Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na biskupijskom Danu obitelji

Sisak, 15. listopada 2022.

blagd. Sv. Terezije Avilske

Draga braćo i sestre,

Danas mi u Sisačkoj biskupiji slavimo Dan obitelji. Ujedno opća Crkva slavi blagdan sv. Terezije Avilske ili Velike, kako ju običavamo zvati. Premda se čini da to nije povezano, možemo iz primjera sv. Terezije svi učiti.

Prvo, sv. Terezija rođena je u Avilli, u Španjolskoj 1515. godine. Imala je 11-ero braće i sestara. Bila je to dakle brojna obitelj koja se nije bojala djece. A prilike nisu bile sjajne, bila je neimaština no roditelji su se uzdali u Boga i borili za svoju djecu.

Kako i nama treba takvih obitelji, sjajnim vjerom urešenih očeva i majki koji se ne boje podići brojno potomstvo. Svako je dijete originalno i dar je Božji. Ne razumijem kako se to i zašto naše obitelji odriču brojnije djece! A kako bi to pomoglo i Crkvi i narodu! Zato vi, dragi članovi brojnih obitelji naše Sisačke biskupije – kojih ima oko 200, prema našoj evidenciji, jer biskup krsti peto, šesto i brojnije dijete jedne obitelji po njihovim župama – vi predstavljate taj poziv i svjedoci ste da je lijepo imati veću obitelj. Bog vas stostruko blagoslovio i dao vam snagu da radosno živite vaš roditeljski, obiteljski poziv!

I vas, djeco, posebno pozdravljam i u vama vidim velik Božji dar: vama je Gospodin namijenio graditi našu Domovinu, biti nositelji njezine izgradnje i obnove, voditi i zemlju i Crkvu, prihvatiti svećenički i redovnički poziv, izgrađivati duhovno naše ljude vjernike… Tako je naime i sveta Terezija osjetila da ju Bog zove i pošla je u samostan. Najprije nije baš bila uzorna, ali jednom je u samostanu pronašla odbačeno raspelo i to ju je tako potreslo da je Isusa na križu počela posebno častiti. Postala je uzorna redovnica i dapače obnoviteljica svoga karmelićanskog reda. I ne samo svoje redovničke zajednice, nego i obnoviteljica čitave Crkve.

A bilo je to vrijeme kada je Luther započeo reformaciju i tako velik dio Crkve podijelio odnosno udaljio od Katoličke Crkve. Što je bio njezin odgovor? Živjeti dosljedno svoju vjeru, svoje redovništvo i svoj odnos s Isusom Kristom. Mnogi su naime katolici zaboravili što znači vjera i nisu živjeli kako je to Gospodin zamislio i kao on to želi. Na to je pozivala sv. Terezija. Možda su ju mnogi doživljavali kao strogu redovnicu, ali – premda je bila veoma odlučna žena – ona je bila velika prijateljica s Isusom. Doživljavala je njegove dolaske, razgovarala s njim, bila je mističarka što znači da je imala čudesne susrete s Kristom. O tome je napisala više knjiga koje se smatraju najodličnijim djelima ne samo kršćanske duhovnosti nego i književnosti.

Zar ti u nama, braćo i sestre, nije ova redovnica, koja je proglašena i naučiteljicom Crkve – poziv na nasljedovanje? Pitamo se kako.

Sigurno ono što je jedinstveno, originalno ne možemo ponoviti niti imitirati, ali onu temeljnu poruku možemo. A ona je često govorila – i pjesma je u Taize-u ispjevana o toj njezinoj poruci jest: „Solo Dios basta – samo Bog dostaje“. To znači da imamo i trebamo puno toga, ali Bog je najvažniji, on sve ispunja i kad njega upoznamo sve je dobro, sve je manje važno ali i sve dobije svoju pravu vrijednost jer Bog je na prvom mjestu. Bog je dostatan jer u njemu sve imamo i više nam ništa ne treba.

Današnja čitanja na blagdan sv. Terezije govore o mudrosti, autentičnosti i o vjeri.

Prvo je čitanje iz Starog zavjeta odlomak Knjige mudrosti koji govori kako je mudrost bila prisutna pri stvaranju svijeta. Bog je svijest mudro stvorio, sve je dobro rasporedio, ali čovjek unosi nesklad i nered u ovaj svijet. Mudrost je u tome da Boga poštujemo i njegove zakone koje je on stavio u fiziku, kemiju, astronomiju… Danas se mnogim ljudskim nastojanjem to želi promijeniti, kao da čovjek sam želi biti Bog i vladati svijetom, ne poštujući Božju zadanost koja čuva harmoniju svijeta. Sveta Terezija kao naučiteljica Crkve bila je mudra žena. Budimo i mi danas mudri tako da poštujemo Božje stvaralačko djelo.

U poslanici Rimljanima sveti Pavao nas upozorava da „sve stvorenje uzdiše iščekujući otkupljenje sinova Božjih“. Kao da želi reći da stvorenja ovise o nama ljudima i našem spasenju. Jer kad bi se čovjek obratio, i sav bi svijet bio bolji i uređeniji. Molimo stoga i za ekologiju, čitav sustav ovog svijeta, našeg planeta Zemlje i čitavog svemira. Bez čovjekova obraćenja nema budućnosti ni za svijet.

Isus u Evanđelju (Iv 4) razgovara s jednom ženom, Samarijankom. On ju moli da mu da piti vode, a ujedno joj nudi „vodu živu“. Pri tom misli na Duha Svetoga koji daje duhovnu snagu, koji taži žeđ duše bez koje nema života. Stoga se iz tog susreta Samarijanka vraća u svoj grad promijenjena, obraćena i svima svjedoči da je Isus Mesija.

Molimo i za sve nas, da nas Gospodin po zagovoru Presv. Bogorodice, sv. Terezije Velike i svih svetih obdari Duhom Svetim te budemo sposobni za njega svjedočiti. Amen.