Mons. Vlado Košić, biskup sisački
Homilija na misnom slavlju za članove Marijanskog zavjeta za Domovinu.
Svetište Majke naših stradanja, Gora, 16. srpnja 2017.
Danas, draga braćo i sestre, imamo više razloga za radost i slavlje:
Među nama su hodočasnici koji ispunjavaju Marijanski zavjet za Domovinu. To je molitveni pokret koji već treće godine hodočasti našom Domovinom, povezujući marijanska svetišta i prikazuje svoje molitve i žrtve za našu Hrvatsku. Ove godine krenuli su od Osijeka pa do Dubrovnika, ukupno oko 1.700 km, kroz više od 2 mjeseca, tj. od 10.lipnja do 24.kolovoza; prvi puta jedan ogranak ovog hodočasničkog puta ide i kroz našu Sisačku biskupiju – u utorak, 11.srpnja bili su u Kutini, u crkvi MB Snježne; u srijedu su došli do Popovače; u četvrtak, 13.srpnja bili su u biskupijskom svetištu Marije, Majke Milosrđa u Kloštar Ivaniću; u petak su bili u Martinskoj Vesi, da bi jučer prošli kroz Sisak – baziliku sv. Kvirina, Katedralu Sv. Križa i došli u crkvu Marije Kraljice mira u Sisku, odakle su jutro pošli, idući preko Petrinje – ž. Preobraženja Gospodnjeg, Sv. Ivana Pavla II i sv. Lovre – do našeg svetišta Majke Božje Gorske, Majke naših stradanja u Gori. Zahvalni smo vam, dragi hodočasnici, što ste s nama, što možemo zajedno moliti Presvetu Bogorodicu upravo u ovom našem svetištu da ona zagovara za sve potrebe naše hrvatske domovine i naše Sisačke biskupije, a pozdravljam i sve vas, draga braćo i sestre, koji ste se pridružili u ovoj lijepoj marijanskoj crkvi slaviti danas ovu nedjeljnu euharistiju. Zanimljivo je da se to događa danas kad se spominjemo i blagdana Gospe Karmelske, marijanskog blagdana kojim od starine Crkva Mariju povezuje s bogati vrtom na brdu Karmelu u Izraelu, gdje su redovnici – prozvani karmelićani – štovali proroka Iliju i Majku Božju Mariju. I mi je ovdje, u ovom svetištu, i s ovim hodočašćem slavimo jer je ona naša Zaštitnica i najplodniji vrt u kojem je rođen Krist naš Spasitelj.
Drugi je razlog naše današnje radosti – blagoslov novih kipova Presvete Bogorodice na nebo uznesene i Gospodina Isusa koji kruni svoju majku u nebu, a koje je izradio ak. kipar Tomislav Kršnjavi, koga zajedno sa suprugom Lindom, također kiparicom, srdačno pozdravljam. Već su bili postavljeni kipovi Bogorodice i Krista kod posvete ove crkve 8.prosinca 2015., ali bili su tada od gipsa, a sada su u konačnoj izvedbi, odlijani u bronci. Zato smo na početku blagoslovili ove kipove. I to je razlog naše radosti, naime što se sve više dovršava i ukrašuje ovo naše svetište. Hvala svima koji su zato zaslužni.
Treći je razlog – krštenje koje ćemo poslije ovog razmatranja podijeliti šestom djetetu iz obitelji Čović, iz Dumača. Brojna djeca su razlog naše nade, mi se i kao ljudi i kao vjernici osobito veselimo rođenju brojne djece. Čestitam stoga roditeljima na hrabrosti i velikodušnosti. Darovati život brojnom potomstvu u naše je vrijeme čin osobite hrabrosti, ali bez hrabrosti mi ne možemo danas niti svjedočiti svoju vjeru kojoj su protivne mnoge suvremene silnice koje žele ugušiti vjeru ili ju svesti na zanemarivu statističku činjenicu. Kada međutim ljudi žive svoju vjeru i žive u svim trenucima svoga života od svoje vjere, tada se to vidi i tada to zadivljuje i nadahnjuje mnoge. Stoga zahvaljujem roditeljima te potičem sve mlađe vjernike koji žive u obitelji da budu velikodušni, da rado daruju život djeci i tako otvore vrata budućnosti i našega naroda i naše Crkve.
Riječ Božja danas nas uči da je vjera odgovor na Božju riječ, koju Bog kao sijač velikodušno dijeli svima. Međutim svi ne odgovaraju svojom vjerom Bogu na njegovu darovanu Riječ. Gospodin Isus u današnjoj prispodobi govori o četiri vrste primatelja Riječi: jedni su poput puta, drugi su poput njive na kamenitom tlu, treći su poput njive koja je zarasla u korov i trnje, a tek četvrti su plodno tlo koje opet različito rađa – naime 100, 60 i 30 posto uroda. Da bi ljudsko srce moglo odgovoriti Bogu svojim povjerenjem i prijateljstvom, treba biti „dobro i plemenito“. Naime, put je tvrd, kamenito tlo nema dovoljno vode – Isus kaže da su to oni koji s radošću prime Riječ ali nemaju korijena tj. dubine pa kad dođu progoni otpadnu, korov su različite brige zemaljske, bogatstvo i naslade, a tek je „dobro i plemenito srce“ sposobno primiti Božju Riječ i donijeti plod kršćanskog života. Zanimljivo, Isus ne traži da svi donesu stostruki plod, dovoljno je da donesu plod, pa bio to i šezdesetostruk ili samo tridesetostruk.
Kad se dijete krsti, tada se – mogli bismo reći – sije sjeme Božje Riječi u njegovo srce. Dakako, još se ne mogu vidjeti plodovi, kršćanski život tek treba uslijediti, ali Gospodin je dao svoju milost, postavio je preduvjete da se to može ostvariti. Od roditelja se pak traži da oni svojim odgojem, svojom ljubavlju, a nadasve svojim primjerom pomognu svojem djetetu da ono uzraste ne samo fizički nego i duhovno, tj. da otkrije Krista Gospodina i pođe za njim, da donosi plodove vjere koju je primilo na krštenju.
I svi smo mi, braćo i sestre, pozvani upravo to: donositi plodove vjere, da se naš život može „po plodovima prepoznati“, kako je to rekao Gospodin, a to su plodovi Duha Svetoga: ljubav, radost, mir, strpljivost, uslužnost, dobrota, blagost, uzdržljivost, velikodušnost.
Sve je to već ostvarila u svom životu Blažena Djevica Marija. Nju častimo u ovom svetištu već više od osam stoljeća. Naš hrvatski narod njoj se utjecao u svim nevoljama, a bilo ih je puno kroz povijest, i ona je pomagala svojim zagovorom te ju je naš narod prozvao „Najvjernijom Majkom, Odvjetnicom Hrvatske, Kraljicom Hrvata“. Ona može i danas nama pomoći, kako pojedincima tako i čitavom našem narodu.
Stoga joj se utječemo i molimo ju da nas zagovara pred svojim Sinom, koji ju je poslije zemaljskog života slavno uznio na nebesa i na nebu okrunio, da on i nama podari milost, milost takve vjere kakvu je Marija imala.
Njoj također nije bilo lako poslušati uvijek Božju volju, prihvatiti u svoje biće i srce Božju Riječ, koja je u njoj Tijelom postala. Riječ ju je Božja stavila u kušnje, donijela joj je izazov da krene u nepoznato, ali – nakon razgovora u kojem je iznijela svoja pitanja anđelu Gabrijelu – ona je prihvatila Božju volju: „neka mi bude po tvojoj riječi“.
I kad je rodila Isusa u Betlehemu, u priprostoj pastirskoj štali, i kad je morala s Josipom bježati u Egipat da ga spase od Heroda, i kad je otišao od kuće jer je morao propovijedati Kraljevstvo nebesko… bile su sve to kušnje za nju i križ koji je morala nositi. I prihvatila ga je, s vjerom i ljubavlju.
Kad je u Kani vidjela potrebu mladenaca, prišla je svome Sinu jer je vjerovala u njega i njegovu moć i zamolila ga da pomogne mladencima jer nisu imali više vina. Isprva se činilo da Gospodin ne želi to učiniti, ali ona je ustrajala, vjerovala je i znala da će to učiniti. Poučila je sluge: „Sve što vam rekne, učinite!“ I nama to kaže: slušajte moga Sina, on jedini ima riječi života vječnoga.
I kad je Isus bio osuđen na smrt i kad su ga napustili svi učenici, osim Ivana, ona je zajedno sa ženama bila u njegovoj blizini, i na Kalvariji pod križem. Kako je morala teško patiti, osjetila je kako joj je „mač boli probio dušu“. Ali ona nije izgubila vjeru.
Doživjela je Uskrs, doživjela je pjesmu: Kraljice neba, raduj se…
Učimo od Marije, dopustimo da nas ona daruje svojom vjerom te i mi Riječ Božju prihvatimo s povjerenjem i ljubavlju, da i u nama rodi višestrukim dobrim plodovima, plodovima ljubavi, radosti, mira…
Majko Božja Gorska, Isusova Mati, Sunce naših stradanja, ne prestani nam sjati. Amen.