Uskrs u Sisku Ispis E-mail
Nedjelja, 04 Travanj 2010 20:20
Share

Na svetkovinu Uskrsa 4. travnja u sisačkoj katedrali Uzvišenja Svetog Križa mons. Vlado Košić preslavio je euharistijsko slavlje u koncelbraciji s mr. Antunom Senteom, katedralnim župnikom i preč. Alojzijem Petranovićem, umirovljenim svećenikom te s brojnim vjernim pukom grada i Siska i Sisačke biskupije.

U prigodnoj homiliji biskup Vlado je istaknuo kako je Uskrs stvar vjere, to jest povijesna činjenica, ali nju razumije samo onaj koji vjeruje. Možda je zato i toliko teško mnogima prihvatiti danas Kristovo uskrsnuće jer se za to traži vjera. Nije naime Uskrs samo biografski podatak iz života Isusa iz Nazareta, nego je Uskrs prihvatljiv samo ako čovjek vjeruje u Isusa, da je on – Krist! To je i naša vjera, braćo i sestre! Ta je vjera jačala naš narod, naše pretke, na ovim prostorima Siska i okolice, u teškim i krvavim vremenima. Kao da je i naš narod često bio s Kristom razapinjan, ubijan, gažen i uništavan.

Kao da su mu mnogi osvajači htjeli zatrti i sam spomen, protjerivali su ga, ponižavali, progonili. Za ime Isusovo proliveno je u Sisku, od vremena sv. Kvirina biskupa sisačkog, do dana današnjega mnogo nedužne krvi. Zašto? Samo zato što je vjera u Krista svjedočanstvo koje ima svoju cijenu. Ta je cijena, znao je to i sam Gospodin, cijena života. Ali kada se nešto krvlju plaća, tada to i najviše vrijedi, tada to ne može umrijeti, odnosno ako i umre, živjet će ponovno, još jače, još snažnije, istaknuo je biskup Vlado i dodao, zahvaljujemo Gospodinu na daru vjere, zahvaljujemo mu danas na snazi kojom nas hrani pobjedom svoga Uskrsnuća. Ako smo Kristovi, tada smo zaista s njime i mi pobjednici. S njime osjećamo mentalitet pobjednika. Ta pak pobjeda nije tek privremena, nego vječna. Nije prolazna, nego trajna. Nije tek jedna od pobjeda, nakon kojih – kao u sportu ili u životu – često slijede novi porazi. Ne! Biti Kristov, njemu vjerovati znači biti trajno na strani pobjede, i to pobjede života!

 

Pitamo se, je li uskrsna vjera dovoljna da nas digne iz letargije, je li moguće da nas upravo Kristovo uskrsnuće podigne iz svih nevolja, nesigurnosti, iz naših sumnji i slabosti? Nije li potrebno i mnogo toga drugoga? Dobro znamo da se gospodarstvo mora poboljšati, i da za to svi moramo raditi poštenije i bolje, da se zato moraju stvoriti bolji uvjeti, da je sustav taj koji kao okvir mora pružiti svakome jednake šanse, da svojim poštenim radom i zalaganjem svi mogu mirno živjeti i napredovati u životu, imajući dovoljno svega što im treba i ostvarujući blagoslovljen i spokojan život. Kao da nije dovoljno samo vjerovati u Uskrsnuće? Ipak – dovoljno je. Jer kad čovjek vjeruje u Uskrsnuće, tada je upravo – i samo tada – sposobna mijenjati životne uvjete, tada je spreman žrtvovati se. Zna da se samo po žrtvi i križu stječe Uskrs i pobjeda, ali zna da to nije tlapnja ni mit, nego istina rekao je biskup u svojoj homiliji. Ljepoti liturgijskog slavlja svakako je doprinijela pontifikalna asistencija sačinjena od 6 bogoslova i đakona Sisačke biskupije te katedralni zbor predvođen Jelenom Blašković, dipl crkvenom glazbenicom.

AS

Foto: Stjepan Vego

 

Twitter