Homilija na misi zahvalnici za papu Franju 17.03.2013. Ispis E-mail
Nedjelja, 17 Ožujak 2013 17:16
Share

mons. Vlado Košić, biskup sisački

HOMILIJA NA TE DEUM ZA PAPU– 5. KORIZM. NEDJ., 17. ožujka .2013.

 

Draga braćo i sestre,

Kao što vam je poznato, u srijedu 13. ožujka ove 2013. godine izabran je novi papa, u osobi kardinala Jorge Maria Bergoglia, nadbiskupa Buenos Airesa, koji si uzeo ima Franjo. Papa Franjo! Mnogi su bili iznenađeni, kako odreknućem od službe pape Benedikta XVI., tako i izborom pape Franje. Riječ je– kako svi komentatori ističu – o „skromnom Papi“, o „Papi siromašnih“, o Papi u kojega mnogi polažu velike nade da će „obnoviti Crkvu“. Ima dakako velikih „znalaca“ koji su već sve izračunali i sve znaju kako i što Papa mora činiti. Tako jedan neki dan napisa da će prva zadaća ovog Pape biti povratiti povjerenje u Katoličku Crkvu. To očito pretpostavlja da dotični nema povjerenja u Crkvu, ili misli da većina ljudi, vjernika i nevjernika, nema povjerenja u Crkvu. Međutim, takvo se očekivanje – mogu slobodno pred vama reći, dragi vjernici – nas vjernika ne tiče. Ukoliko doista netko nema povjerenja u Crkvu, trebao bi se upitati, zašto je tako i je li to njegovo iskustvo također iskustvo većine.

U svakom slučaju, draga braćo i sestre, mi smo kao vjernici sretni i pozdravljamo novog Papu, radosno mu obećavajući da ćemo ga slijediti jer on nije neki predsjednik ove ili one države ili stranke, korporacije ili tvrtke, ne! Papa je nasljednik Svetoga Petra, od samog Krista Gospodina postavljeni prvi pastir Crkve, onaj koji po Duhu Svetome ima moć vjere da utvrđuje braću i sestre u vjeri, da predsjeda Crkvom kao zajednicom ljubavi, da bude sluga slugu Božjih, da poput Petra bude čvrsta stijena i temelj vjere Crkve!

Takvog pastira svojoj Crkvi daruje sam Gospodin i on je izabran i postavljen u Crkvi da ju vodi putem Isusa Krista. On ne predstavlja sebe niti samo svoju argentinsku domovinu, on nije glasnogovornik ove ili one ljudske skupine, klana ili interesnog lobija. On je glasnik samog Boga živoga! I zato ga radosno primamo, zato zahvaljujemo Bogu za njega, zato za njega molimo našega Gospodina da ga neprestano jača i vodi snagom svoga Svetog Duha. Uvjereni smo da je upravo njega sam Bog izabrao i poslao svojoj svetoj Crkvi.

Na misi u četvrtak pred kardinalima izrekao je i ove riječi: „Naš je život hod i kad se zaustavimo, to nije dobro. Moramo uvijek hoditi, u Gospodinovoj prisutnosti, u Gospodinovoj svjetlosti, nastojeći živjeti onom neporočnošću koju Bog traži. Možemo hodati koliko želimo, ali bez Isusa nećemo stići nikamo.“ Zatim je citirao Leona Bloya koji je rekao: "Tko se ne moli Gospodinu, moli se đavlu", jer "kada se ne ispovijeda Isusa Krista", objasnio je Papa, "ispovijeda se svjetovnost zloduha".

Premda ovog Papu resi blagost i velika sućut prema svima koji su siromašni i u potrebi, on je veoma jasan, dapače oštar u svojim stavovima kojima ne odstupa ni milimetra od puta istine. Baš zato nam je veoma drag.

Ime koje si je uzeo novi papa – papa Franjo – upućuje na svetog Franju Asiškog, sveca koji je dobio od Gospodina zadaću da obnovi Crkvu. On je mislio da mora popraviti ruševnu crkvicu sv. Damjana te je započeo njezinu materijalnu obnovu, no čuo je novi glas Gospodinov, kako on želi da obnovi njegovu zajednicu, Crkvu. Mi vjerujemo i znamo da je Crkva uvijek mjesto susreta s Kristom, zajednica koju „vrata paklena neće nadvladati“ (Mt 16,18), zajednica Kristovih učenika koji navješćuju Evanđelje -  i zato je „svjetlo svijeta, sol i kvasac zemlje“ (Mt 5,13.14; 13,33)– jer je sveta po Duhu Svetome koji ju vodi, no mi smo svjesni da je Crkva sastavljena od grješnih ljudi, te da je neprestano pozvana sama na obraćenje da bi mogla biti „znak i sredstvo jedinstva čitavog ljudskog roda“ (LG 1). Tako da nije nikakva novost u tome da se Crkva mora obnoviti i da je upravo Papa onaj koji treba predvoditi tu obnovu.

Kada danas razmišljamo nad Riječju Božjom koju smo upravo čuli, zapažamo da nam Gospodin daje sasvim konkretnu poruku nade:

U prvom čitanju iz proroka Izaije Bog svome narodu poručuje da ne klone, da i poslije teškog iskustva progonstva u Babilon dolazi povratak: „Ne spominjite se onog što je bilo, nit mislite na ono što je prošlo. Evo, činim nešto novo, već nastaje, zar ne opažate?“(Iz 43,19), kaže Gospodin. Tako i nama Bog poručuje da je on uvijek s nama, i da nam daje novu šansu, da i u Papi Franji svima nama i ukupno Crkvi i svemu svijetu daje novu priliku nade i bolje budućnosti. Bog i u pustinji može napraviti put, i u pustoši stazu, dapače i vodu stvoriti u pustinji i napojiti svoj narod. Braćo i sestre, ako to povjerujemo, ništa nam neće biti nemoguće! Prihvatimo Gospodina i njegovu prisutnost u našem životu, i dajmo se od njega voditi! Vjerujemo da i kada moramo proći kroz progonstvo i kroz pustinju, on korača s nama i daje nam neprestano snagu da se naše stanje preokrene i da s njime započnemo novi, bolji život.

Gospodin po sv. Pavlu u poslanici Filipljanima poručuje i nama, kako je neprestano potrebno ići za Kristom – on je najveće blago, i u usporedbi s njime sve je drugo bezvrijedno i nevažno. Pavao kaže: „Što god mi bijaše dobitak, to poradi Krista smatram gubitkom. Štoviše, čak sve gubitkom smatram zbog onog najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem.“ (Fil 3,7-8). Poruka je sv. Pavla u ovom čitanju kako treba uvijek ići naprijed, ne gledati nazad, on kaže: „što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjega poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ (Fil 3,13-14). Papa Franjo, ponavljam, rekao je: „Stalno moramo ići naprijed, u svijetlu Gospodinovu. Možemo hodati koliko želimo, ali bez Isusa nećemo stići nikamo.“

Današnje nas evanđelje poziva na poniznost i opraštanje. Ženi preljubnici Isus oprašta, nju poziva na promjenu života: „Idi i odsada nemoj više griješiti.“ (Iv 8,11), a one koji su ju htjeli kamenovati, da budu svjesni svoje nesavršenosti i da ne osuđuju druge, nego da pomažu drugima i praštaju. Nitko nije osudio ženu, zato što je Isus postavio uvjet: „tko je bez grijeha, neka prvi baci kamen.“ (ib., 7). Budući da su ipak bili svjesni svojih slabosti, odustali su od izvršenja smrtne kazne. Znajmo, veoma je lako uprijeti prstom u druge i osuditi ih, ali to Isus ne želi. On je učio svoje apostole: „Ne sudite i nećete biti suđeni; ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Mjerom kojom mjerite i vama će se zauzvrat mjeriti.“ (Mt 7,1-2). Gospodin pokazuje svoju brigu i svoju sućut prema siromasima, grješnicima i slabima. On ne kažnjava, on spašava. Siguran sam da i papa Franjo, koji dolazi iz siromašne južne Amerike, poručuje svima nama isto: pomažite svojoj braći i sestrama, imajte sućuti i „ne lomite napuknute trske, niti trnite stijenja što tinja“ (Mt 12,20).

Preferencija za siromašne – stav je Crkve već stoljećima. Zapravo od njezina početka, jer upravo je naš Gospodin Isus tako činio: on je prije svih drugih propovijedao Evanđelje siromasima. Imati u svojem obzoru najslabije, pomagati one koji su najugroženiji – zadaća je Crkve, zadaća je svakoga od nas.

Papa Franjo poručio je u misi s kardinalima i ovo:

„Kada hodamo bez križa, kada gradimo bez križa i kada ispovijedamo nekog Krista bez križa, mi nismo Gospodinovi učenici: svjetovni smo. Biskupi smo, svećenici, kardinali, pape, ali nismo Gospodinovi učenici.“

Vrijeme je korizme, braćo i sestre, te smo i mi pozvani suobličiti se križu Kristovom. Razmišljajmo o tome, spoznajmo da je u križu Kristovu život, da je križ Kristov i naš put do – pobjede i Uskrsa.

Za to je potrebna hrabrost. To je upravo i papa Franjo poručio:

Želja mi je da svi, nakon ovih milosnih dana“, rekao je papa Franjo, „imamo hrabrosti – upravo hrabrosti – kročiti u Gospodinovoj prisutnosti, s Gospodinovim križem; da imamo hrabrosti graditi Crkvu na krvi koju je Gospodin prolio na križu i ispovijedati jedinu slavu – Krista raspetoga. I tako će Crkva ići naprijed.
Želim svima nama
“, rekao je Papa, „da nam Duh Sveti, molitva Gospe, naše Majke, udijeli tu milost: da hodimo, gradimo, ispovijedamo Isusa Krista raspetoga. Tako neka bude!

Molimo papi Franji snagu Duha i ustrajnost da svojom blagošću pokazuje jedini put, Isusa Krista, te da svojom jasnoćom i zalaganjem za istinu bude hrabri prokazatelj laži i svih današnjih zabluda. To nije danas lako, kad se naime izdižu mnogi koji uopće nemaju ni malo istinoljubivosti, a žele zavoditi ne samo pojedince nego i čitave narode. Baš zato nam je potreban takav hrabar pastir koji će biti sposoban braniti istinu u ljubavi te pokazivati Krista.

Neka Bog poživi i vodi svoga slugu papu našega Franju!

Amen.

 

Twitter