Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Dan obitelji Sisačke biskupije

Sisak, Pastoralni centar katedralne župe, 9. listopada 2021.

/Čit.: Iz 9,1-3.5-6; Lk 1,39-56/

Dragi članovi naših obitelji, posebno pozdravljam vas, tzv. obitelji pet plus, draga djeco, draga braćo svećenici!

Danas smo se okupili da bismo Bogu zahvalili za naše obitelji te da bismo se utekli zagovoru Presvete Bogorodice, Kraljice krunice!

Želio bih da naše ovogodišnje okupljanje u ovoj pastoralnoj dvorani Katedralne župe – budući da je Katedrala teško stradala u potresu i nije nam moguće u njoj slaviti ovu euharistiju – bude u znaku Marije. Ovo je mjesec listopad, mjesec posvećen Mariji, Kraljici krunice.

Drage obitelji, volio bih kada bi nas ova poruka Kraljice svete krunice potaknula da se u obiteljima moli krunica. Možda je za sve teško moliti čitavu krunicu, ali bih preporučio da se na kraju dana, možda poslije večere, kratko okupite oko Svetog pisma te na početku pročitate jedan odlomak Riječi Božje. Može uslijediti kratka tišina za razmišljanje o pročitanom, kada se je uvijek dobro pitati što meni poručuje ta Riječ Božja. Potom se izmoli jedna desetka krunice. Može se izabrati u skladu s pročitanom Božjom Riječi, npr. ako je o Božiću tada se može moliti desetka „koga si, Djevice, rodila“, ako je o Uskrsu, tada „koji je od mrtvih uskrsnuo“ i sl. A onda će malo po malo i djeca zavoljeti molitvu krunice pa se može izmoliti cijela molitva, svih pet desetki, a u predmoljenju se izmijeniti članovi obitelji.

Vjerujte, molitva krunice je najjače oružje. Kad je ustanovljen ovaj blagdan, na dan 7.listopada 1571., kršćanska je vojska kod Lepanta pobijedila Osmanlijsku vojsku. Papa Pio V. pozvao je sve na molitvu krunice, i kad je izvojevana pobjeda, najprije je taj dan prozvan Danom pobjede a potom blagdanom Kraljice krunice.

Ovih dana smo na više načina i susreta po Biskupiji slavili 30.godišnjicu od početka Domovinskog rata, od pogibije i stradanja našega naroda, čitavih mjesta i gradova, ali i osnivanje postrojbi branitelja koji su hrabro stali u obrani svoje Domovine, mjesta i doma. I tim povodom sam se prisjetio kako sam i sam kao župnik braniteljima dijelio krunice. Svi su dolazili i željeli krunicu da ju stave oko vrata. Kažu neki promatrači i analitičari da je to bilo jedinstveno jer ni jedna vojska na svijetu nije na uniformama ili oko vrata nosila krunica kao naša, hrvatska vojska. To znači da su se naši branitelji pouzdavali u Marijinu zaštitu, a znali su – ako oni možda i nisu svi molili krunicu – da njihove majke, supruge, djeca, da čitava Hrvatska moli za njih. I zato su uspjeli, izdržali su najjače udare i napade te na kraju oslobodili okupiranu domovinu i pobijedili.

Što nam ovom zgodom govori pročitana Riječ Božja?

U odlomku iz knjige proroka Izaije čuli smo navještaj o dolasku Mesije, Spasitelja. Mrak je obavijao narod, čitavu zemlju, a dolazak Mesije očekivao se kao dolazak svjetla: „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku…“ Osim toga taj je dolazak Spasitelja donio radost: „Ti si radost umnožio, uvećao veselje…“ A što je bio znak tog svjetla i te radosti? „Dijete nam se rodilo, sin nam je darovan“, kaže prorok. To je bilo proročanstvo Isusova rođenja koje je donijelo svjetlo u tamu ovoga svijeta i radost kad je vladala žalost i tuga.

Znamo da je Isus rođen u Betlehemu od Djevice Marije. Ona je donijela Spasitelja čitavom svijetu. No, nije čitav svijet to upoznao i još uvijek mnogi hode u tami. Ipak, kad se i jedno dijete rodi na ovaj svijet dolazi radost i svjetlo. Kao da svako rođenje djeteta najavljuje Spasitelja. A on je rekao da svi trebamo postati kao djeca jer ako ne budemo kao djeca, nećemo ući u Kraljevstvo nebesko. I još je rekao: „Tko primi jedno ovakvo malo dijete, mene prima.“ Djeca su radost, djeca su nositelji Kraljevstva Božjega jer imaju otvorenu dušu, iskrena su, ne glume, pokazuju svoju radost ali i žalost, ne kalkuliraju niti znaju za farizejsku prijetvornost. Kada djeca nešto očekuju, traže ili mole, ona su ustrajna. Tako i svi mi u našim molitvama trebamo ustrajno moliti i dat će nam Gospodin.

Molimo danas Gospodina za naše obitelji: najprije da ustraju zajedno, da se ne rasele zbog potresa i da se hrabro bore sa svim nedaćama! Molimo za sve njih da se ne boje života, da roditelji prihvaćaju brojnu djecu. Evo, danas popodne idem krstiti u jednu župu osmo dijete u roditelja. Kako je to lijepo, kad se roditelji ne boje izazova, kad vjeruju u Božju providnost i kad daruju život brojnoj djeci!

Molimo posebno zagovor Presvete Bogorodice, Kraljice krunice, za pobjedu u borbi protiv današnjih izazova koji nam prijete uništiti obitelj i sve naše svetinje. Neka sine svjetlost u tami ovog svijeta u našim dušama i savjestima po zagovoru Presv. Djevice, Kraljice krunice!

U evanđelju smo slušali Marijinu pjesmu, molitvu hvale „Veliča“ koju je ispjevala u posjetu rođakinji Elizabeti. Elizabeta je Mariju nazvala „blagoslovljenom među ženama“ i „majkom Gospodina mojega“. Još hvali njezinu vjeru kada kaže: „blažena ti što povjerova da će se ispuniti sve što ti je rečeno od Gospodina“! Na te riječi pohvale i radost, ali i priznanje Mariji da je Majka Božja i blažena jer vjeruje Gospodinu, ona uzvraća prelijepom molitvom hvale i veličanja Gospodina.

Marija pripisuje Bogu velika djela koja joj se događaju, a ne sebi. Sebe naziva „neznatnom službenicom“ Božjom. Ona se tu pokazuje kao dijete, malena i svjesna svoje nemoći, a zahvalna zbog Božje moći koja se na njoj očitovala.

Zanimljivo je kako Marija doživljava Boga. Ona kaže da je njegova dobrota iz naraštaja u naraštaj nad onima koji ga se boje, što zapravo znači nad onima koji ga ljube. Dakle, Bog je dobar i njegova dobrota se očituje neprestano, nad svim ljudima.

Veoma jasno Marija zna da Bog staje na stranu nemoćnih i slabih, a protivi se oholima i jakima, bahatima i onima koji drugima vladaju jer kaže: On „iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene; silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne“. Marija u Bogu vidi zaštitnika slabih i malenih koji se za njih bori, a protiv silnika ovoga svijeta koji porobljuju siromašne i gladne. Koliko je samo ljepote u ovim Marijinim riječima koje su vječne! Ona je to izgovorila prije 2 tisuće godina, a to se događa tijekom cijele povijesti, od tada do danas. Silnici ovoga svijeta misle da sve mogu, sami sebe doživljavaju da su bogovi, a i od drugih traže da im se klanjaju, da ih časte i iskazuju im gotovo obožavanje, no kad padnu, idu ili u zatvor ili su posve u sjeni, nigdje ih više nema a prije su vedrili i oblačili… To nije dobro niti istinito i tomu se mi trebamo vjernici usprotiviti jer zato su bili i u prvim stoljećima progonjeni upravo zato što nisu htjeli priznati cara bogom. Marijo, Kraljice svete krunice, moli za naše obitelji, moli za našu djecu i mlade, moli za sve naše starije, osobito bolesne i opterećene! Kraljice Hrvata, moli za našu domovinu Hrvatsku! Kraljice obitelji, prati svojom zaštitom sve naše kršćanske obitelji da Tebe nasljeduju i poput Tebe se bore za malene i obespravljene, a nas sve čuvaj. Amen.