Dragi vjernici, poštovani prijatelji!
Uskrs je najveći kršćanski blagdan jer je Kristova pobjeda koju je On izvojevao nad zlom, grijehom i smrću važna za sve nas ljude. „Svojom smrću on je smrt usmrtio da bi nama smrtnicima darovao besmrtnost“ –kaže jedna stara otačka formula. „Radi nas ljudi i radi našega spasenja“ (Credo) Sin Božji je došao među nas ljude i radi nas on je podnio smrt na križu i radi nas je uskrsnuo. Tako je naš ljudski život dobio novi smisao, te je čovjek postao dionik uskrsnuća, dionik Kristove pobjede nad zlom, grijehom i smrću. Stoga svima koji u Krista vjeruju i koji u svojem životu slijede njegov nauk vršeći djela ljubavi prema Bogu i prema svakom čovjeku kao prema svome bližnjemu, Bog daje svoj božanski život, život koji je jači od smrti. Mi smo pozvani da svojim životom i svojim postupcima svjedočimo da je dobro jače od zla, da je ljubav jača od mržnje, da je život jači od smrti, te tako, kao Kristovi učenici imamo s njime udjela u uskrsnuću.
Uskrs međutim nije zahvatio samo čovjekov život i proširio mu horizont koji nadmašuje okvire sadašnjosti, Uskrs otvara i jednu kozmičku dimenziju: čitav svemir, sav stvoreni živi i neživi svijet, sva priroda – „sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih: stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti… ali u nadi. Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.“ (Rim 8,19-21). Ipak, iz ovih Pavlovih riječi, vidi se da preobrazba stvorenog svijeta ovisi o nama, o tome hoćemo li mi ljudi prihvatiti spasenje. Sav se svemir nada, iščekuje, želi oslobođenje, no to se ima dogoditi kada se ljudi obrate. Istina, svjedoci smo kako ljudi uništavaju stvoreni svijet, kako mu oduzimaju naravnu ljepotu i zagađuju svoj prirodni okoliš, umjesto da ga njeguju i ukrašuju. Zašto je to tako? Zato jer ljudi trebaju postati djeca Božja, prihvatiti Kristovo spasenje i dopustiti da Krist svojim uskrsnućem promijeni naša srca, naše misli, da nas obdari novim očima, da vidimo dalje od sive svakodnevice, da svoj pogled usmjerimo u ono buduće, ono što je Božje djelo s nama. A Bog je dobar i sve čini da bude samo dobro, i to „veoma dobro“ (Post 1,31). I nama daje primjer svoga Sina, koji postade čovjek – da nam pokaže kakav treba biti „homoperfectus – savršeni čovjek“ (formula unionis iz 433.) – pa da i mi u svom zemaljskom životu „prođemo zemljom čineći dobro“ (Dj 10,38).
Slijedeći Isusa Krista uskrsnuloga i mi ljudi postajemo pobjednici. Pobjednici nad svakim zlom. Stoga smo mi kršćani ljudi nade – pa i kad se čini da, poput Abrahama, ustrajemo „u nadi protiv svake nade“ (Rim 4,18). I u sadašnjem hrvatskom trenutku kad Domovina proživljava svoju ponovnu raspetost, mi smo nositelji nade. I premda je na djelu velika nepravda, koju Bogu vapije, mi ne prihvaćamo da je dobro pobijeđeno i da nema nade. I ja želim sa svima koji vjeruju i sa svim ljudima dobre volje biti nositelj nade i radosti Kristova uskrsnuća, želim svima – koji žele čuti – doviknuti riječ Krista uskrsnuloga: „Ne bojte se!“ (Mt 28,10). Zahvalni za Kristovo uskrsnuće, obdareni nadam života koji ne umire, budimo i mi graditelji novoga svijeta, da po nama i zbog nas i naših dobrih djela, djela ljubavi, čitav svijet bude bolji, novi, ljepši i radosniji dom za sve ljude i za sav stvoreni Božji svijet.
FELIX ALLELUIA! Sretan Uskrs svima!
