 godina naše biskupije. Do sada smo kao Biskupija hodočastili u Svetu zemlju, u Fatimu, u Rim, u Međugorje; sudjelovali smo na susretima hrvatske katoličke mladeži u Zadru, Sisku, Dubrovniku i Vukovaru, a 2020. u svibnju sudjelovat ćemo na SHKM u Zagrebu. Održali smo svoj prvi Mladifest. Zahvaljujem svima koji su se u to uključili, posebno Marijinoj legiji. Hodočašća su potrebna jer pokazuju lice Crkve na putu, Crkve hodočasnice na zemaljskom putovanju. Bili smo tako s mladima više puta u Taize-u, a s obiteljima smo sudjelovali i na susretima hrvatskih katoličkih obitelji na Trsatu i u Splitu odnosno Solinu.

Gospodin nam po svojoj Riječi danas poručuje kako je Marija naša Majka i Učiteljica.

U prvom čitanju iz Knjige Mudrih izreka (Izr 8) kao da nam govori sam Gospodin po Mariji: „Ja ljubim one koji mene ljube i nalaze me koji me traže… Blago čovjeku koji me sluša i bdi na mojim vratima svaki dan… Jer tko nalazi mene, nalazi život i stječe milost od Gospodina.“ Kad se govori u Starom zavjetu o Mudrosti, to se odnosi u prvom redu na vječni Logos, Sina Božjega koji je upravo po Bl. Djevici Mariji postao Sin čovječji. Zapravo svaki čovjek traži Boga. O tome sam prije dva tjedna puno toga čuo od mladih iz čitavoga svijeta u Međugorju, na 30. festivalu mladih, Mladifestu. Mnogi su svjedočili svoja lutanja, ali i kako su našli smisao života u Bogu, po Mariji, u svetoj ispovijedi, u svetoj misi, te kako su snagom koju su u Bogu pronašli promijenili svoj život. Doista, tko nalazi Isusa, nalazi život. A Isus nam je dan po Mariji. Stoga nam je Marija tako važno, premda se ona – nakon što nas dovede do Isusa – izgubi, postane manje vidljiva jer je skromna i ponizna. Ali mi ju ne smijemo zaboraviti, da joj se zahvalimo i s njome idemo dalje putem Kristovim.

U evanđelju (Lk 12,46-50) Gospodin svojom majkom, braćom i sestrama naziva one koji vrši volju Božju: „Evo, majke moje i braće moje! Doista, tko god vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.“ Kao da Gospodin svoju majku stavlja u niži položaj, on ju izjednačava sa svakim svojim učenikom, no – kako dobro uči sv. papa Ivan Pavao II. – ne ponižava Isus Mariju, nego ju uzdiže jer nema većeg dostojanstva niti časti od toga: biti brat ili sestra ili majka Gospodina Isusa. A Marija kao Majka Isusova je s jedne strane učenica Kristova i s druge strane, ujedno učiteljica nama, ostalim učenicima Kristovim. Učiteljica je upravo po tome što neprestano sluša i vrši volju Božju.

Evo, zahvalni Bogu i jedni drugima za postojanje i djelovanje naše Sisačke biskupije pođimo u ovu novu pastoralnu godinu moleći BD Mariju za zagovor i zaštitu u svim našim nastojanjima da pronesemo Radosnu vijest svim ljudima i prostorima naše Biskupije, da navijestimo Gospodina koji je blizu svakom stvorenju, da s Marijom nosimo strpljivo i svoj križ idući za Isusom te se sve više ispunjamo snagom Duha Svetoga. Amen.

 

Twitter