Godišnji susret članova crkvenih pokreta, zajednica i udruga s područja Sisačke biskupije održan je u nedjelju 26. studenoga u Velikoj dvorani Pastoralnog centra „Petar Žagmeštar“ katedralne župe u Sisku. Na početku sve okupljene pozdravio je povjerenik vlč. Krešimir Bulić, a predavanje na temu „Prepoznavanje zapreka u duhovnom djelovanju i kako ih nadići“, održala je Katarina Ralbovski.

U svom predavanju ona je istaknula kako ljudi koji su u svom životu doživjeli nadahnuće Duha i kojima je Bog milošću promijenio živote te potaknuo ih na djelovanje, često to svoje iskustvo prenose drugima upravo preko djelovanja u raznim zajednicama. „U tom svom djelovanju mi nailazimo na mnoge zapreke i kušnje, što one koje nam se dogode u nekim svakodnevnim životnim situacijama, a što one na koje nailazimo kroz vlastite utarnje osobne krize. Živimo u vremenu gdje se nastoji zatrti sve ono što je dobro i sve vrednote koje čovjeka čine dostojanstvenim, pa se čak i donose zakoni koji idu protiv čovječnosti i onoga duhovnog što čovjek ima u sebi, a to je da bude za drugoga. U takvom svijetu čovjek koji je u pokretu, molitvenoj zajednici, Kristov je svjedok. Crkvene zajednice lijek su za današnje društvo koje treba zdravi razum, a jedino nas Bog uči da budemo mudri i da njegovim očima gledamo svijet. Zato je tu i najviše napasti te nas se želi zaustavi kroz različite sitnice, neshvaćenost, povrijeđenost. To treba prepoznati kao da se želi zaustaviti Božje djelo i s predanjem Kristu nastaviti dalje. Treba reći: Isuse ja sam se opredijelio za tebe, slijedit ću te i ići za tobom“.

Predavačica je istaknula i važnost zajedništva kroz sliku jednog i snopa pruća istaknuvši kako je bitno da se članovi zajednica ne daju odijeliti ni na koji način jedan od drugoga i ne dopuste da im se u srce uvuče nešto protiv bližnjeg. Također, gđa Ralbovski je istaknula da je svaka zajednica Božje djelo te upozorila na važnost povezanosti između različitih zajednica i pokreta te laika, svećenika i biskupa, ukazavši na primjer bl. Alojzija Stepinca koji je odbio nakon Drugo svjetskog rata odvojiti Crkvu u Hrvata od Katoličke Crkve.

Susret je zaključen misnim slavljem, koje je u katedrali predvodio povjerenik za pastoral crkvenih pokreta, zajednica i udruga vlč. Krešimir Bulić u zajedništvu sa supsidijarom katedralne župe preč. Milanom Begićem i vikarom vlč. Vedranom Pejakom Pašićem.

U homiliji obraćajući se okupljenima vlč. Bulić je podsjetio kako se danas slavi svetkovina Isusa Krista, Kralja svega svijeta, a i ujedno je posljednja nedjelja liturgijske godine. „Riječ kralj u svakom od nas pobuđuje različite osjećaje i shvaćanja. Moglo bi se općenito reći da kada mislimo na kralja mislimo na vlast i moć. Kralj u našem svjetovnom značenju, politike i povijesti svijeta, označuje čovjeka koji može provesti ono što želi zato što ima pokraj sebe moć i silu. Današnji se kraljevi više tako ne zovu, to su sada predsjednici i premjeri, ali i oni na isti način i istim sredstvima vladaju. Njih nazivamo političarima i vršenje njihove vlasti politikom, a kao što bi kralj trebao brinuti za sve podanike svoga kraljevstva tako bi političar trebao brinuti za sve u svom ‘političkom carstvu’. To nažalost nije tako. Kralj se brine samo za sebe i nije ga briga za drugoga već nas ljude obmanjuje. Takvi su kraljevi i vlast ovog svijeta“, upozorio je vlč. Bulić te dodao da kada govorimo o Kristu Kralju onda je očito da Krist nije takav kralj ovoga svijeta. „I Pilat je pitao Isusa je li On kralj, a on mu je potvrdnu ogovorio, ali i rekao da njegovo kraljevstvo nije ono što on misli, da treba vladati nad ljudima.  A kakvo je to njegovo kraljevstvo i kakav je on Kralj? Današnja čitanja ne govore o nikakvim kraljevima i kraljevstvima, o sili i moći. Prorok Ezekiel nam govori o Dobrom Pastiru, a Isus će reći ja sam dobri pastir. Možemo zaključiti, Isus je takav kralj koji ne vlada, ne čini silu, nego se brine se za svoje stado, a njegovo kraljevstvo je onih milosrdna srca“.

Nakon mise druženje je nastavljeno u Pastoralnom centru katedralne župe.