Duhovni temelji za budućnost Hrvatske 14. svibnja 2012. Ispis E-mail
Ponedjeljak, 14 Svibanj 2012 00:00
Share

mons. Vlado Košić, sisački biskup

Govor održan na okruglom stolu Udruge za hrvatski identitet i prosperitet (HIP)

Zagreb, hotel Sheraton, 14. svibnja 2012.

Fotogalerija događaja

DUHOVNI TEMELJI ZA BUDUĆNOST HRVATSKE

UVOD

Mt 7,24-29: „Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvršava ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer – utemeljena je na stijeni.

Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.“

Poruka ove Isusove prispodoba o mudrom i ludom graditelju jest da u svakoj gradnji temelj mora biti čvrst, stijena.

Iz 7,9: „Ako se na me ne oslonite, nećete opstati.“ - Božja je poruka, tj. da je On taj temelj. Riječ „aman“ što znači vjera, vjerujem, prvotno znači oslonac, oslanjam se. No, pogledajmo gdje se taj prvi temelj „utemeljuje“ u čovjekovu životu:

  1. I. POJEDINAC – OBITELJ – NAROD

-          Govoreći o pojedincu, imamo na pameti kršćansku antropologiju, prema kojoj je čovjek pojedinac slika Božja, osoba sa svojim neotuđivim pravima i dostojanstvom.

-          1. Teza: Dijete nije igračka (da ne velim: kućni ljubimac) odraslih tako da dijete može „nabaviti“ tko god poželi. Dijete je čovjek, osoba koje ima prvenstveno pravo na obitelj, na roditelje, a to znači na oca i majku.

-          Obitelj – kao temelj društva - društvena zajednica treba štititi. Postoje u svakoj zajednici neke – da tako kažemo - „svetinje“. Ako je obitelj naša svetinja, a to bi trebala biti, tada ju ne može društvo prepustiti uništenju...

-          2. Teza: Obitelj je naravna zajednica koju čine muškarac i žena, koje je sjedinila bračna sveza (ljubav), te djeca koja se rađaju u tom braku. To znači da je nedopustivo izjednačavati naravnu obitelj s protunaravnim zajednicama, kojima se ne može povjeriti djecu...

-          Narod je proširena obitelj, također naravna zajednica većeg broja ljudi koje povezuje isti osjećaj pripadnosti jednom etnikumu. Nadnacionalne teorije – poput marksističke, koja je željela nadnacionalno ujedinjenje proleterijata – niječu narod kao „bonum per se – dobro u sebi“. Ove teorije danas nastoje prikazati nacionalni osjećaj reliktom primitivizma iz doba plemenskog života praljudi i tome sl.

-          3. Teza: Učenje bl. Ivana Pavla II. o narodu jest: „etnos je entitet“ tj. narod je subjekt, narode je stvorio Bog, poput čovjeka i obitelji, te je čovjek potpuno čovjek ako se razvija kao pripadnik svoga naroda. Nacionalni osjećaj nije „per se“ negativan već pozitivan! Kard. F. Kuharić: samo u slobodnoj državi moguć je slobodan pojedinac!

-          II. PRINCIPI SOCIJALNOG NAUKA CRKVE (4)

-          1. Dostojanstvo osobe

-          4. Teza: Dostojanstvo osobe podrazumijeva potrebu poštovanja čovjeka kao neponovljive osobe. To osobito podrazumijeva poštovanje savjesti. Savjest međutim nije tek neka socijalna kategorija, glas našeg super-ega, već glas Božji u nama, nepristran sud naše osobe u odnosu na istinitog sebe, istinitog drugog i Boga kao transcendentalnog najvišeg autoriteta i arbitra.

-          2. Zajedničko dobro (bonum commune) – „Obliti privatorum publica curate!“ /natpis na ulazu u Knežev dvor u Dubrovniku, koji je citirao i papa bl. Ivan Pavao II. u Du/

-          5. Teza: Zajedničko dobro nije samo financijske naravi, što pokazuju naličja afera nacionalnih „pljački“ (o kojima se vode sudski sporovi), a to su pokušaji da se narodu „ukrade duša“, za što se nikoga ne sudi, a što su veći zločini od financijskih pljački. Npr. izjednačiti krivnju za Domovinski rat Hrvatske i Srbije, pa se tako sve više umjesto „agresije“ govori o „sukobu zaraćenih strana“, pa se sudi hrvatskim generalima, pa se proglašava legitimno oslobađanje okupiranih područja „zločinačkim pothvatom“, pa se izokreću istina i laž, već kako kome treba. U tom se smislu čini nužnim da se s proglašenjem „heroja Domovinskog rata“ uvede i naziv „izdajica Domovine“!

-          3. Solidarnost je sljedeća poluga socijalnog nauka Crkve, prema kojoj ni jedan pojedinac nije apsolutni vlasnik onoga što posjeduje ako vidi kraj sebe bližnjega koji oskudijeva u najnužnijemu. S takvim je on dužan podijeliti ono što ima.

-          6. Teza: Krepost solidarnosti ne poznaje divlji kapitalizam, a istini za volju ni socijalizam, premda se on voli kititi epitetima „socijalne osjetljivosti“ (jer nikada tzv. vođe revolucije nisu bili isti s pukom i dijelili njegove probleme). No, današnja pohlepa za imanjem bez granica dovela je do suvremene gospodarske krize, što se pokazalo u konačnici nemogućom misijom. Naime, u neograničenom stjecanju vlastitog profita dolazi se nužno do raspada sustava, budući da je nemoguće da nešto ograničeno zadobije atribute neograničenosti. Tako da se onda u tom krahu sustava upravo očajnički traži ograničenje koje se zove državna intervencija i državna regulativa.

-          4. Supsidijarnost je princip koji označuje poštivanje različitih razina odgovornosti: ako je neka aktivnost dana nižoj razini, tada ta razina ima odgovornost za njezinu provedbu i viša se razina ne treba miješati, osim da pomogne da ta niža razina zadobije svoje kompetencije i vrši svoje ovlasti. Intervencije s viših na niže razine upravljanja i odgovornosti nisu dopuštene. To je princip koji se protivi apsolutizmu ili tzv. totalitarizmima.

-          Stoga 7. Teza: Sve totalitarizme treba raskrinkati i nazvati ih njihovim imenom. Nije dopušteno skrivati zločine pojedinog totalitarizma, opravdavajući ih zločinima drugih totalitarizama. Jednostavno, istina mora biti načelo ispravnog odnosa prema svemu.

-          III. „VRIJEME JE DA MISLIMO NA BOGA“, napisao je prije nekoliko godina njemački kardinal Karl Lehmann. Što to znači? To za mene znači da je vrijeme da se krivi bogovi raskrinkaju i da današnji čovjek sazrije i postane u odnosu na krive bogove „atheos“ – tj. bezbožan, te da prizna samo jednoga pravoga Boga koji je u biti „osloboditelj“ čovjeka.

-          8. Teza: Čovjek je velik toliko koliko je malen pred jedinim pravim Bogom. Samopoštovanje i kao pojedinci i kao narod možemo steći i gajiti jedino ako smo usidreni u vrijednostima koje su neprolazne, koje nisu danas ovakve sutra onakve, koje su – u tom smislu – transcendentalne, tj. koje nadilaze mijene različitih sustava, različitih ljudskih veličina, tj. krivih bogova, idola koji zahtijevaju da im se klanjamo. „Samo se Bogu klanjaj i njemu jedinomu služi!“ (Mt 4,10), rekao je Gospodin napasniku u pustinji.

-          Jesu li to oni pravi temelji, ona stijena na kojoj treba graditi i vlastitu egzistenciju, i obiteljsku i narodnu zajednicu, da ju ne ugroze nikakve „oluje ni vjetrovi, kiše ni bujice“? Držim da jesu.

-          U počast prvom predsjedniku RH dr. Franji Tuđmanu, čiji je danas 90. rođendan, rekao bih još samo ovo: njegovo djelo ulazi u temelje ne samo državnosti hrvatskoga naroda nego i u svijest pripadnosti, naime da je netko pripadnik hrvatskoga naroda. U tom je smislu on doista onaj koji je udario temelje za naš narodni opstanak i za budućnost Hrvatske. On je postavio temelje, a na nama je da na njima dalje gradimo.

U Zagrebu, na okruglom stolu Udruge za hrvatski identitet i prosperitet (HIP) – hotel Sheraton, 14. svibnja 2012.

 

Twitter