Govor na otvorenju biskupijske Sinode 26.11.2022.

Mons. Vlado Košić, biskup sisački

Govor na otvorenju biskupijske Sinode

Sisak, bazilika sv. Kvirina, 26. studenoga 2022.

Dragi svećenici – gen.vikaru, bisk.vikaru, kancelaru, ekonome, arhiđakoni i kanonici, poštovani dekani, župnici i župni vikari, dijecezanski i redovnički svećenici, dragi đakoni, bogoslovi i sjemeništarci, drage sestre redovnice, poštovani vjeroučitelji, članovi našeg Biskupijskog pastoralnog vijeća, članovi župnih pastoralnih i ekonomskih vijeća, ravnateljice Biskupijskog Caritasa, voditelji i članovi župnih Caritasa, voditelji i članovi pjevačkih zborova, dragi čitači i ministranti, draga braćo i sestre u vjeri!

Danas je radostan dan za sve nas, za našu Sisačku biskupiju: svečano otvaramo Sinodalni hod naše mjesne Crkve! Pohvaljujem Tajništvo Sinode na čelu s tajnikom dr. Ivanom Petrovićem koje je pripremilo i ovu molitvu i ono što je bilo potrebno za početak: geslo, himan, molitvu… Hvala i našem voditelju Ureda za odnos s javnošću Stjepanu Vegi za plakat i adresu Sinode koja je otvorena kod Tajništva. Hvala Katehetskom uredu na čelu sa s. Smiljom Čirko koji je pripremio prve tri kateheze, od ukupno deset, o kojima će se razgovarati u raznim krugovima po župnim i drugim zajednicama ove pastoralne godine, hvala svima koji su do sada sudjelovali u pripremi ovog čina, otvorenja. Sada zapravo započinje prava priprema za Sinodu jer Tajništvo očekuje prijedloge koji će dolaziti iz župa, iz samostana i od naših vjeroučitelja i crkvenih pokreta. Potičem i sve pojedince, kako svećenike, redovnike, redovnice, đakone i bogoslove, sjemeništarce i redovničke kandidate i kandidatice, kao i sve vjernike dobre volje da u Tajništvo na istaknutu adresu bilo internetskim putem bilo poštom kroz ovu pastoralnu godinu 2022./2023. šalju svoje prijedloge.

Tema je zapravo jedna: naša Crkva, naša Biskupija, naša župa, naše zajedništvo.

Molim da se nitko ne ustručava poslati i kritike, i dobronamjerne primjedbe ali uvijek sa željom da se naš ukupni crkveni život popravi i učini boljim.

Biskupijske sinode nisu česte, ali su zato važne i mjerodavne. U Zagrebačkoj nadbiskupiji održana je nedavno, i ove godine zaključena Druga nadbiskupijska sinoda. Prva je pak bila 1925. Dakle, zaključci koji se donesu na biskupijskoj sinodi imaju karakter mjesnog prava koje obvezuje svećenike i vjernike. Za razliku od prijašnjih sinoda, koje su do Drugog vatikanskog sabora imale samo klerike za članove, današnje biskupijske sinode trebaju uključiti i predstavnike klerika i predstavnike laika u članove Sinode. No, da bi došlo do tog, drugog dijela tj. samog zasjedanja Sinode, potreban je ovaj prvi korak, a to je priprema. To je vrijeme savjetovanja i prijedloga. Svi članovi Božjeg naroda imaju pravo i dužnost iznositi svoje prijedloge. To će biti s jedne strane moguće individualno, da svaki član naše Biskupije šalje našem Tajništvu svoje prijedloge, a s druge strane tako što će svećenici organizirati međusobom tzv. Korone i sastanke različitih crkvenih krugova koji će raspravljati o odabranoj temi i dati svoje prijedloge u pismenom obliku i poslati ih Tajništvu. Imamo prve 3 od 10 kateheza pa neka se uzme: 1 za svećeničku koronu, 1 za ŽPV i 1 za mlade ili neku drugu zajednicu ili pokret. To treba proći do Božića, a onda 2023. do ljeta mogu se uzeti i ostale kateheze koje će stići – sveukupno u svakoj župi barem 5. Tajništvo će uzeti u obzir sve prijedloge i svrstati ih u pojedine tematske skupine te pripremiti završni dokument koji će biti polazište na samom zasjedanju. Mi kao Crkva nemamo drugu svrhu nego naviještati Isusa Krista, koji je doista naš „Zaglavni kamen“, onaj naš oslonac bez kojega ne možemo. Mlinski kamen bio je obješen našem svetom zaštitniku biskupu i mučeniku Kvirinu oko vrata i tako je on posvjedočio svoju vjernost Kristu. Očito Krist mu je bio važniji i od vlastita života. Neka nas on usmjeruje i uči kako ostati vjerni Kristu, kako svojim vjerničkim životom biti svjedoci Božjeg hrama, koji je utemeljen na čvrstom temelju Kristu i kojega Krist kao „kamen zaglavni“ povezuje, drži i čuva.

Na srcu nam je obnova naših obitelji, prihvaćanje brojnije djece, odgoj djece i mladih u vjeri, prihvaćanje i nadvladavanje teškoća – poput potresa koji nas je sve pogodio prije gotovo dvije godine, suočavanje s potrebom obnove naših oštećenih crkava i kapela, kuća i stanova, naših domova koje gradi i drži zajedno samo Bog. Ali i mi smo dužni pomoći i sve učiniti da se porušeno obnovi i izgradi, no to može samo ljubav, samo zajedništvo i međusobna upućenost jedinih na druge. Molimo Gospodina i Presvetu Bogorodicu, molimo naše svete zaštitnike Kvirina i bl. Alojzija, sluge Božje brata Bonifacija Ivana Pavletića i biskupa Josipa Langa, naše svećenike mučenike, da nas u našim nastojanjima vode i podrže.

Zahvaljujem svima koji nas prate svojim molitvama: osobito bolesnicima i patnicima, starijim vjernicima i onima koji ne mogu biti danas s nama. Pozvao sam i naše redovnice koje su u klauzuri: sestre Karmelićanke u Karmelu sv. Male Tereziju u Kloštru Ivaniću i sestre Kćeri Srca Isusova u Lasinji. One ne mogu na žalost biti večeras ovdje, ali su s nama u duhu, u svojim molitvama.

Tako s. Kristina Tropp, priorica Karmela u Kloštar Ivaniću piše:

„Zahvaljujem Vam na Vašem pozivu da nazočimo molitvi I. Večernje s kojom svečano započinje sinodalni hod u bazilici svetog Kvirina, sisačkog biskupa i mučenika, zaštitnika Sisačke biskupije! Iako ne možemo biti prisutne zbog našeg klauzurnog stila života, duhovno ćemo se sjediniti u molitvi.“

S. Marie Nathalie du Sacre Coeur, dosadašnja priorica samostana Kćeri Srca Isusova u Lasinji, mi je napisala: „Najljepše zahvaljujemo na ljubaznom pozivu za otvaranje sinodalnog puta biskupije. Također smo zahvalne za vašu delikatnu misao da nas potaknete na sudjelovanje, ali nećemo moći biti prisutne. Budući da nas na to poziva naš poziv skriven u srcu Crkve, bit ćemo u zajedništvu sa svima vama i molit ćemo na vaše nakane, za svećenike i posvećene osobe naše biskupije.“

Neka nakon Sinode naše Sisačka biskupija zasja u svoj ljepoti vjere, nade i ljubavi!

Neka naše obitelji budu primjer ljubavi, zajedništva, razumijevanja i škole dobrote!

Neka naše župe i naše crkvene zajednice budu rasadište duhovnih zvanja, privlačne za mlade i sve kojima žele navijestiti Krista!

Neka naša domovina Hrvatska i po nama postane bolje i ljepša!

Dobri nas Bog sve blagoslovio i sačuvao. Amen.

Pin It on Pinterest