Blagdan Našašća Svetog Križa, titulara župe Zrin, proslavljen je u nedjelju 3. svibnja u sisačkoj katedrali. Svečano misno slavlje predvodio je krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s domaćim biskupom Vladom Košićem, a u koncelebraciji bili su i kancelar Biskupije i ravnatelj Zaklade za gradnju crkve Našašća sv. Križa u Zrinu mons. Marko Cvitkušić, arhiđakon Gorsko-zrinskog arhiđakonata preč. Dragutin Papić i katedralni župnik preč. Marko Karača.
Uz brojne Siščane slavlju je prisustvovao i već broj potomaka Zrinjana i prijatelja Zrina.
Na početku, u ime nazočnih biskupu Petanjku na dolasku i na prihvaćanju poziva da zajedno proslave blagdan župe Zrin, zahvalio je domaći biskup Košić. „Hvala Ti, dragi biskupe, što Ti nisi zatajio svoje korijene, što si i u intervjuu u Glasu Koncila prigodom imenovanja za krčkog biskupa i posebno u svom biskupskom grbu istaknuo župu svojega porijekla, Zrin. Također si u grb stavio i kamen Svetoga Kvirina, zaštitnika i Sisačke biskupije i Tvoje Krčke biskupije, kojoj si po volji svetog Oca pape Franje postavljen za biskupa… Ti si dragi biskupe po majci i ocu naše gore list iz slavnog hrvatskog grada Zrina, sada Zrina koji je opustošen, ali koji vjerujem ima svoju budućnost za koju se moramo boriti. Zrin je kao i čitava naša Hrvatska znak onoga što su učinili totalitarni režimi i što je učinio komunizam kao najgori oblik zatiranja ljudskih prava, vjerskih sloboda i nacionalnog ponosa“, rekao je na početku biskup Košić, te je pozvao biskupa Petanjka na obilježavanje Zrinske tragedije koja će se ove godine održati 12. rujna.
U homiliji govoreći o pročitanoj Božjoj Riječi, biskup Petanjak je podsjetio kako je prošle nedjelje Isus za sebe rekao „ja sam pastir dobri“, a u današnjem „Ja sam trs, vi loze“. „U Evanđelju po Ivanu kad god Isus za sebe kaže ‘ja sam’ on onda želi sebe objaviti kao Boga, kao jednakoga Ocu i Duhu Svetomu. Taj „ja sam“ nas vraća u početke, u centralni događaj Staroga zavjeta kada se Bog objavljuje Mojsiju u gorućem grmu i kada ga poziva da se vrati u Egipat, u ropstvo, da izbavi njegov narod. Mojsije ga tada pita kako mu je ime i što će reći Židovima tko ga šalje, a Bog kaže: Reci im, ja sam, ja jesam, tako mi je ime. To znači da je Božje ime otajstveno, ali da je Bogu jedinome svojstveno da jest, da živi, da postoji, da je živući, a svima nama zato što to Bog hoće. Mi živimo, ali nemamo izvor života u sebi, nego u Bogu. Mi smo živi zato što to Bog hoće, ali naša egzistencija ne ovisi o nama nego o Bogu“ rekao je biskup, te u nastavku podsjetio i na Isusove riječi od prošle nedjelje „Ja sam pastir dobri… Imam i drugih ovaca, koje nisu iz ovog ovčinjaka. I njih treba da dovedem…“. „Isus je htio naglasiti da nisu njegovi samo oni koji se tako deklariraju nego sav svijet i on je zabrinut za svakoga čovjeka jer je došao za njega. Baš svaki čovjek je predmet interesa Isusa Krista. Danas kad za sebe kaže ‘ja sam trs, a vi loze’, onda je to puno jača slika, nego ono ‘ja sam pastir’. Loza bez trsa ne može biti i zato ova usporedba nas i Krista još je dublja, intimnija i važnija, još više naglašava da nemamo života u sebi ako nismo povezani s Kristom. Isus i dodaje: ‘Otac moj je vinogradar, ja sam trs, a vi loza’. Isus nam govori da kao što postoji veza jedinstva njih dvojice, Oca i Sina, a to je Duh Sveti, tako i mi trebamo ostati u njemu, Kristu, da bismo bili jedno s Bogom i jedno međusobno. Baš zato u današnjem Evanđelju Isus sedam puta kaže ‘ostanite’. To nas vraća na početak Evanđelja kada Isus okuplja prve učenike, a Ivan i Andrija ga pitaju ‘Učitelju gdje stanuješ’? On im kaže ‘dođite i vidjet ćete’. Ivan dalje piše ‘i ostali smo kod njega onaj dan’. Ostali su i počeli su upoznavati gdje to Isus Krist jest, gdje On to ostaje i u kome Isus ostaje. To će tek potpuno shvatiti nakon uskrsnuća kada se po uskrsnuću i uzašašću vratio na nebo Ocu nebeskom, ali ne da bi otišao i više se nikad ne vratio, nego da bi na blagdan Pedesetnice ponovno sišao na zemlju i po Duhu Svetome zauvijek ostao među nama“, zaključio je krčki biskup.
Nakon popričesne molitve biskupa su pozdravili i mons. Cvitkušić i preč. Karača, a biskup Petanjak je zahvalio biskupu Košiću i kancelaru Cvitkušiću što vole Zrin i Zrinjanje, više nego što oni vole sami sebe i što čine moguće i nemoguće da okupe raspršene ljude i sagrade crkvu.