Homilija na Tijelovo 2015. Ispis E-mail
Četvrtak, 04 Lipanj 2015 15:36
Share

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Tijelovo

Sisačka katedrala, 4. lipnja 2015.

Čitanja: Izl 24, 3-8 (Ovo je krv Saveza koji Gospodin s vama sklapa); Heb 9, 11-15 (Krv Kristova očistit će savjest našu); Mk 14,12-16.22-26 (učenici priprave Pashu, kako im on reče…I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva.“)

 

Draga braćo i sestre, slavitelji svetkovine Tijela i Krvi Kristove!

Ovim blagdanom zapravo Crkva želi da si svi vjernici posvijeste najdublju istinu Kristove prisutnosti u Euharistiji, njegove nazočnosti na našem životnom putu, istinu da je On doista „s nama u sve dane, do svršetka svijeta“ (Mt 28,20), da Bog hodi našim ulicama i trgovima, da je s nama u našim svakodnevnim problemima i da nas hrani snagom koja pobjeđuje svaku poteškoću, svaki grijeh i svaku nepravdu, liječi svaku ranu i bol.

Temelj te stvarnosti Isus je postavio na svojoj oproštajnoj ili pashalnoj večeri. Zanimljivo je da je kod evanđelista Marka, kako smo čuli, to upravo nova Pasha. Znamo, Pasha je najveći židovski blagdan koji i danas Židovi slave u spomen svoga izlaska iz egipatskoga ropstva. Sama riječ „pasha“ znači „prijelaz“, a označava osobito prijelaz preko Crvenoga mora kada su oni konačno na čudesan način izišli iz vlasti egipatskog faraona, kada je Bog pokazao svoju snagu i oslobodio svoj narod. Dakako da je taj događaj ostao u memoriji naroda onaj presudni i prijelomni trenutak koji je s pravom za njih ostao događajem od najvećeg značenja. Tu je sklopljen savez Boga sa svojim narodom, savez koji su oni trebali čuvati i tako ostati zauvijek Božji narod. Znak toga saveza bila je krv žrtvovanih životinja kojom je Mojsije pod brdom Sinajem poškropio židovski narod, kada su oni prihvatili vršiti njegove riječi odnosno zapovijedi.

Isus svjesno želi dati svojim učenicima novi početak, dapače novi savez i zato govori da želi slaviti Pashu sa svojim učenicima. Kada im daje čašu, govori da je ta čaša krv saveza, koja se za mnoge prolijeva. Svojom krvlju Krist sklapa novi savez s Božjim narodom, s onima koji njega žele slijediti i koji će to činiti njemu na spomen. Ovdje nemamo taj završetak, ali kod sv. Luke stoji Isusova zapovijed: „Ovo činite meni na spomen!“ (Lk 22,19). To se dakako odnosi na sam obred Gospodnje večere kojom se obnavlja taj novi savez, no to treba shvatiti i šire, odnosno da nam Isus zapovijeda, da poput njega i mi dajemo život za druge, da i mi svojom žrtvom, pa čak i krvlju, potvrđujemo taj savez i nastavljamo Kristovo djelo u svijetu. Bez te Isusove žrtve ne bi bilo spasenja, ali i bez našeg sudjelovanja, tj. bez našeg dioništva u njegovoj žrtvi mi ne bismo bili spašeni odnosno ne bismo prihvatili taj njegov dar i milost koju nam je on zaslužio i želi nam darovati.

Svakako osobita je poruka blagdana Tijelova da snagom Kristove prisutnosti u Euharistiji mi, Kristovi učenici, trebamo unijeti njega i njegove vrijednosti u naše društvo, našu svakodnevnu sredinu u kojoj živimo. A kakvo je to naše hrvatsko društvo, kakav je ovo naš grad u kojem živimo? Potrebno je to znati jer moramo biti svjesni istine i poteškoća u kojima nam se boriti za Krista i njegove vrijednosti.

Naša Hrvatska domovina je zemlja u kojoj na žalost vladaju nepravde, u kojoj se zaključuje i donose pravila za  postupanje na temelju neistina i teških kršenja zahtjeva pravednosti. Uzmimo samo najnovije primjere događaja koji su se dogodili u našoj zemlji unutar prošlih osam dana.

Prošli su četvrtak pred zgradom Vlade RH prosvjedovali hrvatski branitelji, 100-postotni ratni invalidi.  Nakon što je vrijeme za prosvjed predviđeno zakonom prošlo, oni su ušli u crkvu sv. Marka i tu je na njih nasrnula specijalna policija s kacigama, oklopnim štitovima i pendrecima. Tri puta su pokušali ući u crkvu i izvesti ratne invalide, vjerojatno da bih ih odnijeli i odveli s Markova trga. Zašto nitko ne odgovara za takav postupak primjene brutalne sile protiv hrvatskih branitelja, najtežih invalida Domovinskog rata? Zar se bjelodano ne vidi na ovom primjeru da vlast koja je to naredila radi protiv svoga naroda, tj. da je protunarodna i protuhrvatska? Da je tu bilo imalo osjećaja za pravednost i poštovanje prema braniteljima, o čemu je poslije govorio predsjednik Vlade, netko bi bio morao barem dati ostavku za ovakvo postupanje policijske primjene grube sile! Ali, ne – ništa se ni slično ne događa. Ako već ne prosvjeduje protiv takvog postupka nitko od civilnih udruga, zaštitnica prava građana, prava na prosvjed i demokratsko postupanje, prosvjedujemo mi u Crkvi jer nasrnulo se na naše vjernike, i to dok su bili u crkvi, što je protiv sporazuma RH sa Svetom Stolicom gdje je zajamčeno poštivanje svetosti crkvenih prostora!

Treba spomenuti još jedan neobičan događaja koji graniči s apsurdom u ovoj zemlji. Bivši predsjednik države osnivajući prošle nedjelje novu stranku pozvao je da se više ne dijelimo na one koji su 1941., 1971. i 1991. bili na suprotnim stranama. Čini mi se da je i ova izjava prošla bez posebnih komentara u hrvatskoj javnosti, a zapravo je veoma zabrinjavajuća i posve neprihvatljiva. Doista, s Drugim svjetskim ratom trebalo bi već jednom završiti i ne dijeliti naše hrvatsko društvo, no ta se stranica može zatvoriti jedino nakon što se o svim događajima i neistraženim zločinima ustanovi i prizna puna istina! No, posve je neprihvatljivo da se izjednače oni koji su u hrvatskom društvu 1991. branili Domovinu i oni koji su ju napadali, ubijali civile, palili kuće, razarali crkve. To izjednačavanje je i dovelo do prosvjeda branitelja, ratnih invalida u Savskoj 66! Pa gdje to ima na svijetu da država jednako kao i njezine branitelje nagrađuje mirovinama i zaštitom svih građanskih prava one koji su tu istu državu oružjem rušili i činili brutalne ratne zločine!? Kako ne zaključiti da postupanje ovakve vlasti, onih koji se vode ovim načelima, nije protunarodno i protuhrvatsko?! To već jednom mora prestati! Naši branitelji imaju svoje dostojanstvo koje se ne smije dovoditi u pitanje ovakvim izjednačavanjem, po kojemu – kako pišu neki poznavatelji – preko 150 tisuća pripadnika oružanih pobunjenika protiv RH sada od te iste države prima vojne mirovine. To je znak nepoštivanja vlastitog dostojanstva i flagrantnog nedostatka poštovanja domovine i onih koji su za nju dali živote, zdravlje i podnijeli najteži teret za njenu slobodu.

Ili uzmimo naš grad Sisak. Danas je 4.lipnja, dan svetog Kvirina našeg zaštitnika i Dan grada. Budući da je danas Tijelovo, mi ćemo svečano slaviti svoga svetog zaštitnika sutra. No, što nam je poručila naša gradska vlast? Jučer na večer bio je u središtu grada održan koncert nekulture, koncert koji je zapravo za sve građane vjernike – provokacija. Što možemo dakle očekivati od gradske vlasti koja ne poštuje svoje građane vjernike i koja nam za dan našeg sveca zaštitnika upućuje ovakvu čestitku!?

Na žalost to je hrvatska i sisačka stvarnost u kojoj danas živimo, stvarnost u koju smo pozvani unijeti Krista, njegovu ljubav i njegovo svjetlo. Mi u Krista vjerujemo, mi mu se klanjamo, mi znamo da on pobjeđuje. Ali Krist očekuje od nas da ga mi pronesemo našim gradom, našom domovinom, da on uđe u naše hrvatsko društvo. Ne samo u procesiji poslije ove Mise, nego svaki dan, u našem svjedočenju za njega i njegove vrijednosti. Mi se ne smijemo bojati kao što se nije bojao ni sv. Kvirin, naš biskup i mučenik, koji je bio mučen i podnio smrt zbog vjernosti Kristu Gospodinu. Mi se moramo uključiti u borbu da se njega i njegove vrijednosti unose u naše društvo, da se dostojanstveno i dolično ljubi istina i poštuje pravednost! Amen.

 
  • AntiquamFidemweb-1.jpg
  • AntiquamFidemweb.jpg

Twitter