Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Homiilija na Hodočašću Sisačke biskupije u Mariju Bistricu

23. kolovoza 2014.

Godina braka i obitelji u službi života

Draga braćo svećenici, braćo i sestre hodočasnici,

Upravo danas na naše 5. Biskupijsko hodočašće u Mariju Bistricu održava se i Dan obilježavanja žrtava svih totalitarnih sustava 20. st., što je spomen koji je ustanovio EU parlament, a prihvatio i naš Sabor. Mi smo prošle pastoralne godine obilježili Godinu hrvatskih mučenika pa bismo mogli reći da današnjim danom tu Godinu zaključujemo, premda ćemo još do kraja ove građanske godine u biskupiji imati i neke događaje koji ulaze u zaključenje te Godine. Tako ću ja osobno blagosloviti još nekoliko spomen-ploča za ubijene svećenike u našim župama… Ukupno sam postavio do sada 17 takvih ploča i još ih trebam postaviti pet. Imat ćemo i prvi Svećenički dan u rujnu na tu temu, o mučeništvu.

Ali ove nove pastoralne godine koja je pred nama okrećemo se novoj temi, a to je Brak i obitelj u službi života. Zapravo nikada nećemo i ne smijemo zaboraviti niti zanemariti mnogobrojne žrtve, prije svega komunizma koji je zavio u crno desetke tisuća naših hrvatskih katoličkih obitelji. Na njih moramo uvijek misliti  i za njih se moliti, a i učiniti sve da se one izvuku iz zaborava. No, pred nama je proslava Drugog nacionalnog dana obitelji, koji će se zbiti 19. travnja sljedeće 2015. godine na Trsatu, dakle za čitavu Crkvu u Hrvatskoj. Mi ćemo se pak u našoj biskupiji pripremati za taj događaj najprije našim biskupijskim Danom obitelji koji će se održati u Sisku, u subotu, 11. listopada ove godine. Već sada pozivam sve naše obitelji taj dan u sisačku katedralu u 10 sati, kad počinje pretprogram i dakako svakako pozivam sve u 11 sati, kada  počinje sv. misa. Posebno su nam na srcu obitelji s brojnijom djecom. Mi u Sisačkoj biskupiji imamo – brojeći od 2010. godine, otkako ponovno postoji naša biskupija – 51 takvu obitelj, što znači da je to tek prosječno jedna takva obitelj u župi. Mi ih zovemo “obitelji 5 plus”. Taj bismo broj morali podići barem na deset takvih brojnih obitelji u svakoj župi. Odnosno, želja nam je, i na tu nakanu vas sve potičem na molitvu, da sve mlađe obitelji koje mogu imati djecu, bez obzira imaju li jedno, dvoje ili više djece, ove pastoralne godine 2014./15. dobiju još jedno dijete. Danas je naime teško mladim bračnim parovima roditi i prvo dijete, pa drugo, a kamoli treće, da o daljnjima i ne govorim! Sve naime govori protiv toga, sve reklame, svi mediji, sva politika urotili se protiv života u Hrvatskoj. To je činjenica i zato je teško danas imati djecu. No, mi kršćani trebamo biti ljudi koji znaju i imaju hrabrosti plivati protiv struje, koji imaju svoj stav pa makar svi oko nas govorili i mislili drukčije! To je dakako teško, ali to zahtijeva naš Gospodin Isus od nas, na to nas potiče i njegova sveta majka Marija.

Poražavajući je činjenica da je u posljednjih 24 godine u Hrvatskoj čak 148 tisuće ljudi manje, jer je neprestano od 1991. – s izuzetkom 1996. i 1997. godine – više umrlih nego rođenih. K tome, dok je u tom prvom desetljeću, tj. od 1991.-2001. (kad je bio k tome i rat!) taj minus bio 24 tisuće, u sljedećih 13 god., tj. od 2001.-2013. taj negativni broj bio je -124 tisuća. Dakle, te statističke brojke zvone na uzbunu.

// DEMOGRAFSKO STANJE U RH:

Prema priopćenju DZS prirodno kretanje stanovništva u RH pokazuje da Hrvatska izumire u svih 20 županija – u 2011. bilo je rođeno 41.197 djece, a umrlo je 51.019, sto znaci da je prir. prirast negativan odnosno iznosi -9.822. To je na žalost samo nastavak višedesetljetnog zanemarivanja tog problema koji je postao već demografska katastrofa jer od 1991.-2011. u RH je rođeno 951.203 djece, a umrle su 1.079.273 osobe, što dakle predstavlja u zadnjih 20 god. negativni prir priraštaj od -128.069, a samo od 2001.-2011. prir. prirast je -104.869!/ K tome, od 2011.do danas, ta se tendencija nastavila, pa prema DZS te brojke za 2012. izgledaju ovako: rođenih je bilo 41.771, a umrlih 51.710, što znači da je prirodni priraštaj još negativniji tj. -9.939. Ako to pridodamo brojci od 128.069, dobijemo brojku od 138.008, što znači da se u razdoblju od 22 godine, tj. od 1991.-2012. (za što imamo podatke DZS) broj stanovnika u RH smanjio za preko 138 tisuća. God. 2013. rođeno je 39.939 djece, čak 1832 novorođenčadi manje nego 2012. godine, dok je broj umrlih – 50.386 stanovnika. To znači da je 2013. prirodni prirast bio također negativan i iznosio je prvi puta i više od 10 tisuća, tj. – 10.447 što dakle daje zaključiti da se u posljednjih 23 godina u slobodnoj Hrvatskoj broj stanovnika smanjio za skoro 150 tisuća (točnije: 148.455)! Moramo reći i to da je prije Domovinskog rata, tj. od 1974. do uključivo 1990. u Hrvatskoj stalno bio pozitivan prirodni prirast, tj. bilo je više rođenih nego umrlih, a od 1991. godine se ta tendencija promijenila i u 21 0d 23 godina, kako imamo egzaktne podatke, konstantno je negativan!//

Kada bi se tako nastavilo u našoj Domovini, naime da svake godine bude oko 10 tisuća manje stanovnika, za 400 godina ne bi bilo više ni jednog Hrvata u Hrvatskoj! Nešto se stvarno mora dogoditi!

Sigurno je da političari, znanstvenici i sve ustanove u državi moraju pridonijeti tomu da se preokrenu te negativne pojave u pozitivne, da se napravi strategija i nešto hitno poduzme da ne izumrle naš narod, no i mi kao Crkva dužni smo učiniti svoje. Preko našeg Caritasa, preko inicijative podrške “obiteljima 5+”, preko Zaklade fra Bonifacija Ivana Pavletića za stipendiranje potrebnih studenata mi u Sisačkoj biskupiji činimo nešto. No, trebalo bi više.

Najprije dužni smo buditi i jačati svijest da nas Gospodin potiče na poštivanje života –  on je rekao, misleći pri tom na svoje učenike: “Došao sam da život imaju, u izobilju da ga imaju!” (Iv 10,10). Zatim on je rekao toliko puta apostolima i svojim učenicima: “Ne bojte se!” Zar je moguće da se baš mi, kršćani, toliko zatvaramo pred životom? Zar su drugi, koji nisu kršćani, otvoreniji životu negoli mi? Pa naš se Gospodin baš utjelovio, postao je dijete, rodila ga Djevica Marija da nam pokaže kako je Bogu važan ljudski život od prihvaćanja samog djeteta. Čuli smo na Veliku Gospu u Božjoj riječi, u Otkrivenju, kako je Bog zaštitio svoga tek rođenog Sina, malo dijete Isusa, kad ga je već u početku njegova dolaska na ovaj svijet pred njegovom majkom htjela proždrijeti zvijer, tj. đavao, jer đavao ne želi da se svijet spasi, ali on ne želi ne samo dijete Isusa na ovom svijetu nego ni bilo koje dijete, jer on je “čovjekoubojica od početka” (Iv 8,44).  Tko je bio taj đavao u slučaju rođenja Sina Božjega? Bio je to Herod koji je dao ubiti svu novorođenu mušku djecu od rođenja do dobi od dvije godine. A danas? Je li moguće da je to naš Hrvatski sabor, koji je donio zakon o istospolnim zajednicama, koji su u svemu izjednačeni s brakom muškarca i žene, a za što se na referendumu opredijelio naš hrvatski narod? Kako je moguće da se zatire obitelj direktno protiv volje naroda, i to izrečene na najdemokratskiji način, na referendumu? Je li moguće da Hrvatski sabor djeluje protiv hrvatskoga naroda? Dapače, da ga želi uništiti? Nadamo se da nije tako, ali to Sabor mora pokazati na djelu. Hrvatski bi sabor trebao donijeti zakon kojim bi ukinuo komunistički zakon o abortusu iz 1974., koji je još na snazi. Ali ne samo Sabor, i svi smo mi odgovorni za budućnost naroda i Crkve.

Mi vjernici ne smijemo biti na strani suprotnoj Božjoj, tj. protiv života! Mi kršćani pozvani smo radovati se životu, svakom djetetu, baš svakom, te podupirati obitelji s brojnom djecom!

Nadalje, nije nama važan samo broj – da nas bude što više i da ne izumrle narod – jer ako izumre naš hrvatski narod, doći će već drugi narodi koji imaju potomstvo, nego nama je važno osim kvantitete, posebno nastojati okom kvalitete začeća, rođenja i života svakog djeteta i čovjeka koji je pozvan ne samo na goli zemaljski život, nego je Bogu toliko važan da ga poziva u svoj nebeski vječni život. Zato se već od prvih mjeseci života djetetu u kršćanskim obiteljima daje sakrament krštenja, da se po njemu rodi za nebesko Božje kraljevstvo. I dalji rast djeteta kršćanski roditelji i Crkva kao zajednica, na čijem je čelu službenik – svećenik /župnik i biskup – brinu se da dijete usvaja kršćanske vrijednosti, da raste u milosti i pred Bogom i pred ljudima. Zato je potreban vjeronauk, i u školi, kao informacija o vjeri, i u župi, kateheza, kao uvođenje u život zajednice onih koji vjeruju i svoju vjeru žive.

Čitanja Božje Riječi, koju smo čuli, govore o potrebi da gradimo civilizaciju života i ljubavi, suprotstavljajući se duhu ovoga svijeta, te da kao Marija budemo vršitelji Božje volje te svi s Kristom braća i sestre, u jednoj velikoj obitelji Crkve.

Dj 2,14a.36-40a.41-42: U ovom odlomku iz Djela apostolskih, u kojem smo slušali o silasku Duha Svetoga na apostole i prvi Petrov govor kojim on poziva okupljene na obraćenje, posebno nam u duši odzvanjaju njegove riječi: „Spasite se od naraštaja ovog opakog!“ (Dj 2,41). Kada danas razmišljamo ovdje, u svetištu Majke Božje Bistričke, o braku i obitelji i poslanju obitelji u odnosu na promicanje svetosti života, tada smo duboko svjesni i činjenice u kojem vremenu živimo, kakve sve prijetnje danas udaraju na obitelj te moramo razmisliti kakva je naša zadaća u tome. Sveti Pavao u Drugoj poslanici Timoteju upozorava da će „doći vrijeme kada ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati.“ I poučava svoga učenika: „Ti naprotiv budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4,3-5)

Da, to je taj „opak naraštaj“ od kojega se treba spasiti. Taj naraštaj obezvrjeđuje obitelj, brak, rađanje djece, sakramenta braka, vjernost u braku, taj naraštaj izjednačuje neke druge nenaravne zajednice s brakom, taj naraštaj s jedne strane zagovara nemoral, a s druge strane traži čistunstvo, ali ne zbog moralnosti nego da drugima napakosti i da ih odbaci. Taj naraštaj najbolje se danas ogleda u hrvatskim medijima.

Kako biti trijezan u svemu tomu, kako sačuvati razumnost i upoznati „zdravi nauk“? To je djelo Duha Svetoga koji daje svoje darove: mudrost, razum, savjet, znanje… onima koji mu otvaraju svoje srce.

Rim 12,9-16a govori o krepostima koje trebaju vladati u obitelji. To su: ljubav, bratoljublje, poštovanje, revnost, gorljivost u duhu, radost, strpljivost, postojanost u molitvi, pomaganje, gostoljubivost. Doista je silno važno da u našim obiteljima vladaju te kreposti, da – ako i jesmo malobrojni – budemo uzorni i po ponašanju primjer svima. Također Pavlovi savjeti – da blagoslivljamo svoje progonitelje, da se radujemo s radosnima, a plačemo sa zaplakanima, da budemo iste misli i da se ne uznosimo nego budemo ponizni – važne su i vrijedne kreposti koje kao učenici Isusa Krista, koji je rekao: „Učite se od mene jer sam blaga i ponizna srca i naći ćete mir dušama svojim!“, trebamo usvojiti i vršiti.

Evanđelje (Lk 12,46-50) govori nam o shvaćanju obitelji Crkve, kojoj svi pripadamo koji smo Isusovi. Kad mu kažu da ga traže majka njegova i braća njegova, Isus pogleda svoje učenike i kaže: „Tko vrši volju Oca mojega koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka!“ (Lk 12,50)

Naša obitelj jesu učenici Isusovi, mi se s pravom tituliramo „braćom“ i „sestrama“. Tako treba zvati i svećenike, redovnike, redovnice. I biskupa. „Svi ste vi braća!“, kaže nam Gospodin (Mt 23,8), kad poučava učenike da ne zovu nikoga na zemlji ni ocem, ni vođom ni učiteljem. Doista mi smo braća i sestre. I zato je lijepa Crkva, jer je ona naša obitelj. U njoj se svi trebamo osjećati prihvaćeni.

Međutim da bismo mogli graditi zajedništvo u Crkvi, potrebno je da ne zaboravimo na primarnu Crkvu, a to je obitelj. Obitelj je doista Crkva u malom, kućna Crkva. U njoj su muž i žena, povezani međusobnom ljubavlju, graditelji svoje obitelji, oni koji prihvaćaju i podižu djecu, oni koji pridonose širenju Crkve. „Milost pretpostavlja narav“, stara je uzrečica, koja želi reći da je potrebno prvo biti rođen kao čovjek, da bi Bog mogao toj naravi darovati svoju milost, milost duhovnog života koja se nadodaje tjelesnom i zemaljskom životu.

Kada danas otvaramo Godinu braka i obitelji u službi života u našoj Sisačkoj biskupiji, mislimo na svu onu dječicu koja se imaju roditi – im molimo se za njih da se rode zdrava i na radost svojih roditelja, mislimo na svu već rođenu djecu i na njihovu budućnost – da napreduju u dobi i milosti pred Bogom i ljudima, mislimo na supružnike – muževe i žene, da ostanu vjerni u svojoj ljubavi, da se ne uplaše poteškoća, već da vjeruju u Božju milost i njegovu pomoć u prevladavanju životnih problema. Molimo se danas i za starije članove naših obitelji, da doživljavaju poštovanje svoje djece i unučadi, a i da samo svojim iskustvom i dobrotom budu mladima potpora u dobru i pomoć svojim savjetom, strpljivošću i podnošenjem životnih križeva.

Molimo Blaženu Djevicu Mariju, Majku Božju Bistričku, da se moli za naše obitelji, za sav naš hrvatski narod, da se osobito naše katoličke obitelji sačuvaju od ovog opakog naraštaja u kojem živimo, da gaje obiteljske kreposti, te vrše volju nebeskoga Oca da poštujući život, podižući djecu i mlade u krepostima čovjekoljublja, poštenja, domoljublja i Bogoljublja gradimo svi našu crkvenu obitelj i budemo jednom dionici radosti u nebeskoj obitelji.

Amen.