Ekumenski hod Molitvene osmine za jedinstvo kršćana na području Sisačke biskupije nastavljen je u ponedjeljak 20. siječnja Večernjom molitvom u Hramu Sv. Petke u Sisku, Srpske pravoslavne Crkve.
Molitvu je predvodio sisački paroh o. Veselin Ristić, a prisustvovali su i sisački biskup Vlado Košić, povjerenik za ekumenizam i dijalog Sisačke biskupije vlč. Branimir Motočić, sisački paroh u miru protojerej stavrofor Petar Olujić, kao i pravoslavni i katolički vjernici.

Nakon molitve, obraćajući se okupljenima, paroh Ristić je istaknuo kako je ova molitva bila upućena Bogu za jedinstvo kršćana, mir za blagostanje, za ljubav i zajedništvo. Podsjetio je i kako je prošle godine obilježen velik događaj i za pravoslavne i katolike, a to je 1700 godina od Milanskog edikta, a time i sloboda kršćanstva.”Sjećamo se cara Konstantina i toga perioda kada su kršćani mučenički stradavali, progonjeni, uništavani i kada je sve pokušavano da se uništi vjera u Krista. Mi Kršćani poslije dolaska cara Konstantina dobili smo slobodu i kao takvi više se ne moramo skrivati, nego možemo istinski s ljubavlju javno izraziti svoju vjeru u Boga. Upravo je to velika radost za nas i moramo to čuvati”.

Povjerenik za ekumenizam i dijalog vlč. Branimir Motočić podsjetio je kako se danas u pravoslavnoj Crkvi slavi sv. Ivan Krstitelj, a kako su se jučer u Katoličkoj Crkvi čitale riječi sv. Ivana Krstitelja koji je rekao “Evo Jaganjca Božjega, evo onoga koji oduzima grijehe svijeta!”

“Jučerašnje čitanje i današnje slavlje nas tako povezuju u čitanju i razumijevanju istoga Evanđelja koje nam je predano i sačuvano u apostolskoj tradiciji. Upravo iz te vjere mi znamo da smo mi kršćani poput Ivana Krstitelja dužni ukazivati na Krista i svjedočiti za Krista koji oduzima grijehe svijeta. U tom svjedočanstvu itekako trebamo biti svjesni činjenice da Krist nije podijeljen. Zato je i tema ovogodišnje Svjetske ekumenske osmine pitanje koje je sv. Pavao postavio kršćanima u Korintu kada ih je korio zbog svađe između sebe. U toj vjeri koja želi posvjedočiti za Krista mi isto tako gledajući lik sv. Ivana Krstitelja sjećamo se i riječi sv. Ivana da Krist treba rasti, a mi se trebamo umanjivati. Jedna lijepa pjesma iz pravoslavne tradicije govori “dok uz Krista stojim, ne mogu propasti”. Sav ovaj naš napor, molitva i put prema jedinstvu Crkve želio bih da bude prožet tom sviješću da dok uz Krista stojimo ne možemo propasti, rekao je vlč. Motočić.

Biskup Košić zahvalio je parohu Ristiću na prilici da sudjeluje na molitvi, a posebno parohu u miru Olujiću na dugogodišnjem prijateljstvu, razumijevanju i suradnji. Biskup je poručio i kako ako se mi kršćani okupljamo i jedni drugima pokazujemo poštovanje, ljubav, zajedništvo, tada i oni koji ne vjeruju u Krista mogu razumjeti tko je to naš Gospodin. Biskup je istaknuo kako se i Krist prije svoje muke molio Ocu nebeskom da njegovi učenici budu jedno, te da svijet uzvjeruje da ga je On poslao. “Razlike su normalne i bile su uvijek u tradiciji istoka različite forme u životu Crkve u odnosu na zapad i druge krajeve svijeta. Međutim, nisu problem razlike, nego podjele, nerazumijevanje i odsutnost ljubavi. Zato se molimo da te vjekovne razlike koje su nas udaljile, mi danas, koliko je do nas, premostimo svojim razumijevanjem, molitvom i ljubavlju. Iskreno zahvaljujem na ovom zajedništvu i preporučam upravo sve pastire katolike, pravoslavne i druge kršćane u vaše molitve da bismo mogli biti svi svjedoci Kristove prisutnosti u ovome svijetu”.

Završne riječi uputio je sisački paroh u miru Olujić koji je podsjetio na dugu tradiciju ekumenizma u gradu Sisku. “Osjećam iskrenu radost što nastavljamo onim utrtim stazama koje smo dugi niz godina pripremali i utabali, tu stazu mira, dobre volje, međusobnog uvažavanja. Razlike koje postoje, ali mi vjernici moramo biti svjesni da smo bliži nego daleki… Mi se napajamo na istom izvoru vjere i moramo raditi i dati sve od sebe da ne dozvolimo da se taj izvor zamuti nego da uvijek bude čist i bistar kako bi mogli upijati u sebe tu čistu istinitu kršćansku vjeru. Postoji nešto nam zajedničko na što se malo stavlja pažnja, a to je presveta Bogorodica, majka cjelokupnog roda ljudskog. Gotovo jednako je slavimo i poštivamo. Braća katolici Hrvati, zovu Majku Božju Kraljicom Hrvata, a mi pravoslavni Srbi je isto tako nazivamo u našim crkvenim pjesmama Vladičica, odnosno Vladiteljka

roda srpskoga, hristijanskog. Takva skromna saznanja neka nam pomognu da se međusobno bolje uvažavamo, da međusobno širimo ljubav i povjerenje.