Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u nedjelju 22. prosinca u crkvi Sv. Ilije proroka u Donjim Kukuruzarima svetu misu za vlč. Antu Lizatovića, kapelana župe svetog Nikole u Hrvatskoj Kostajnici i upravitelja kapele u Donjim Kukuruzarima, ubijenog tijekom Drugog svjetskog rata od strane partizana. Tom prigodom biskup je prije mise blagoslovio, na crkvu postavljenu, spomen ploču za ovog svećenika. Ovo je druga ploča u nizu koje će Biskupija postaviti, tijekom Godine hrvatskih mučenika, u župama u kojima su u Drugom svjetskom ratu i poraću ubijeni svećenici, kao i rodnim župama ubijenih svećenika koji su svoju službu vršili izvan područja Sisačke biskupije.

U koncelebraciji bili su kancelar biskupije mons. Marko Cvitkušić i domaći župnik fra Stjepan Jambrošić, a nazočan je bio i župni vikar fra Svetislav Krnjak, koji je pod misom ispovijedao. Uz brojne vjernike ovoga kraja misi je prisustvovao i načelnik Općine Donji Kukuruzari gosp. Stipo Šapina.

U homiliji biskup je podsjetio na životni put vlč. Lizatovića, ubijenog 1. svibnja 1943. godine, ističući kako je to nažalost bilo teško ratno vrijeme i kako se već u ratu pokazalo koja je narav bila onih koji su provodili komunističku revoluciju, a to je da će poubijati sve one koji im smetaju. „Posebno su im bili na oku i nišanu ljudi Crkve, svećenici. Evo, mi u našoj Sisačkoj biskupiji imamo 22, u Drugom svjetskom ratu i poraću, ubijena svećenika. To je jako puno za našu biskupiju, koja sada u pastoralu ima 66 svećenika, a još je mnogo bilo prognanih, te još toliko onih koji su završili u zatvorima. To što se dogodilo u Drugom svjetskom ratu i nakon njega bio je progon Crkve i to tako veliki progon kakav ovaj prostor nije pamtio od cara Dioklecijana i rimskih progona kada je stradao sv. Kvirin, biskup i mučenik. Mi smo dužni sjećati se naših pastira, svećenika, biskupa i naših vjernika, koji su bili mučeni i ubijeni samo zato što su bili vjernici.

U nastavku biskup je istaknuo kako je mučeništvo jedna konstanta u Crkvi i kako bismo mogli reći nekako kao da je to izvan konteksta radosti Božića, te kako su na Božić svi radosni, ali i kako ta radost ne može biti trajna i duboka ako se ne vide i sve one patnje i mučeništvo koje je povezano sa svjedočanstvom za Krista Spasitelja. „Na sam Božić, pjeva se da je on trpio čim se rodio. Nije bio stavljen na svilu u carskoj palači, nego bio je stavljen na oštru slamu u običnoj pastirskoj štali. Trpio je čim se rodio i za nas donio taj poziv i poruku da Kraljevsko Božje trpi silu. I drugi dan nakon Isusova rođendana slavimo jednog mučenika. Sveti Stjepan, svojom nam krvi svjedoči istinu da Božić nije bajka i idila. Božić je istina, Božić je duboko otajstvo naše vjere. Bog sam došao je među nas da nam pokaže koliko nas ljubi i da je spreman biti ubijen za tu svoju ljubav i vjernost čovjeku“, poručio je još biskup Košić.

Na kraju mise, biskup Košić zapalio je posljednju svijeću na velikom adventskom vijencu ispred crkve.