mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na blagdan Svetog Vinka Paulskog
ponedjeljak, 27. rujna 2010.
Kapelica Sestara milosrdnica u Sisku
Drage sestre Milosrdnice – ili kako vas volimo zvati, „sestre sv. Vinka“, dragi vjernici!
Sestrama iskreno čestitam blagdan njihova utemeljitelja sv. Vinka Paulskoga, za koga je Kardinal Josip Bozanić u zagrebačkoj katedrali 16. rujna ove godine rekao da je bio “‘div kršćanske ljubavi’, a njegov život ‘otvoreno evanđelje’ kako je znao reći sluga Božji Ivan Pavao II. Njegova je teologija vrlo jednostavna: to je Ljubav Božja koja se očituje u Utjelovljenju. Njegov je govor neposredan i jasan: služiti znači kraljevati. Njegova su djela prkosila povijesnom trošenju, jer ljubav je beskrajno domišljata i ustrajna. Vinko je znao velika mistična nadahnuća usmjeriti na svestranu djelotvornost, do granica nemogućega, tako da se sve ono što je Crkva u posljednja tri stoljeća poduzimala, a što ima svoju društvenu vrijednost, na stanovit način oslanja na preteču i učitelja svetog Vinka Paulskoga. On je sa sv. Lujzom ostao nadahnitelj za sve suvremene kongregacije aktivnoga i apostolskoga života, kao i za svjetovne ustanove i karitativna laička udruženja. Sveti Vinko Paulski i sveta Lujza de Marillac izraz su i odraz Crkve, nositelji velike karizme ljubavi. Oni nam pokazuju primjer kako služiti čovjeku u njegovoj cjelovitosti, tjelesnoj i duhovnoj“, zaključio je Kardinal.
Ovogodišnja proslava svetkovine sv. Vinka, velikog apostola milosrdne ljubavi, u ozračju je netom završene Vinkovske godine, kojom je Vinkovska obitelj obilježila 350. obljetnicu smrti svojih svetih utemeljitelja sv. Vinka Paulskog i sv. Lujze de Marillac, koji su oboje umrli 1660. godine, a sveti Vinko Paulski točno na današnji dan, 27. rujna.
Jučer nakon molitve Anđeo Gospodnji papa Benedikt XVI. rekao je i ovo: „Zahvaljujući sretnoj podudarnosti, sutra ćemo slaviti liturgijski spomen Vinka Paulskog, zaštitnika katoličkih karitativnih udruga, čiju slavimo 350. obljetnicu smrti. U Francuskoj u 16. stoljeću on se osobno osvjedočio u snažni kontrast između najbogatijih i najsiromašnijih. Naime, kao svećenik imao je priliku posjetiti kako aristokratske sredine, tako i sela i najsiromašnije pariške četvrti. Nošen Kristovom ljubavlju, Vinko Paulski organizirao je stalne oblike služenja ljudima s ruba društva, osnovavši takozvane “Charitées”, karitase, to jest skupine žena koje su stavljale svoje vrijeme i svoja dobra na raspolaganje najsiromašnijima. Neke od tih volonterki odlučile su se potpuno posvetiti Bogu i siromasima i tako je, zajedno sa svetom Luisom de Marillac, sveti Vinko osnovao “Kćeri ljubavi”, prvu žensku redovničku zajednicu koja je živjela posvećenje “u svijetu”, među ljudima, s bolesnima i potrebitima.“
Valja imati na pameti kako su praktički do sv. Vinka redovnice, dakle Bogu posvećene žene, živjele u strogoj klauzuri posvećujući se u molitvi Bogu. Sveti Vinko je u tom smislu načinio veliki pomak: osnovao je redovničku žensku družbu koja nije zatvorena u samostan, već joj je karizma upravo tražiti ljude u njihovim potrebama – na ulicama i trgovima, po kućama i stanovima, u bolnicama i po ubogištima. U tom je razmatranju o ulozi koju on daje redovnicama dobro pročitati njegovo pismo, koje se zapravo tiče svih kršćana, a u kojemu on ovako savjetuje svoje sestre: „Služenju pak siromasima treba dati prednost pred svime i valja ga bez odlaganja izvršivati. Ako treba u vrijeme molitve odnijeti potrebnomu lijek ili pomoć, mirne duše pođite k njemu, a to što treba obaviti prinesite Bogu kao da ste prisustvovali molitvi. Nek vas ne mori tjeskoba u misli niti pomisao na grijeh zbog toga što ste propustili molitvu poradi služenja siromasima. Ne zanemarujemo naime Boga ako se radi Boga od njega udaljimo, to jest ako propustimo jedno Božje djelo da bismo na taj način izvršili drugo. Stoga kad ostavite molitvu da iziđete u susret nekom siromahu, sjetite se da je to također služba koja se iskazuje Bogu. Ta ljubav je veća od bilo kakvih propisa, i njoj mora sve težiti. Ona je uzvišena gospodarica, pa valja izvršavati što naređuje. Obnoveljnim osjećajem duha iskazujmo dakle svoju službu siromasima. Posebno tražimo sve one koji su napušteni i koji prose jer su nam oni dani kao gospodari i zaštitnici.“ (Božanski Časoslov, IV, KS, Zagreb 1985, str. 1092). Tako je govorio, ali što je još važnije i činio, sv. Vinko.
Nije li upravo Gospodin naš Isus Krist hvalio siromahe? Tako bismo trebali čitati i shvatiti njegov Govor na gori i posebno njegova Blaženstva koja smo danas čuli u Liturgiji Riječi. On ne proglašava doduše siromahe kao takve blaženima, nego hvali one koji su „siromahe u duhu“, a to su sigurno oni koji znaju u svojoj skromnosti da ništa nemaju, pa i kad nešto imaju, nije im srce u tome što posjeduju, već znaju da je Bog jedino naše bogatstvo. Služiti pak onima koji su na taj način neznatni i maleni, izvršuje se Isusova riječ: „Što god ste učinili jednome od ove moje najmanje braće, meni ste učinili.“ (Mt 25,40). Molimo i mi takvo srce da bude i siromašno i žedno pravednosti, milosrdno i mirotvorno, da zadobijemo vječnu nagradu zajedno sa sv. Vinkom i onima koji su poput njega, i na njegov poticaj i primjer, služili Gospodinu u svojoj braći i sestrama.
U prvom čitanju iz Knjige proroka Izaije čuli smo pohvale navjestiteljima Radosne vijesti: „Kako su ljupke po gorama noge glasonoša radosti koji oglašava mir, nosi sreću i naviješta spasenje.“ (Iz 52,7). A prorok poziva narod: „Radujte se, kličite, razvaline jeruzalemske, jer je Gospodin utješio narod svoj i otkupio Jeruzalem.“ (Iz 52,9). Nije li u tome i naša radost, što nas Gospodin iz razvalina podiže i opet i opet nam vraća nadu i pridiže naše klonule duše. To on čini iz ljubavi prema nama, da bismo i mi naučili ljubiti jedni druge, te tako i sami postali „glasonoše radosti“.
I mi smo, kako nam danas poručuje sv. Pavao u Poslanici Korinćanima, „slabi u ovome svijetu“, što Bog uzdiže, da se ne bi nitko hvastao nego da se proslavi Bog. Ne mudrošću ljudskom nego križem Kristovim događa se spasenje, ne po nama nego po Kristu Gospodinu. Ali i mi trebamo svoj dio ponijeti i Krista utjeloviti i danas u ovaj svijet, koji je potreban Božje blizine i ljubavi. Tomu neka nas pouči i sv. Vinko koji neka za nas zagovara. Amen.