Predavanje „Grkokatolička crkva u Hrvatskoj“ održao je križevački vladika Nikola Kekić u četvrtak, 6. studenoga u sisačkom Velikom Kaptolu. Na početku, biskupa Kekića okupljenima je predstavila voditeljica Ureda za kulturu Sisačke biskupije, gđa Spomenka Jurić. Predavanju su nazočili sisački biskup Vlado Košić i kancelar Biskupije, mons. Marko Cvitkušić.
Na početku svoga predavanja, vladika Kekić je donio povijesni pregled nastanka Grkokatoličke crkve, ističući kako su oni zapravo katolici bizantsko-slavenskog obreda i kako je Grkokatolička crkva jedna od 22 Istočne katoličke crkve koje su u punom zajedništvu s Rimskom crkvom i njezinim poglavarom Papom, a koje su vlastitoga prava, te se u bogoslužju služe jednim od istočnih obreda. Kekić je istaknuo i kako se danas Križevačka eparhija služi bizantskim obredom, tj. obredom grčke ili carigradske tradicije, kojega su Slavenima u 9 st. prenijela sveta braća Ćiril i Metod, prevevši ga na starocrkvenoslavenski jezik. Bizantski se obred služi na starocrkvenoslavenskom, hrvatskom i ukrajinskom jeziku.
Kekić je podsjetio i kako crkveno zajedništvo kršćana bizantskog i latinskog obreda na ovom području potječe iz 1611. godine pristupanjem biskupa Simeona Vratanje Katoličkoj crkvi, a te godine nastaje i slavna Marčanska eparhija – biskupija koja je okupljala sve katolike bizantskog obreda na području Kraljevine Hrvatske, Slavonije i Dalmacije, i koja postoji do danas kao Križevačka eparhija. Kao posebno zaslužnog za ovo crkveno jedinstvo predavač je istaknuo zagrebačkog biskupa Petra Domitrovića.
Govoreći o grkokatolicima na Žumberku biskup je rekao kako su oni potomci starih Uskoka. Od 1530. do 1538. godine Žumberak naseljavaju Uskoci bizantskoga obreda koji su poradi turskih nasilja iz zapadne Bosne i područja Cetinske krajine „uskočili” u kršćansku zemlju, u Hrvatsku, a na području Žumberka osnovana je graničarska kapetanija. Žumberački Uskoci su se zajedno s Hrvatima starosjediocima borili na „predziđu kršćanstva” protiv Turaka. Nakon turskog poraza kod Siska 1593. velik je broj kršćana s područja Slavonije i Bosne prebjegao u slobodnu Hrvatsku, u karlovačku (hrvatsku) i varaždinsku (slavonsku) krajinu. To su novi, brojniji uskoci ili prebjezi, koji su kao i žumberački branili granicu od turskih upada.
Govoreći o današnjoj Križevačkoj eparhiji vladika Kekić je istaknuo kako ona danas obuhvaća područje triju država, Hrvatske, Bosne i Hercegovine te Slovenije, s oko dvadeset i dvije tisuće vjernika koji su okupljeni u tri biskupska vikarijata: žumberački, slavonsko-srijemski i bosansko-hercegovački. Sjedište eparhije je u Križevcima, gdje je stolna crkva Presvete Trojice i biskupska rezidencija, a biskup stoluje u Zagrebu, gdje se nalaze i središnje ustanove Eparhije: ordinarijat, sjemenište i konkatedrala sv. Ćirila i Metoda.
Biskup se osvrnuo i na neke specifičnosti bizantskog obreda s kojima je i upoznao okupljene, te na kraju zaključio kako Grkokatolička crkva u Hrvatskoj svjedoči i živi glasovitu riječ sv. Ivana Pavla II. o potrebi „disanja“ Crkve na oba svoja plućna krila: istočno i zapadno.
