s. Valerija Kovač

Predstavljanje zbornika Caritas omnia sperat

Sisak, 5. veljače 2024.

U današnjoj kulturi »instantnosti« i ubrzanosti, koja sve manje poznaje prošlost, zaboravlja sadašnji trenutak čim prođe i trči prema budućnosti uvijek novoga, boljega i uspješnijega, slavljenje obljetnicâ možemo shvatiti kao njezin kontrapunkt. Obljetnice su jedan od načina da zastanemo u sadašnjosti života, da istodobno pogledamo prijeđeni put i da se tako u sveukupnosti pogleda otvorimo budućnosti. Obljetnice su prilika da vidimo kontinuitet našega života, koji se razvijao i mijenjao, koji je imao svoje »radosti i nade, žalosti i tjeskobe«, ali je i dalje ostao »naš« život. One su prilika da se usred svekolike prolaznosti saberemo, da još jednom potvrdimo vrijednost svoga života i izrazimo zahvalnost za njega.

Koliko god obljetnice smatrali svojom osobnom stvari, one se tiču i Drugoga i drugih. One su povod da Gospodinu zahvalimo za dar vlastita života, za Njegovu nazočnost i vodstvo u njemu, i u trenutcima kada nam to nije bilo sasvim vidljivo. Naše obljetnice se tiču i drugih ljudi jer mi ostavljamo tragove u životima onih koji nas okružuju, a i drugi su utkani u naše živote i pomogli su nam da postanemo ono što jesmo danas. Obljetnice su zato i poziv na slavlje zajedništva, prilika da zahvalimo svojim suputnicima, ali jednako tako da primimo zahvalnost od onih u čijim životima smo mi ostavili tragove i plodove.

Sve rečeno odnosi se na obljetnice našega života kao takvoga, a posebno na obljetnice vezane za one službe koje pojedinci vrše za druge. Među njima je svakako biskupska služba. Zato bih rekla da 25. obljetnica biskupstva i 65. obljetnica života Vlade Košića nisu samo njegove osobne obljetnice, nego se tiču ljudi i vjernika gdje je živio i djelovao. I zato ovaj zbornik radova ima svoje opravdanje, svoju vrijednost i svoj smisao, koliko god se sam slavljenik, naš biskup Vlado, tome bio protivio.

* * *

Zbornik smo naslovili latinskom varijantom biskupova gesla Caritas omnia sperat, jer nam se čini da najbolje obuhvaća sav njegov sadržaj i osobu kojoj je posvećen. Na početku zbornika smo, uz uobičajenu biografiju i bibliografiju slavljenika, dodali fotogaleriju s odabranim događajima iz biskupskog djelovanja Vlade Košića. Slika nije samo ponavljanje riječi, ona često ima vlastiti i cjelovitiji izričaj, te stvarnost ili osobu obuhvatnije predstavi, negoli samo verbalni govor. Tako smo odabrali ukupno 58 fotografija iz različitih situacija, biskupovih liturgijskih slavlja, susreta, inicijativa i događaja te njima upotpunili njegov verbalni životopis koji sadrži najosnovnije podatke.

U zborniku je svojim prilozima sudjelovao ukupno 51 autor: od toga 49 autora esejiskih i znanstvenih članaka te 2 recenzenta. Autorske priloge u zborniku okupili smo u dvije velike cjeline. Prva cjelina, koju ću ja kratko predstaviti, nosi naslov »Biskupove inicijative, suradnja i doprinosi«. U njoj su sabrani prilozi nastali kao svjedočanstva autora koji su neposredno s biskupom Vladom Košićem u različitim etapama i vremenima surađivali i surađuju. Drugu cjelinu čini niz od znanstvenih radova koji obrađuju teme iz područjâ biskupova zanimanja i djelovanja ili se tiču Sisačke biskupije.

Prvu cjelinu »Biskupove inicijative, suradnja i doprinosi« podijelili smo u tri dijela: Prvi dio se odnosi na autore koji se nalaze izvan Sisačke biskupije, i/ili na vrijeme kada je Vlado Košić bio pomoćni biskup u Zagrebačkoj nadbiskupiji, ili još ranije, počevši od njegovih župničkih ili bogoslovskih dana. U tim prilozima možemo vidjeti da su sve te povezanosti i suradnje s biskupom ostale postojati do danas. Najprije tri biskupa iz svojih osobnih perspektiva pišu o svome kolegi i prijatelju biskupu Vladi: varaždinski biskup u miru mons. Josip Mrzljak sjeća se zajedničkog imenovanja pomoćnim biskupima Zagrebačke nadbiskupije i prvog Ad limina pohoda u Rimu; krčki biskup mons. Ivica Petanjak vrednuje osjetljivost za istinu i entuzijazam za obnovu biskupa Vlade, a subotički biskup mons. Ferenc Fazekas piše o zajedničkim bogoslovskim danima i o pozivu da mu bude suzareditelj. Tu su zatim vrlo raznolika svjedočanstva: o obogaćujućoj biskupsko-svećeničkoj suradnji od Zagreba do Siska koju iznosi mons. Antun Sente ml., rektor nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu; zatim sjećanja o pripremi zajedničke poslanice Junačka i sveta Hrvatska iz pera Ivana Tolja, književnika i generala hrvatske vojske; te o dugogodišnjem prijateljstvu tadašnjeg župnika u Hrastovici Vlade Košića i Domagoja Moslera, danas ravnatelja lječilišta Topusko. Brat Richard piše o biskupovoj suradnji s Ekumenskom zajednicom Taizé, a o suradnji sa zajednicom Cenacolo njezin duhovnik vlč. Ivan Filipović. O ekumenskoj otvorenosti i zalaganju biskupa Košića govore tri svjedočanstva: Jure Zečevića, umirovljenog profesora ekumenske teologije na KBF-u u Zagrebu, Marije Znidarčić – članice savjetodavnog Vijeća europske mreže zajednica i Kirka Velinskog – protojereja stavrofora Makedonske pravoslavne Crkve.

U ovaj dio svjedočanstava može se velikim dijelom ubrojiti i Predgovor urednice ovoga zbornika, koja pripada prvoj generaciji studenata na Katoličkom bogoslovnom Fakultetu u Zagrebu kojoj je tadašnji profesor Vlado Košić predavao. Također u recenzijama, koje su napisali profesor filozofije na KBF-u u Splitu fra Ante Vučković i profesor dogmatske teologije na KBF-u u Đakovu Ivica Raguž, uz njihov stručni i znanstveni osvrt na priloge zbornika, prosijavaju osobne refleksije na biskupa Vladu i njegovo djelovanje.

Drugi dio te velike prve cjeline čine prilozi suradnika i vjernika koji prikazuju raznolikost djelovanja u sadašnjoj Sisačkoj biskupiji koju predvodi biskup Vlado Košić i za čiji se napredak neumorno zalaže. Djelovanje Caritasa i njegovu raznoliku brigu za najpotrebitije predstavlja ravnateljica Kristina Radić. O razmjeru šteta i obnova crkava Sisačke biskupije nakon potresa 2020. godine izvješćuje nas voditeljica Ureda za kulturu Spomenka Jurić u suradnji s Tamarom Horvat. Medijsko djelovanje Sisačke biskupije i biskupa Vlade Košića prezentira predstojnik Ureda za odnose s javnošću Stjepan Vego. O Uredu za promicanje socijalnog nauka Crkve i njegovu djelovanju pišu dvije nekadašnje i sadašnja voditeljica: Valentina Šipuš, Marijana Petir i Kornelija Marović, a o djelovanju Katehetskog ureda nas izvješćuje predstojnica s. Smilja Čirko. Da je briga za osobe s invaliditetom jedan od prioriteta Sisačke biskupije svjedoči povjerenica Željka Šemper. O bratskom odnosu biskupa Vlade prema redovnicima i redovnicama piše milosrdnica s. Hijacinta Matanović, a o svesrdnoj podršci »Marijine legije« na području Sisačke biskupije njezin predsjednik Vlado Sučec.

            U trećem dijelu prve cjeline nekoliko je autora na sustavan način proučilo pojedina područja djelovanja biskupa Vlade Košića: Obnova Zrina – vjerske svetinje hrvatskog naroda tema je priloga preč. Marka Cvitkušića ravnatelja istoimene Zaklade. Doprinos biskupa Vlade Košića Hrvatskom mariološkom institutu istražuje bivši tajni HMI-a Tomislav Filić. Biskupovim propovijedima se bave s. Nela Gapšar, profesorica dogmatske teologije na KBF-u, iz mariološko-marijanske perspektive, a iz perspektive odgojnih vrednota s. Valentina Mandarić, predstojnica Ureda za vjeronauk u školi u Zagrebu i s. Smilja Čirko. Pjesničko-pastoralnu misao monsinjora Vlade Košića istražuje Hrvojka Mihanović-Salopek, predsjednica Društva hrvatskih književnika.

* * *

Čitajući pojedinačno i transverzalno navedene priloge u zborniku, možemo ih povezati na različite načine i u njima naći nekoliko zajedničkih tema, ili bolje: značajki, kojima bismo mogli opisati stav i djelovanje biskupa Vlade Košića. Ja bih izdvojila dvije: Biskupov prijateljski odnos prema ljudima i predanost dužnostima i službama koje su mu povjerene.

Prijateljstvo je, rekla bih, elementarna ljudska potreba. Svi volimo susresti ljude nama prijateljski otvorene. Biti prijateljski otvoren prema drugima znači biti dobrohotan, podržavati druge, razumjeti ih, suosjećati s njima i pomagati im. Prijateljstvo je, međutim, i teološka kategorija. Sam Bog koji je ljubav, kako nam svjedoči Sveto pismo na mnogim mjestima, započeo je razgovor s čovjekom kao s prijateljem, a Isus je svoje učenike uzdigao na višu razinu odnosa kada ih je nazvao prijateljima. Zanimljivo je da i crkveno učiteljstvo odnos Boga i čovjeka opisuje prijateljstvom. Tridentski koncil, naime, u svome Dekretu o opravdanju kaže da Bog po svojoj milosti opravdanja čovjeka od neprijatelja čini svojim prijateljem. Koncil dakle, i samo čovjekovo spasenje opisuje kao prijateljstvo s Bogom, koje je opet Božja milost. I čovjek kao stvorena i otkupljena slika Božja pozvan je širiti taj dar prijateljstva među ljudima. Prijateljska dobrohotnost biskupa Vlade Košića koju pokazuje u susretu s drugima, vjerojatno nije samo izraz njegova naravnog karaktera, nego zasigurno ima i temelj u njegovu prijateljstvu s Bogom.

Druga značajka je biskupova predanost dužnostima i službama koje su mu povjerene: počevši od sakristanske službe u bogosloviji, župničkih drama u Hrastovici i Petrinji u Domovinskom ratu, njegove posvećenosti teologiji, istraživanju i poučavanju nauka Crkve na Katoličkom bogoslovnom fakultetu, sve do biskupske službe sa svim njezinim gotovo neispunjivim zahtjevnostima, kako za vrijeme u Zagrebačkoj nadbiskupiji tako još više u Sisačkoj biskupiji, koju je iznova strukturalno i pastoralno organizirao, i konačno djelovanja u Hrvatskoj biskupskoj konferenciji i njezinim tijelima, kojima je predsjedao i predsjeda. Predano i založeno vršiti dužnosti i službe znači prije svega ne štedjeti sebe, nego u maksimumu svojih snaga zalagati se i učiniti što je više moguće. Na taj način svojim službama pristupaju one osobe koje imaju snažan osjećaj odgovornosti i svijest da su pozvane za druge i drugima na služenje. Kod našega biskupa Vlade Košića služba i služenje su neodvojivi.

Čitajući priloge u ovome zborniku i prateći općenito djelovanje biskupa Vlade Košića, ponekad se možemo upitati odakle mu tolika snaga i motivacija. Vjerujem da odgovor možemo naći u njegovu biskupskom geslu, koje je odabrao: Ljubav svemu se nada – Caritas omnia sperat. Ljubav je uz vjeru i nadu, teologalna ili ulivena krepost, pokretačka snaga koju Božja milost daruje čovjeku. Ljubav i nada su pak u vjeri povezane. Po njima trima nam Bog daje polet (= ljubav) i sigurnost (= vjera) da s njime sve ima smisla i da je sve moguće (= nada).

Obično kada gledamo biskupe, gledamo što su sagradili i obnovili, što su planirali i organizirali, što su napisali i rekli. K tome, jednako je važno vidjeti kakve tragove i plodove ostavljaju u srcima ljudi, kojima su poslani. Ovaj zbornik posvećen biskupu Vladi Košiću, govori o svim tim vidovima, koji su u izobilnoj mjeri prisutni u njegovu životu i djelovanju.

Pin It on Pinterest