Homilja na misi za sve poginule za Hrvatsku 12.3.2016. Ispis E-mail
Subota, 12 Ožujak 2016 20:37
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na misi za sve poginule za Hrvatsku

Sisačka katedrala, 12. ožujka 2016.

Poštovani članovi Hrvatskog žrtvoslovnog društva, na čelu s predsjednikom prof. dr. Zvonimirom Šeparovićem, poštovani članovi Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, draga braćo i sestre,

Danas smo se okupili na ovu svetu misu u našoj sisačkoj katedrali prije negoli će se predstaviti zbornik radova Šestog hrvatskog žrtvoslovnog kongresa, koji je održan od 14.-16.lipnja 2013. godine u Zagrebu i u Sisku. Zbornik nosi naslov „Vrijeme žrtve“. Željeli smo da se prije tog društvenog događaja kao vjernici pomolimo u crkvi za sve poginule za Hrvatsku tijekom njezine duge i teške povijesti, a napose za poginule u Domovinskom ratu, u Drugom svjetskom ratu i poraću, zatim za vrijeme turskih osvajanja i svih drugih stradanja koje su naši hrvatski ljudi trpjeli u obrani svoje domovine. Mogli bismo se spomenuti i naših slavnih Zrinskih budući da je ove godine 450.obljetnica od junačke obrane Sigeta, u kojoj je poginuo velik sin ovog kraja, Nikola Šubić Zrinski zvan Sigetski, koji je rođen u Zrinu 1508.godine.

Molimo Svevišnjega za duše svih poginulih u svim ratovima i progonima u čitavoj Lijepoj našoj domovini Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, na prostorima u kojima od stoljeća 7.žive Hrvati i brane se od neprestanih napada zavojevača, uglavnom s Istoka.

U Domovinskom ratu, koji nam je najsvetiji i u kojem je stvorena moderna Hrvatska, na ovim smo prostorima obranili prodor srpskih osvajača. Pola ove biskupije bilo je terra combusta – spaljena zemlja jer je to bio totalni rat u kojem je agresor želio zbrisati s lica zemlje sve spomene na prisutnost Hrvata, tako da je rušio i palio sve hrvatsko! No, nakon četiri godine progonstva i teških muka, naša je tek stasala Hrvatska vojska koju su činili junaci, mladići i djevojke, muževi i žene ovog kraja, oslobodila svoj okupirani teritorij i tako se narod ponovno vratio i počela je obnova koja još uvijek traje. Prošle sam godine, točnije 8.prosinca 2015.posvetio župnu crkvu – marijansko svetište u Gori, a dvije župne crkve još uvijek su ruševine i njihova obnova nije još ni započela. Pripreme smo poduzeli i nadamo se da će ove godine i to započeti. Još dakle vidamo rane, no najteže je s onim obiteljima koje su izgubile svoje najmilije, a riječ je o stotinama uglavnom mladih ljudi koji su svoje živote dali za Hrvatsku.

Što se tiče Drugog svjetskog rata, on je na ovim prostorima još teže zatirao Hrvate katolike. Ako se žrtve Domovinskog rata broje u stotinama, žrtve Drugog svjetskog rata i poraća na ovim prostorima gdje je danas Sisačka biskupija broje se u tisućama.

Molimo svim poginulima da počivaju u miru, da ih Gospodin primi u svoje nebeske stanove. Molimo i da njihov primjer žrtve i hrabrosti u borbi protiv zla i nepravde bude trajno nadahnuće svima živima, osobito mladim naraštajima da se njih nikada ne zaboravi i da se i mladi hrabro bore danas ostati na svojoj rodnoj grudi, ali i stvarati bolje uvjete za život svih stanovnika Lijepe naše.

Današnja čitanja govore nam o Kristu i njegovoj žrtvi.

U čitanju iz Knjige proroka Jeremije (Jr 11, 18-20) Krista-Mesiju se naviješta kao „jagnje krotko što ga vode na klanje“. Krist je žrtva ljudskih spletki, onih koji protiv njega snovahu i snuju pakosne naume, koji govore: »Uništimo drvo još snažno, iskorijenimo ga iz zemlje živih, da mu se ime nikad više ne spominje!« Ali Gospodin koji je nad Vojskama, sudac pravedni, koji ispituje srca i bubrege, zaštitit će i osvetiti Krista i sve one koji u Božje ruke povjeravaju svoj život.

Kako je točno sve to što je navijestio prorok Jeremija, kako se to sve ispunilo na Gospodinu Isusu! Ali i na tolikim njegovim učenicima, od svetoga Kvirina do svetoga Alojzija Stepinca! Snovali su pakosne naume i još uvijek svojim spletkama žele uništiti pravednike, ali nisu i neće uspjeti: jer sam Bog štiti one koji se u Gospodina uzdaju!

U Evanđelju (Iv 7, 40-53), čuli smo, Židovi se prepiru oko toga je li Isus Krist – Mesija: jedni govorahu: »Ovo je uistinu Prorok.«, drugi govorahu: »Ovo je Krist.« A bilo ih je i koji su pitali: »Pa zar Krist dolazi iz Galileje? Ne kaže li Pismo da Krist dolazi iz potomstva Davidova, i to iz Betlehema, mjesta gdje bijaše David?« Tako je u narodu nastala podvojenost zbog njega. Neki ga čak htjedoše uhvatiti, ali nitko ne stavi na nj ruke.

Dakle, zbog te se podvojenosti razvila tolika svađa da su ga neki htjeli i uhvatiti. Naime, kada se ne poznaje Isusa, tada ga se progoni. Oni koji doista upoznaju tko je Isus, oni ga zavole i ne mogu progoniti. Tako i stražari, koje su glavari svećenički i farizeji poslali da ga uhvate, vraćaju se a da ga nisu priveli, na što ih ovi pitaju: »Zašto ga ne dovedoste?« Stražari odgovore: »Nikada nitko nije ovako govorio.« Nato će im farizeji: »Zar ste se i vi dali zavesti? Je li itko od glavara ili od farizeja povjerovao u njega? Ali ta svjetina koja ne pozna Zakona — to je prokleto!«

Vidimo kako reagiraju normalni obični ljudi, koji nemaju nekog interesa niti skrivenih namjera – obični vojnici, i poglavari koji žele sebe zaštititi i zavoditi i dalje narod. Oni proklinju one s kojima se ne slažu, sve koji slijede Isusa i priznaju ga Kristom, proglašavaju da su zavedeni, a svjetinu – da je prokleta. I premda imaju pravo, kad tvrde da iz Galileje ne ustaje prorok, nisu se potrudili proučiti da je Isus doista rođen u Betlehemu, u Davidovom gradu.

I mi bismo tako mogli ustanoviti kako današnji mnogi „glavari i farizeji“ ne žele upoznati istinu o svome narodu, o njegovim žrtvama te neprestano zavode ljude i siju laži da bi sebe zaštitili i da bi ostvarili svoje interese.

A istina je jedna, treba ju samo upoznati.

Zato velika hvala Hrvatskom žrtvoslovnom društvu koje istražuje i objavljuje rezultate svojih istraživanja o žrtvama našega naroda, da se one nikada ne zaborave. Time se razotkriva i zločinačka narav režima koji su progonili mirno stanovništvo, samo zato jer su Hrvati i katolici, te su, što je još strašnije, te žrtve ili skrivali ili ih pripisivali samoj žrtvi, kao npr. u Jasenovcu.

Molimo se dragom Bogu za sve koji su poginuli, za sve njihove članove obitelji koji još uvijek nose rane i bol u duši zbog njihova odlaska, ali molimo se i za počinitelje zločina i svih ubojstava nevinih, da se obrate, priznaju svoja nedjela, pokaju se za njih i da žive novim životom.

Neka duše naših vjernih mrtvih počivaju u miru Božjem. Amen.

 

 
  • AntiquamFidemweb-1.jpg
  • AntiquamFidemweb.jpg

Twitter