Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homilija na Božić

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 25. prosinca 2023.

Dragi vjernici, dragi slavitelji otajstva Božića,

Radujmo se i kličimo jer pohodi nas Mlado Sunce s visine!

„Riječ je tijelom postala i prebivala među nama.“ (Iv 1,14) – navještaj je to evanđeliste Ivana u  čitanju koje smo upravo poslušali. Sveti Ivan mislio je da tako najbolje može izreći otajstvo Božića: Bog sam, Sin Božji, koji je vječna Božja Riječ /Logos, utjelovio se u naš ljudski život, postao je verus homo – pravi čovjek da proživi naš ljudski život s nama u svemu jednak, osim u grijehu.

Thomas Merton, trapist i poznati duhovni pisac, napisao je:

„Savršenost nije moralni ukras koji stječemo mimo Krista kako bismo stekli uvjete da se sjedinimo s Njim. Savršenost je djelo samoga Krista koji po vjeri živi u nama.“ (TM, Život i svetost, 67) A to je cilj svakog kršćanina: živjeti s Kristom koji je zato i došao, da bude s nama.

To je ono što je sveti Pavao napisao: „Živim ali ne više ja, u meni živi Krist“ (Gal 2,20), a na drugom je mjestu ustvrdio: „trudio sam se više nego svi oni – ali ne ja, nego milost Božja sa mnom.“ (1 Kor 15,10) Zanimljivo kako je isti Apostol definirao kršćanina: „Krist u nama, nada slave“ (Kol 1,27). To je život „u Kristu“ (Rim 8,1)

Očito je upravo to svrha Utjelovljenja: Bog – Riječ utjelovio se i postao jedan od nas, da živi u nama i da nas preobrazi. Tako nije naš život niti naš kršćanski primjer naše djelo, nego djelo Božje u nama.

Zatim, Merton piše kako nastaje Crkva i kakav je kršćanin:

„Isus Krist, Bog i čovjek, objava je skrivene Očeve svetosti, besmrtnog i nevidljivog Kralja vremena, kojeg ni jedno oko ne može vidjeti, o kojem ni jedna inteligencija ne može razmatrati, osim u svjetlu u kojem on sam to želi priopćiti kome hoće“ (ib, 73). Sam Bog dakle oblikuje kršćanina a time i Crkvu, u kojoj on sam boravi po svojoj svetosti u dušama koje ga prime.

„Naše božansko sinovstvo slika je Riječi Božje, koju po Duhu Svetom stvara njegova živa prisutnost u našim dušama“ (ib,75). Mi ljudi smo dakle slike same Božje Riječi, ako dopustimo Duhu Svetome da nas obdari prisutnošću Kristovom, koji tada boravi u nama.

„Ako nam je Bog htio udijeliti svoje neizrecivo svjetlo i podijeliti s nama svoj život, on sam mora odrediti način  na koji će to učiniti. Počinje tako što čovjeku upućuje svoju Riječ. Kad čovjek čuje i prima Riječ Božju, sluša njegov poziv i odgovara na njega, tada je doveden do krsnog studenca ili do pročišćujućih rijeka pokore. Tada se on hrani euharistijom u kojoj nam je dano Tijelo našega Gospodina kako bi nam bilo istinska duhovna hrana, zalog naše vječne slave i naše ženidbe s Logosom.“ (ib., 77)

Ovo su riječi jednog mistika. Mi se – osobito u blagovanju euharistijskog Kruha – sjedinjujemo s Kristom i tako Bog može prebivati u nama i u ovom svijetu. Tako on po svom drugom Utjelovljenju stvara i oblikuje Crkvu. Prvim je dakle Utjelovljenjem Bog postao vidljiv u Isusu Kristu i boravio je među nama u svom Sinu u kojem je prebivala sva punina božanstva, a drugim Utjelovljenjem po Duhu Svetom u Crkvu on boravi u dušama koje posvećuje i dariva svojim životom.

Danas je Crkva to mjesto koje je nekoć bio Betlehem – mjesto gdje prebiva Bog, zajednica vjernika u kojoj je prisutan živi Bog koji se utjelovio. Zbog toga Crkvu nazivamo i „Mističnim Tijelom Kristovim“.

I dok smo sinoć slušali evanđeoske izvještaje koji su nam pokazali Utjelovljenog Boga u Djetetu u betlehemskoj štali, danas gledamo tog istog Gospodina koji je utjelovljen u Euharistiji i po Euharistiji u svakom članu Crkve koji blaguje Tijelo Kristovo. Tako Crkva doista postaje Tijelo Kristovo, ono mjesto gdje danas Bog prebiva.

Reći će netko: dobro, tako bi trebalo biti, ali mi smo svjedoci kako u Crkvi ima puno grijeha, nečistoća i sebičnosti, kako je Crkva grešna a ne sveta.

Doista, Crkvu čine ljudi koji su grješni, koji nisu sveti po svojem moralnom djelovanju. Ipak, Crkva jest sveta – kako ispovijedamo u Vjerovanju kad govorimo da vjerujemo u „jednu, svetu, katoličku i apostolsku Crkvu“. Ali valja uvijek pri tom imati na umu da je Crkva sveta po Bogu koji se utjelovio u nju, po Sinu koji se s njome poistovjetio, po Duhu koji ju posvećuje iznutra. Tako po toj inhabitaciji ili prebivanju Božjem u srcima vjernika koji čine zajednicu Crkvu, Crkva odražava i svetost Božju. Ne svoju nego Božju.

Dakako da su svi koji Krista slijede i koji čine Crkvu pozvani i na moralnu svetost, da i svojim životom odražavaju da u njima boravi Bog i da ih vodi putem svetosti. No, da su ne znam kako sveti pojedinci u Crkvi, ne posvećuju Crkvu ljudi koji se trude svojim silama moralno i sveto živjeti, nego Bog koji prebiva u našim srcima.

„Jedino što Apostol traži od nas je da hodimo, tj. živimo ne „po tijelu“ nego „po duhu“… Pokoravamo se tijelu kada slijedimo obrazac predrasuda, samodopadnosti, licemjerja, oholosti cijelih skupina ljudi, praznovjerja, ambicija i pohlepe. Stoga je čak i prividna svetost, koja se ne temelji na iskrenosti srca nego na licemjernom pretjerivanju, od tijela.“ (ib,83)

Naprotiv, „zakoni duha zakoni su poniznosti i ljubavi. Duh nam govori iz svetišta duše, koje je duboko u nama a koje je tijelu nepristupačno. Jer „tijelo“ je naše izvanjsko ja, naše lažno ja. „Duh“ je naše pravo ja, naše najnutarnije biće sjedinjeno s Bogom.“ (ib,84)

Utjelovljenje je veliko otajstvo, ono je središte Božića: „Riječ je tijelom postala i prebivala među nama“. Bog se utjelovio u ljudski život Isusa iz Nazareta, Bog je postao čovjekom premda nije u Isusu prestao biti Bogom, svoje je božanstvo sakrio u čovještvu tako da je Isus mogao reći: „Blago onom tko se ne sablazni o mene!“ (Mt 11,6). Čovještvo je time zauvijek uzdignuto jer je upravo u čovjeku Bog sišao na zemlju.

No Sin Božji, vječna Božja Riječ, utjelovio se i u Crkvi te je po Duhu Svetom zajednica njegovih učenika Tijelo Kristovo.

I još uže, Bog se utjelovio među nama u Crkvi – u euharistiji. On boravi u Kruhu života, jer on je taj „Kruh koji je sišao s neba… za život svijeta“ (Iv 6,51).

Braćo i sestre, ovo naše euharistijsko slavlje je na poseban način Božić, jer Bog je postao ne samo maleno Dijete radi nas, nego i Kruh koji se lomi da nas ujedini sa sobom, da nas nahrani i opremi za vječni božanski život.

Neka je radosna svetkovina Rođenja Gospodina našega Isusa Krista svima vama, braćo i sestre!

Neka je svima koji vjeruju u Krista današnji dan blagoslovljen i svet!

Neka se našim srcima razlijeva mir i zahvalnost da bismo u susretu s Božićem bili dublje povezani s Kristom Gospodinom!

Lijepa je ova svetkovina, zato zastanimo s udivljenjem – poput svetog Franje Asiškog koji je prije točno 800 godina u mjestu Greccio prvi put upriličio žive jaslice. On je od ganuća plakao. Neka i nas gane dolazak Kristov, u Djetetu Isusu, u Euharistiji… i neka njegov dolazak blagoslovi sve naše putove i uvede nas u vječni život. Amen.